Zbilja sam mislio da bi Frenkie de Jong mogao biti igrač koji će Ajax odvesti u finale Lige prvaka, tamo pobijediti Liverpool i s trofejem otići u zalazak sunca (ili, u njegovom slučaju – u redove Barcelone, koja ga je zakaparila ove zime). U krajnjem slučaju, bio sam uvjeren da će mladi Nizozemac biti ključni igrač u sinoćnjem polufinalu.
Na neki način, bio sam u pravu. De Jonga su prozvali nasljednikom Sergija Busquetsa u Barceloni, ali ta usporedba ne ide na korist niti jednom niti drugom. Nizozemac je, čini se, barjaktar nove generacije veznih igrača – igrača koji su rođeni u nemilosrdnom okruženju suvremenog nogometa kojim suvereno vlada presing. Od malih nogu, De Jong je učio čuvati loptu, ulaziti u dribling, biti otporan na valove i valove suparničkog pritiska.
Na Johan Cruijff Areni, De Jong je znao, svatko tko je gledao više od minute ovog Tottenhama Mauricija Pochettina mogao je znati, da će se morati nositi s intenzivnim presingom od prve minute. Kada igrate protiv ovog Tottenhama, nemate više od par sekundi loptu u nogama prije nego li se na vas sjuri Lucas Moura, Christian Eriksen ili Son Heung-min. Ali riječ je o De Jongu, mislio sam, igraču koji je na pod bacao osvajača Zlatne lopte, Luku Modrića, igraču kojega je Barcelona kupila ne bi li konačno pronašla protuotrov za momčadi koje ju intenzivno pritisnu.
Frenkie de Jong 1st half:
5/5 tackling
32/34 passing
5 ball recoveries
2/2 aerial duels
1 interceptionFdJ 2nd half:
0/3 tackling
13/16 passing
3 ball recoveries
0/3 aerial duels
0 interceptionsA tale of 2 halves (via @StatsZone) #AJATOT pic.twitter.com/CdCKlfZAB6
— Kyle Bonn (@the_bonnfire) May 8, 2019
U prvom poluvremenu, Frenkie de Jong je klizio terenom i Ajax je imao sve. Lovio je izgubljene lopte, ulazio u duele, pogađao sva dodavanja – dugačka i kratka – laserskom preciznošću. Ajax je imao 2-0 u utakmici, 3-0 u ukupnom rezultatu. Onda je krenulo drugo poluvrijeme i Ajax je, gol po primljeni gol, počeo tonuti. I sa svakim novim brzim napadom Spursa tražio sam De Jonga, u nadi da će, ako u prvom poluvremenu, biti posvuda, uvesti reda u Ajaxovu igru, suzbiti englesku poplavu.
Zavolio sam ovu Ajaxovu priču, iz niza razloga, ali, ruku na srce, priznajem da jednostavno volim gledati kako De Jong igra – kako klizi terenom svojim nezgrapnim korakom, s loptom koja svako malo djeluje kao da će mu pobjeći, ali je uvijek u njegovim nogama. Zavolio sam njegovu inteligenciju i egzekuciju, način na koji je uvijek par koraka ispred suparnika, kao da igra u tajnom dosluhu s duhom Andrésa Inieste na svojem ramenu.
Međutim, koliko god ga tražio, njega nije bilo, a Tottenhamov krik i bijes je sve više dominirao Cruijff Arenom. Ali lako je zaboraviti da Frenkie de Jong ima 21 godinu, da mu je ovo zapravo prva puna seniorska sezona, da na svojim leđima nosi težinu Ajaxove povijesti, a na ramenima teret nerealnih očekivanja svoje budućnosti. Lako je zaboraviti da je, u nogometnom, ali i u generalnom smislu, on klinac, širokih očiju, pun entuzijazma, ali i uvijek na rubu ispadanja iz ravnoteže, pogreške ili ekscesa. Uvijek na rubu da ga težina situacije jednostavno – preplavi.
De Jong je u drugom poluvremenu napravio triput manje dodavanja, nije ušao niti u jedan klizeći start, nije presreo niti jednu loptu. Niti njega, niti Ajaxa nije bilo nigdje, a to se na ovim pozornicama plaća najvećom cijenom. Nastupom u finalu Lige prvaka.
Ali nema veze, pred Frenkiejem je budućnost.
