Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Nama se čini da ovo nema smisla. Ljudi, naime, zamjeraju Amerikankama slavlje u 13-0 pobjedi

Kao, pretjerano su slavile svoje golove

Silovito, ne skidajući nogu s gasa do samog kraja utakmice nogometašice Sjedinjenih Američkih Država rezultatski su demolirale suparnice iz izabrane vrste Tajlanda pobijedivši ih u svojoj otvarajućoj utakmici novog pohoda na svjetski tron sa nestvarnih 13-0.

Nikada niti jedna utakmica svjetskih prvenstava nije završila s tako izraženom razlikom pogodaka bilo da je u pitanju konkurencija nogometaša, bilo da su, kao što je to bio slučaj u utorak, nastupale nogometašice. I baš zbog toga, prozivajući ih za nemilosrdnost u izvedbi, ali i pretjerano slavlje golova u ogledu već poznatog ishoda, Amerikanke su na udaru.

Pomalo nestvarno djeluje napad na njih.

Zamjera im se u nekom ne baš smislenom komentaru pomanjkanje empatije (!?) prema suparnicama s druge strane centra i sugerira da su trebale usporiti tempo kad je slavlje bilo osigurano. Neki si uzimaju za pravo preuzeti ulogu odvjetnika tajlandskih nogometašica pa poručiti da je to bilo omalovažavajuće iskustvo za njih ne pomišljajući možda da bi baš spuštanje noge s gasa kao izraz samilosti bilo iskazivanje nepoštovanja.

Da su mogle pobijediti s dozom poniznosti i dostojanstva ustvrdila je bivša kanadska reprezentativka Clare Rustad, druga, Kaylyn Kyle koja je počela primati i prijetnje smrću, poručila da joj je ponašanje Amerikanki bilo odvrtano, a da su se trebale povući sugerirao i komentator Rob Stone.

Ima li to smisla? Putuje li se na Svjetsko prvenstvo da bi se sklapala prijateljstva ili osvajali naslovi? Da bi proslave bile umjerene i pristojne ili iskreni, bučni iskazi oduševljenja zbog toga što je uloženi trud rezultirao dobrom formom, a ona rekordnom pobjedom?

Očito je mnogima lakše prozvati uvjerljivog pobjednika nego prst usmjeriti prema očitoj nejednakosti u kvaliteti dviju reprezentacija u turniru pod FIFA-inim okriljem i zapitati se o razlici u resursima i što ona donosi. Spočitavati nekome radost zbog (prvog) gola na Svjetskom prvenstvu je bedasto i može se eliminirati istog trenutka stavi li se itko u poziciju nogometaša ili nogometašice koji se ondje upisao među strijelce. Ne biste slavili da ste zabili na SP-u pa makar i 14. gol svoje reprezentacije? Sigurno?