U kolektivnoj memoriji generacija rođenih u drugoj polovici prošlog stoljeća jedna godina zauzima posebno mjesto. Riječ je o famoznoj i kultnoj 1984. Nije ta godina kultna samo zbog istoimene distopije Georgea Orwella objavljene 1949. iz koje nismo naučili ništa (ali smo zato ime za najpoznatiji reality show pronašli u njoj), već i zbog popularne kulture u kojoj se upravo ta ’84. smatra možda i najvećom godinom ikad. Godina je to u kojoj ćemo i mi na ovim prostorima postati svjesni da smo dio svijeta, a iz te svjesnosti poteći će komunikacija koja će od svijeta napraviti globalno selo.
Svaka povijest pop kulture je uvelike osobna, pa najpoštenije je da napišem u čemu sam ja uživao te godine: Indiana Jones, Karate kid i Policijska akademija; Balkanski špijun, Davitelj protiv davitelja i Štefica Cvek; Kviskoteka, Smogovci i Dinastija; prvi albumi Bajage, Elvisa J Kurtovića i Zabranjenog pušenja; Alan Ford, Lunov Magnus Strip i Stripoteka; prve igre na ZX Spectrumu i Commodoreu 64… Uz takvu ponudu nismo obraćali pažnju na zabrinute poglede i tihe razgovore među odraslima, na “stabilizacije”, bonove za gorivo, redukcije struje i ostalo.
I još jedna važna stvar: generaciji koja je tad odrastala sport je definitivno postao punopravni dio te popularne kulture i odatle ga nitko više nikad neće maknuti, dapače.
“NBA liga je zabranila nošenje ovih patika na utakmicama. Srećom, vama ne mogu zabraniti da ih nosite”
Zimske olimpijske igre u Sarajevu su za nas bile događaj veći od sporta, a sportaši i timovi postali su popularni na način filmskih zvijezda i rock bendova. Prisjetimo se Dražena Petrovića, Blaža Sliškovića i Veselina Vujovića, Hajduka, Metaloplastike i Cibone. Prisjetimo se Tottenhamova gostovanja na Poljudu i dekapitiranja pijetla na centru terena. Prolaze mi slike glavom i nema previše sporta u njima; sportaši i sportski događaji su napustili isključivo sportski okvir i počeli živjeti kao pop zvijezde svog vremena, nakon čega će svakome postati vrijedna memorabilija.
Možda se ovo nekom čini banalnim, ali nije preporučljivo previše koristiti tu riječ u kontekstu pop kulture zbog njene neobične osobine. Naime, pop kultura nudi divnu laž svima koji ju konzumiraju; svi smo akteri u njoj i svi smo važni. Važan je igrač, ali važna je publika. Naravno, razlog je oportune prirode — publike nije bilo samo u gledalištu na stadionu, pojavila se ogromna armija svih uzrasta pred televizorima.
Ipak, kako smo tad živjeli u vremenu u kom su informacije putovale sporije, nismo baš primijetili što se događa u Sjedinjenim državama i u NBA ligi o kojoj nismo znali puno, ali je izazivala strahopoštovanje. Ondje su svi visoki tri metra, zubima trgaju obruč i preskaču zgrade. Otprilike.
Danas, tri i pol desetljeća kasnije, jasno se vide događaji kojima će započeti NBA revolucija i pokoravanje, ne samo košarkaškog, svijeta. Današnja NBA liga, njena veličina i utjecaj, kao i neosporna apsolutistička vladavina svijetom košarke počela se stvarati upravo te 1984.
Ono ključno u toj presudnoj godini za NBA ligu može se svesti na tri stvari: David Stern, draft i patike (tenisice… za košarku, za one koji insistiraju). Krenimo redom.
Stern je četvrti komesar NBA lige koji je dužnost preuzeo 1. veljače 1984. i na toj poziciji ostao punih 30 godina. Izmijenio je NBA u mnogim pogledima, unaprijedio je košarku kao igru, razvio je i proširio brand na jedinstven način, a s financijske strane može ga se smatrati čarobnjakom. Dakako, Stern nije s neba pao u komesarsku stolicu najjače lige na svijetu. Kao mladi odvjetnik i biznismen surađivao je s ligom od 1966. kao vanjski konzultant, 1978. postao je njen glavni savjetnik, a 1980. postao je izvršni potpredsjednik organizacije. Njegovo imenovanje čini se logičnim, a Stern na poziciju dolazi u trenutku kad su ligom zavladali Magic Johnson i Larry Bird, čije će rivalstvo donijeti košarci dotad neviđenu popularnost.
Ono čega se Stern prvo uhvatio bio je draft, iznimno važan i specifičan za ligu koja, praktički, nema drugu ligu u kojoj može razvijati igrače. Prvenstvo izbora na draftu se, do Sterna, određivalo bacanjem novčića između dvije najlošije ekipe u prošloj sezoni. U drugoj godini svog mandata Stern će na draft uvesti Draft Lottery, koji će se manje-više do danas održati kao sustav određivanja poretka timova u biranju na draftu. Stern je takvim principom drafta uspio u namjeri da se lošijim timovima pruži šansa za bolji uspjeh, jer u zatvorenom sustavu, što NBA jest, mogla se dogoditi preduga dominacija određenih momčadi, a znamo da ljudi to baš i ne žele gledati.
Također, Stern je kasnije pokrenuo i D-League, razvojnu ligu u kojoj su franšize mogli dati dužu šansu igračima da zavrijede poziv u prvu ekipu. Stern će uvesti i sedam novih ekipa u NBA, pa će liga od 23 narasti na 30 momčadi. Šest ekipa će promijeniti grad. Stern se u svojih 30 godina nije libio povući i nepopularne poteze, kažnjavati igrače i sprječavati tradeove, što je naišlo na nezadovoljstvo publike.
Kad god bih gledao Sterna na draftu ili na nekoj utakmici, uvijek bi se začuli zvižduci. Sumnjam da ga je to ometalo u namjerama, čak mislim da mu se pomalo i sviđala ta nenaklonost. Naprosto, vodio je ligu čvrstom rukom koja se nije sviđala svima. Čovjek je bio apsolutist, povremeno prosvijećeni. Kako god, njegovi rezultati su neporecivi. Dovest će Dream Team u Barcelonu, otvorit će NBA stranim igračima, asimilirati sve košarkaške škole u svijetu i u 2000-ima zavladati svijetom basketa tako da je NBA izgledala kao košarkaško nebo, uz koje su sve ostale lige na svijetu i natjecanja blijedjeli.
O financijama dovoljno je reći da su timovi, kad je Stern preuzeo ligu, zajedno vrijedili oko 400 milijuna dolara. Danas je procjena da prosječni NBA klub teži oko 390 milijuna dolara. U medijskom smislu NBA je proizvela revoluciju i sadržaja i platformi koju sve velike lige i natjecanja do danas pokušavaju kopirati. Svjedočim i sam tome – u doba novih medijskih sadržaja i servisa poput Netflixa i HBO-a, mi pretplatnici na nba.tv-u činimo se kao veterani.
U svakom slučaju, Stern je uspio.
Naravno, na početku njegove vladavine nitko nije mogao pretpostaviti u kom smjeru će cijela stvar otići, ali u proljeće prve godine mandata dogodilo se nešto na što se nije moglo tek tako utjecati i što će jako pomoći Sternovim planovima.
Dogodio se draft kojeg i dan-danas smatraju najjačim ikad.
Na njemu će se naći najveći od najvećih, Michael Jordan, a na draftu će biti izabran tek kao treći pick od Chicago Bullsa, jer su ljudi iz Portland Trail Blazersa izabrali Sama Bowieja kao drugi pick i plasirali se u vrh vječne liste najglupljih sportskih odluka u povijesti.
Naravno, gledano iz današnje perspektive.
Portland je godinu ranije izabrao Clydea Drexlera i trebao mu je centar te je tako i potrošio pick na draftu. Tko je mogao znati da će Sam Bowie, nakon solidne prve, odigrati desetak sezona ispresijecanih ozljedama i prosječnom košarkom?! Ono što se znalo bilo je da će prvi pick drafta biti Hakeem Olajuwon i da će ga uzeti Houston, koji je pobijedio u posljednjem bacanju novčića u povijesti drafta. Odluka je to koju bi donijeli svi timovi da su mogli birati prvi i Hakeem je opravdao prvu poziciju velikom i uspješnom karijerom.
U svojoj knjizi Living the Dream Hakeem otkriva da je postojao prijedlog za trade prije drafta u kojem je Portland nudio Houstonu Drexlera i dva picka na draftu ’84 u zamjenu za Ralpha Sampsona. Taj trade mogao je potpuno izmijeniti budućnost NBA lige — jer da je realiziran, Houston bi u ekipi imao Drexlera i Olajuwona koji su se već poznavali jer su bili dio legendarne Phi Slama Jama, ekipe Cougarsa na sveučilištu u Houstonu, a onda bi tom dvojcu onim drugim pickom na draftu pridodali — Michaela Jordana. U pitanju je samo spekulacija, naravno, ali čovjek se mora zacerekati zamišljajući takvu trojku u Rocketsima.
Kao peti pick na draftu izabran je Charles Barkley s univerziteta Auburn, a igrača koji je plijenio energijom, sjajnim potezima i neuobičajenom staturom uzeli su Philadelphia 76ersi i pridodali ga veteranima Juliusu Ervingu, Mauriceu Cheeksu i Mosesu Maloneu. Ovaj potonji će Barkleyju u prvoj sezoni biti mentor, a sir Charles će u rookie sezoni imati skoro 15 poena i preko 11 skokova u prosjeku te postati jedna od najboljih četvorki koju smo vidjeli.
Kad je kao 16. pick na draftu Utah Jazz izabrala Johna Stocktona, plejmejkera s Gonzage, dvoranom u Salt Lake Cityju je vladala tišina začuđenih fanova. Stockton će postati jedan od najboljih organizatora igre svih vremena, a gledajući njega i Karl Malonea konačno smo naučili zašto je dobar pick’n’roll toliko ubojit.
Magični draft iz ’84-te u ligu će uvesti i Sama Perkinsa, Otisa Thorpea, Kevina Willisa, Alvina Robertsona, kao i Ricka Carlislea, današnjeg trenera Mavericksa. Da bi cijeli draft dobio još malo na posebnosti, recimo da su New Jersey Nets je na njemu 131. pickom izabrali brazilsku legendu Oscara Schmidta, koji nikad neće zaigrati u NBA-u, kao i Carl Lewis, kojeg su Bullsi izabrali 208. pickom u 10. krugu. Lewis će biti draftiran i na NFL draftu, ali će ostati vjeran atletici.
Četvorica za Hall of Fame i sedmorica All Star igrača — draft ’84. je definitivno uspio, pitajte samo Davida Sterna. Ili Jordana.
Gospodin Zrak će nakon drafta s reprezentacijom osvojiti zlatnu medalju na OI i u prvu sezonu doći kao nadolazeća zvijezda, već u studenom će ga uspoređivati s Ervingom, a Bird će reći da “nikad nije vidio igrača poput njega”. Jedina stvar koja se nije dogodila prema Michaelovim očekivanjima bila je obuća. Naime, Jordan je dolazeći u NBA bio siguran u samo jednu stvar – igrat će u Adidas patikama.
Tako nisu mislili u Nikeu.
Nike je uspio privući Jordanovu pažnju ponudom koja se, je li, nije mogla odbiti. Košarkaš će imati svoju liniju patika i super ekskluzivni ugovor, pri čemu je rizik bio ogroman. Da Jordan nije postao takav košarkaš, pitanje je bi li Nike i dalje postojao. U jesen 1984. Nike je lansirao prve Air Jordan patike, taj legendarni crveno-crni predmet želja svakog tko je ikad zaigrao košarku. A onda se dogodilo sve što se treba dogoditi – liga je zabranila tenisice jer su bile prešarene i za svako nošenje na utakmici će biti naplaćena kazna od 5.000 dolara. Nike je prihvatio plaćanje kazne nakon svake Jordanove utakmice i sve skupa iskoristio za reklamu koja je imala prilično jednostavnu poruku: “NBA liga je zabranila nošenje ovih patika na utakmicama. Srećom, vama ne mogu zabraniti da ih nosite. Air Jordans. Nike.”
Rezultat? Sutradan su prodali 50.000 pari, a kasnije zaradili na njima ukupno oko 150 milijuna dolara. Reklama koja koristi zabranu ostala je do danas upamćena kao jedna od najboljih marketinških reakcija ikad. Jordan je postao sinonim ne samo lige, već i cijelog sporta, a na njemu je podignuta cijela reklamna industrija i sportske opreme, kao i lige. Michael Jordan u letu, s raširenim nogama, logotip je koji se na Air patikama pojavio 1988. na onom ludom Slam Dunk natjecanju između Jordana i Dominiquea Wilkinsa, kad smo se uvjerili da čovjek ipak leti.
Do danas su se pojavile 33 verzije Jordanovih tenisica, a Jordan Brand je neprekidno rastao i postao zaseban svijet – trenutno sponzorira 21 NBA igrača, sponzorira i ostale lige poput MLB-a, NFL-a i NASCAR-a, a među posljednjim akvizicijama je Paris Saint-Germain, prvi nogometni klub koji na majicama ima onaj poznati Air logo.
Tako je NBA liga te 1984. dobila ono što će je učiniti tako moćnom — sposobnog i upornog komesara, igrače koji će obilježiti košarku zauvijek, te sve moćniju industriju koja je, uz svoje proizvode, reklamirala i NBA.
I zato, kad budete uživali u predstojećem NBA finalu između Golden Statea i Toronta, ili kad budete pratili kako čudo prirode Zion Williamson dolazi kao zvijezda u NBA i potpisuje rekordne ugovore i reklamira svoje tenisice, znajte: sve je počelo te 1984.
