Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Žoga je do zadnjeg trenutka živio za svoj Dinamo, dokazuju to njegove riječi s bolničke postelje

Bio je sjajan golman, a na vratima je završio pukim slučajem

Do kraja života disao je Dinamo.

“Moramo voditi samo jednu brigu. Dinamo je institucija i on to mora ostati”, rekao je prije četiri godine veliki Zlatko Škorić Žoga, golman generacije maksimirskog kluba koji je osvojio Kup velesajamskih gradova 1967.

Uvijek mu je bilo stalo i kao što je čuvao mrežu kluba u kojem je stekao status legende tako je čuvao i Dinamovu reputaciju i pred svima širio ljubav prema klubu.

“Budem medicinskim sestrama rekao da mi ‘naštelaju’ televizor tam u kut, da si pogledam derbi u nedjelju. Ne da mi se gledat’ tv, al’ tekmu bum si pogledal…”

Rekao je to u četvrtak teško bolesni Žoga, nekoliko sati prije no što će zauvijek zatvoriti oči, okončati muku i učvrstiti svoje mjesto u najljepšem sjećanju navijača kluba čiji je bio — po mišljenju kroničara i novinara koji su klub pratili — najbolji vratar svih vremena.

A golman je postao slučajno stavivši se na raspolaganje momčadi zagrebačkog Elektrostroja u kojoj je tada nastupao u ulozi napadača. Prvi je vratar pretrpio lom ruke, pričuvni išao na maturalno putovanje i netko je morao uskočiti. Igrom sudbine, suparnik je bio Dinamo, a Žoga maestralan u 2-1 pobjedi protiv kluba u koji je prešao kao 19-godišnjak 1960. i čije će razdoblje svojim obranama zauvijek obilježiti.

Pogled u njegov CV će reći da je u devet godina upisao je 221 službenu utakmicu za klub za Dinamo, osvojio i četiri pokala Jugoslavenskog kupa: 1960., 1963., 1965. i 1969, te ono što se najviše pamti — Kup Velesajamskih gradova.

Igrao je i za Avignon, Olimpiju iz Ljubljane, Stuttgart, Bayern i Zagreb, no najviše ljubio Dinamo. “Instituciju” koju je živio i čiju momčad, na žalost, u nedjelju neće moći pogledom ispratiti u najveći derbi hrvatskog nogometa.