Ove sezone imamo jedinstveni događaj: trojica su skakača — Sam Kendricks, Armand Duplantis i Piotr Lisek — preskočila svaki po dvaput magičnu granicu od šest metara. Ali i ne samo to: u finalu Dohe trebala bi se prvi put u povijesti velikih svjetskih natjecanja naći čak petorica koji su preskakali tu visinu (uz ovu trojicu, vječni Renaud Lavillenie i ćudljivi olimpijski pobjednik iz Rija Thiago Braz). Da sjajni mladi Rus Timur Morgunov nije slomio nožni prst uoči ove sezone, bilo bi ih i šest.
Kandidati za rušenje sad već 25 godina starog rekorda Sergeja Bubke iz Sestrierea su dvojica: Kendricks i Duplantis.
Prvi, 27-godišnji poručnik 655. transportne divizije iz Millingtona u Tennesseeju, čovjek koji brani zlato iz Londona, jedna je od najsimpatičnijih faca u današnjoj atletici. Vječno nasmješeni sin bivšeg marinca na Američkom prvenstvu je postavio novi nacionalni rekord 6,06, što je i drugi rezultat svih vremena na otvorenom — a uopće ondje nije ni trebao nastupiti, jer kao aktualni svjetski prvak ima direktnu kartu za Dohu, kao i svi ovogodišnji pobjednici Dijamantne lige. Zašto je onda skakao? Pa zato jer je veliki patriot, toliki da je u Riju stao u pola zaleta prilikom svog skoka kako bi dao počast američkoj himni.
Još uvijek 19-godišnji Armand ‘Mondo’ Duplantis, čudo od djeteta gotovo na razini Sydney McLaughlin, također je jako vezan za SAD, iako nastupa za Švedsku. Otac mu je bivši američki skakač s motkom, majka bivša švedska sedmobojka i odbojkašica, a rodio se u Lafayetteu u Louisiani, gdje i živi. Počeo je skakati sa samo četiri godine na improviziranom terenu u svom dvorištu, a zatim je rušio juniorske svjetske rekorde u svim postojećim kategorijama — za uzrast do sedam godina, zatim do 11, 13 itd.
Na YouTubeu možete naći nekoliko videa na kojima se minijaturni klinac luđački zalijeće prema strunjači. Kulminacija je stigla prošle godine na Evropskom prvenstvu Berlinu, na kojem je u epskom dvoboju s Morgunovom u kojem su obojica preskakala šest metara, skočio 6,05 — tada izjednačeni drugi, a sada treći rezultat svih vremena (iza Kendricksa, jelte). To je bio deveti juniorski svjetski rekord koji je postavio, a sad je vrijeme za napad na Bubku.
Tko je ove godine gledao Kendricksove i Duplantisove skokove, primijetio je da su u nekima bili daleko iznad šest metara, što znači da je novi svjetski rekord vrlo moguć. Inače, obojica po svojoj gimnastičkoj staturi i tehnici pripadaju novom valu motkaša koje je ‘inspirirao’ Lavillenie.
Treći iz trojca, 27-godišnji Poljak Lisek, poznat je po svom karakterističnom urliku prije skoka i više je iz Bubkine, mišićave škole. Iako je u srpnju u Monacu došao do 6,02, to će vjerojatno ostati njegov maksimum.
Treba spomenuti i neuništivog Lavillenieja, najboljeg skakača s motkom u zadnjih 10 godina, čovjeka koji je 2014. u dvorani u Donjecku pred očima velikog majstora za jedan centimetar preskočio Bubkinih 6,15, i koji s 33 na leđima i dalje skače s najboljima, ali ne tako dobro kao nekad (najbolji rezultat sezone mu je 5,85).
Postoji samo jedan razlog zašto još nije zabio motku u vrt i posadio lozu kraj nje: nevjerojatno, ali istinito, još nikad nije bio svjetski prvak na otvorenom… Olimpijski pobjednik iz Londona, trostruki evropski prvak i sedmerostruki pobjednik Dijamantne lige na Svjetskim prvenstvima imao je neviđene pehove (najgore je bilo u Moskvi 2013. kad je izgubio od Raphaela Holzdeppea zbog većeg broja pokušaja) te je osvojio ‘samo’ jedno srebro i četiri bronce. Objektivno, bilo koja medalja u Dohi bila bi za njega uspjeh, ali Lavillenie sanja zlatom okruniti karijeru.
vrijeme finala: utorak 1.10., 19:05
WR: 6,14
Telesportov vodič kroz SP u atletici
