Dosta se posljednjih dana priča i piše o mogućem odlasku Paula Pogbe iz svlačionice Manchester Uniteda, sve zamotano u neki celofan “traženja novih izazova” francuskog veznjaka spremnog za novu stranicu karijere nakon sezone koju je proglasio i “najboljom u svojoj karijeri”.
Imao je za ustvrditi takvo što, barem u jednom razdoblju, i argumente.
Od 19. prosinca prošle godine, kada je na menadžerskoj poziciji Joséa Mourinha zamijenio Ole Gunnar Solskjær, pa tamo negdje do sredine veljače i poraza na Old Traffordu od Paris Saint-Germaina, Pogba je igrao najbolji nogomet otkako nosi Unitedov dres. Igrao je odlično i Manchester United koji je uhvatio seriju dobrih rezultata izgrađenih i na napadačkom učinku svog francuskog veznjaka koji je redovno zabijao i asistirao.
Uslijedio je pad u sivilo (ispod)prosječnih izdanja i istih takvih igara francuskog nogometaša koji je dokazao da mu nedostaje kontinuitet, a — kad je zbog njega već i primoran bio otići Mourinho — i liderskih sposobnosti.
Ipak, prebaciti svu odgovornost na njegova leđa i proglasiti ga krivcem koji je nestao kad je trebalo ponuditi više baš i nije pošteno. Zapravo, statistika će otkriti kakav je Pogba u prošloj sezoni bio igrač i koliko su velike cipele koje će trebati popuniti bude li mu “traženje novih izazova negdje drugdje” i omogućeno.
Jasno, ove brojke ne otkrivaju sve nužno za donošenje suda o uspješnoj ili neuspješnoj kampanji niti ponuđena statistika donosi tri boda i prolaz. Može djelomično ukazivati i na to da je čovjek dosta sebičan u igri prema naprijed i zamaskirati nerazumijevanje igre, ali ne može ga opisati kao najvećeg krivca za Unitedov ovosezonski domet. A baš se nalazi na udaru korisnika društvenih mreža koji to čine.
