U potpunosti zaslužen naslov engleskih nogometnih prvaka u večernjim satima nedjelje proslavila je momčad Manchester Cityja pokazavši karakter nakon koraka u ponor i snagu da se iz njega vlastitim sposobnostima izvuče.
Ludilo posljednjeg dana Premier lige bilo je nalik i njenom većem dijelu sezone u kojoj su ruke prema konačnoj nagradi pružali City i Liverpool izmjenjujući se na čelu poretka kroz posljednjih 90 minuta kao i kroz prethodnih 37 prvenstvenih utakmica.
Nakon rekordne sezone sa 100 osvojenih bodova kojima je izgrađen naslov prvaka, dokazali su igrači okupljeni oko znanja Josepa Guardiole da su više od skupine vrhunskih skupocjenih individualaca. Dokazali su da ih rekordna sezona nije zasitila već tek otvorila apetite da postanu prva momčad nakon gradskog rivala Uniteda iz sezone 2008/09 koja je uspjela obraniti titulu.
A način na koji je to napravila upravo je fascinantan.
Savršeni niz vrijedan titule
Bez prava na pogrešan korak, pod pritiskom koji je trajao 21 sat, stavimo li tih četrnaest uzastopnih pobjeda na kraju sezone u kontinuitet i izrazimo pogledom na sat, bili su Guardiolini igrači. Svaki posrtaj značio bi, pokazat će to i sjajan Liverpoolov niz, proslavu prvaka u gradu koji naslov čeka od 1990. i koji će ga, unatoč sezoni iz snova, čekati još neko vrijeme.
Biti drugi sa 97 osvojenih bodova i samo jednim porazom možda i ne zvuči pravedeno, no Cityjev naslov je bez mrlje. Iako je momčad Jürgena Kloppa provela više vremena (141 dan) u odnosu na prvake (125 dana) na vrhu premierligaškog poretka.
Nije bitno kako startaš, bitno je kako utrku završiš. I koliko te pritom mazi i sreća.
Sitnica koju danas svi spominju
Tog 3. dana siječnja, izuzmemo li — posve nepravedno — iz jednadžbe odlučnost, spremnost, formu, želju i požrtvovnost, ona je bila Cityjev saveznik.
Stigao je Liverpool na Etihad sa sedam bodova prednosti u utakmicu 21. kola. Igrala se 18. minuta susreta kad je Sadio Mane poslao prizemnu loptu pored Edersona. Pogodio je vratnicu, lopta se vratila u igru. Prvi je do nje stigao John Stones raspalivši po njoj u namjeri da raščisti gužvu u vlastitom šesnaestercu. U nevjerojatnom spletu okolnosti pogodio je glavu svog vratara koji je trčao prema njoj spreman uhvatiti ju u zagrljaj, a ona se od njega odbila prema golu. Stones ju je očistio dok su Liverpoolovi nogometaši slavili pogodak koji to neće biti.
Video-tehnologija na crti pokazala je da nedostajalo tek 11,7 mm da lopta punim obujmom pređe crtu. Probajte raširiti prste na tu dimenziju, a onda se sjetite kolika je veličina nogometne lopte. Naravno, nema garancije da bi taj pogodak bio i priznat, kao i jedini na utakmici koja je završila 2-1 pobjedom Cityja, no mnogi će se Liverpoolovi navijači danas toga sjetiti. I pomisliti da ih je nešto tako sitno dijelilo od nečeg tako velikog kao što je naslov prvaka.
Premda, budimo realni, niti je to bio gol niti je to bilo jedino što ih je od naslova dijelilo. Liverpool je i nakon tog ogleda imao četiri boda prednosti, a Cityjevi igrači pred sobom misiju koja nije izgledala izvedivo. Ali i karakter, vjeru u sebe i svoje mogućnosti te znanja da to pretoče na teren u završnici sezone koja je potpuno zasluženo pripala njima.
