UEFA-in magazin UEFA Direct u svom novom broju donosi veliki intervju s predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza i članom Izvršnog UEFA-inog Davorom Šukerom. Predstavljen kao napadačka ikona, što se prisnažuje njegovim učinkom od 203 gola u 448 nastupa u klupskom nogometu i 45 u 69 nastupa za izabranu vrstu, Šuker je, podsjeća se, karijeru gradio igrajući za Osijek, Dinamo, Sevillu, Real Madrid, Arsenal, West Ham i TSV 1860 München. Vrhunac klupske karijere mu je osvojena Liga prvaka s Real Madridom, reprezentativne, pak, svjetska bronca iz 1998. kad je bio i najbolji strijelac natjecanja.
Danas, kao UEFA.in dužnosnik, Šuker komentira nogomet u doba korone. Veli da je ponosan.
“Ovo je izazovno razdoblje za svaku zemlju, a potres u Zagrebu je još pogoršao stvari u Hrvatskoj. Bio je to užasavajuć trenutak za svakoga u Zagrebu. Žalimo za životom jedne mlade djevojke, a mnogo je ljudi ostalo bez svojih domova. Ponosan sam kako je nogometna obitelj reagirala na ovu krizu. HNS i reprezentativci dali su velika sredstva za borbu protiv koronavirusa i ublažavanje posljedica potresa. Željeli smo pomoći našem liječničkom osoblju koje radi sjajan posao. Zahvalni smo im, kao i svima koji doprinose u ovoj borbi. Nogometna obitelj je pokazala svoju solidarnost i jedinstvo u ovim teškim vremenima. Vjerujem da će i Hrvatska i svijet iz ovog izaći još jači…”
Govorio je Šuker o svom nogometnom putu, kazao da se divio igrama Karl-Heinza Rummeniggea, a kao najsvjetliji trenutak karijere izdvojio svjetsku broncu.
“Nakon što smo izgubili polufinale od Francuske, morali smo se podići za utakmicu s Nizozemskom koja je imala sjajnu momčad s velikim igračima. Odigrali smo odličan turnir, naporno smo radili, i sada smo imali najveći izazov — zaboraviti razočaranje i osvojiti broncu. U tome smo uspjeli, pobijedili smo s 2-1, a ja sam zabio pogodak koji mi je donio Zlatnu kopačku. Ta pobjeda je bila veliki, ponosan trenutak za sve nas.”
Ipak, taj pogodak nije onaj koji izdvaja iz svoje igračke karijere.
“Moj najbolji gol je vjerojatno onaj Danskoj 1996. To je bila odlična akcija naše momčadi, moram spomenuti da sam dobio sjajan pas od Aljoše Asanovića. Taj gol je kombinacija svega što sam naučio kao mladi nogometaš — a sve počinje s kvalitetnim prvim dodirom. Morate imati dobar osjećaj za vrijeme i prostor, kvalitetnu kontrolu lopte, a kod tog gola je najvažnije bilo odabrati pravi trenutak i pucati s odgovarajućim dijelom stopala, imajuću u vidu da je preda mnom veliki Peter Schmeichel, koji je u tom trenutku izgledao kao div. Srećom, sve je završilo kako sam zamislio, i upisali smo važnu pobjedu protiv tadašnjeg europskog prvaka.”
“Jasno je da bez puno mukotrpnog rada ne možeš ništa učiniti. Da biste uspjeli, nogomet mora biti vaš život. Morate biti posvećeni poslu i lopti, morate je voljeti, biti prijatelj s njom, mora 24 sata biti s vama”, dodaje nakon dijela koji bi nekome mogao zvučati kao samohvala, a onda na jednak način nastavlja pričajući o hrvatskom nogometu pod svojim vodstvom:
“Od 1998, Hrvatska se samo dva puta nije plasirala na veliko natjecanje. Pokušavamo mudro investirati sredstva koja imamo. Mala smo zemlja i moramo naporno i inteligentno raditi. Sretan sam što u Savezu imamo obiteljsku atmosferu s puno ljudi koji kvalitetno rade te kontinuirano pokušavamo razvijati Savez, ligu i igrače. Hrvatske igrače cijeni se diljem svijeta. Drago mi je biti dio ovog Saveza i biti lider sjajne ekipe koju imamo.”
Kaže i da svojim radom UEFA-i pokušava doprinijeti najbolje što može, a onda objašnjava i razloge uspjeha hrvatskog nogometa. Djelomičan razlog je i dijaspora i činjenica da “Hrvati izvan zemlje imaju jak patriotski naboj i za mnoge od njih je san igrati za Hrvatsku”, ali za sve je, veli, zaslužan i trud te kvalitetan selekcijski proces. Za druge Saveze nudi i savjet:
“Dugi niz godina imamo utemeljen kvalitetan selekcijski proces koji nam omogućuje da rano otkrijemo najveće talente, često u ruralnim dijelovima zemlje. Potrebno je puno truda i znanja za razvijanje tih talenata, ali plod toga je da mi praktički uvijek u reprezentaciji imamo igrače koji su prošli naše selekcije mlađih uzrasta, što znači da radimo dobar posao u selekciji. Moj savjet drugim savezima bi bio da gledaju dugoročno – ne samo prema 2024. već i 2026. ili 2028.”
Objašnjavajući pojam poštovanja u nogometu Šuker, koji je kod mnogih status nogometne legende zamijenio statusom lutke na koncu, je istaknuo:
“Kućni odgoj me naučio svemu što ima veze s poštovanjem. Naravno da želite biti uspješni, ali na mojoj poziciji, važno je svakog dana, mjeseca ili godine biti primjer drugima. Nogomet vam zaista može pomoći da se razvijte kao osoba jer naučite puno o timskom radu, poštovanju prema treneru, sucima i drugim igračima. Mislim da to čini nogomet i sport tako sjajnim.”
