U prvih 15 minuta: Hajdukov krik i bijes.

Bijeli su imali dvije izgledne šanse, obje iz brze tranzicije i kombiniranja povučenijeg igrača sa špicom – prvo je Mijo Caktaš ukrao loptu kod centra i proigrao Jaira, a onda je Jairo ubacio za Leona Krekovića koji je promašio iz blizine.

Obje momčadi su stajale poprilično disciplinirano; krila su se duplirala, sredina je bila zagušena, ali Hajduk je, barem do prve polovice poluvremena, bio puno intenzivniji. Jairova i Krekovićeva šansa bile su simptomatične za stanje na terenu prvih dvadesetak minuta.

Domaćinu nije nedostajalo srčanosti, želje i intenziteta, svih tih zvučnih riječi kada se priča o derbiju; ali nije mu nedostajalo niti konkretnih ideja i egzekucija kako to provesti u šanse. Da su Jairo i Kreković bili koncentriraniji, utakmica je mogla otići u drugom smjeru.

Ali Hajduk, kao što se i očekivali i kao što je Igor Tudor gotovo sigurno očekivao, nije mogao održavati takav intenzitet kroz cijelo poluvrijeme.

Dinamo se polako oslobađao početne nervoze i uhvatio ritam. Iako je Arijan Ademi već u trećoj minuti sjajno šutirao pod prečku i uposlio Posavca, Dinamo je živnuo tek kad je Mislav Oršić u 33. minuti došao do prostora i sjajno opalio; Josip Posavec je poletio još jednom i ostalo je 0-0.

Ali utakmica je krenula u drugom smjeru; Dinamo je do kraja poluvremena imao samo dva udarca u okvir, ali je Ardian Ismajli u 40. minuti zaradio drugi žuti karton i isključenje. I tako je Hajduk ostao bez vodstva, igrača i, ostaje dojam, utakmice…

Jer teško je precijeniti utjecaj Ismajlijeveg isključenja na današnji susret. Prednost se, brojčana i psihološka, kao i inicijativa, preselila na stranu gostiju i nikada se nije vratila nazad.

Dinamo je svoju brojčanu prednost kapitalizirao pogotkom odmah na početku nastavka; Damian Kądzior je glavom pospremio Oršićev ubačaj s lijevog boka za svoj drugi gol u posljednja tri nastupa u derbijima.

Međutim, gol nije katalizator drastičnih promjena na Poljudu; ništa od modre oluje, ništa od bijelog odgovora. Igralo se taktičko dovoljno disciplinirano da niti jedna momčad nije izgubila strukturu, ali nedovoljno sofisticirano da jedna od dvije momčadi preuzme kontrolu nad utakmicom.

Tudor je u nastavku u igru ubacio Bassela Jradija i Samuela Eduoka u pokušaju da dobije više napadačke fluidnosti, ali Hajduk nije uspio ući u period u kojem kontinuirano dolazi do šuteva iz opasnih zona. Međutim, Dinamo je pod vodstvom Nenada Bjelice momčad koja zna držati obrambenu organizaciju pod pritiskom i koja ne puca lako.

Uostalom, postoji razlog zašto je Dinamo uoči današnjeg derbija imao 14 bodova razlike u odnosu na Hajduk; kada se s takvim omjerom snaga pola utakmice igra s igračem više, ishod je više-manje neminovan.

Ostaje samo žal što nas je Ismajlijev promašeni klizeći start, najvjerojatnije, zakinuo za neizvjestan derbi na Poljudu.