Na komemoraciji su govorili mnogi gosti, uključujući Ćiru Blaževića, Zorislava Srebrića, Dinamovog predsjednika Mirka Barišića te Cicinog sina i nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca Niku Kranjčara.

Niko se s posebno upečatljivim govorom oprostio od svog oca:

“E moj Cicek. Znam da me sada gledaš odozgo i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu. A znaš koliko to ne volim. I to baš na dan kad su se otvorile terase kafića. Bio si svima idol. Sjedim jučer na balkonu iznad oltara kaj su ti ljudi napravili. Vidim curicu kaj prilazi oltaru. Pita tatu tko je bio ovaj striček. Sve generacije ovih dana tuguju. Objašnjavaju da si bio maskota svih Zagrepčana i Zagrepčanki. Ali znaš kaj, meni si bio tata. Često si govorio da me odgojila mama, ali nije to baš tak.”

“Vodeći me na treninge dozvolio si mi da nogomet zavolim sam. Svojim primjerom naučio si me kako cijeniti svoje, a poštivati tuđe. Najveća lekcija koju si me naučio je da smo na ovome svijetu svi jednaki. Da samo treba dati priliku, pozornost i — osmijeh. On ništa ne košta, jel tak. A čuj, nebumo se lagali. Pokazal si mi i kak se lijepo provesti, zapjevat, zakartat, živjeti tu i sad. Ne brini, nebum sad prepričaval sve anegdote i uspjehe.”

“Nebum ponavljal da si bil šmeker i fakin, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu. Ne bum ni rekel koliko mi sada već fališ. Fala ti na podršci u mojim najtežim trenucima. Ti sigurno nisi otišel jer si u svima nama previše. You did it your way. Volim te. Volimo te. Od sveg ti srca fala. Tvoj sin.”