Teško je Garethu Baleu.
Njegov život i životi njegovih kolega jednaki su svakodnevici robota programiranog da radi sve kad primi izdanu naredbu bez da u pitanje može dovesti što, kad, kako, gdje i zašto. Nameće se takav zaključak iz njegovih riječi koje prilično nestvarno zvuče svakom prosječnom građaninu koji u jutarnjim satima napušta dom i vraća se njemu prije večeri.
S nekim brigama koje su u velikoj mjeri različite u odnosu na one koje muče Balea. I s nekom drugom vrstom zaposlenja.
U vremenu u kojem živimo, nesretno će primijetiti nogometaš Real Madrida, nogometaši tijekom karijere nemaju kontrolu nad svojim životima.
“Kao da smo roboti. Govori nam se gdje moramo biti, kada ondje moramo stići, kada je vrijeme za obrok, kad se moramo javiti treneru. Sam ne možeš donijeti odluku što ćeš raditi i kada ćeš to raditi”, požalit će se velški nogometni reprezentativac.
Poznato?
Svjestan je, ipak, da karijera nogometaša nije duga i da će njegova/njihova žrtva biti kratka.
Iz dostupnih izjava ne vidi se da je rekao i da će biti financijski isplativa. Što je u redu. Jer kad ti život uzme na jednoj strani, red je da na drugoj vrati. Pa makar kroz 14 milijuna eura po godini samo od kluba. Ili, da skratimo vremenski period, nešto više od 38,000 eura po danu. U kojem se žališ na svakodnevicu.
