U nekom bi idealnom svijetu sada ti, čitatelju, samo odmahnuo rukom i rekao: Dobro, pa to nije bilo tko, nego Zasada, jedan od najvećih ikada.

U stvarnom svijetu, razumijem, mnogo je vjerojatnija reakcija: Tko?

Zasada nema namjeru nastaviti forsirati i nastaviti obarati starosne rekorde po svaku cijenu. Samo još jedan, bude li u stanju kad proslavi svoj 100. rođendan

Selektivno pamćenje većine relijaških fanova počinje, baš kao i u slučaju onih koji prate Formulu 1, s uspostavom Svjetskog prvenstva. To, dakako, one vozače koji su na vrhuncu bili prije toga stavlja u vrlo nepovoljan položaj u bilo kakvim evaluacijama i na listama najvećih svih vremena. Što je pogotovo bizarno u slučaju relija, u kojem Svjetsko prvenstvo nije nastalo ni iz čega, nego proširenjem već postojećeg Europskog prvenstva dodavanjem nekoliko relija izvan Starog kontinenta. No, ljudi koji su dominirali tim natjecanjem danas su u velikoj sjeni onih čija se karijera nastavila i nakon pokretanja WRC-a.

A nitko pritom nije tako temeljito zakinut kao Zasada, čovjek koji je u godinama neposredno prije toga dominirao Europskim prvenstvom, osvojivši tri titule prvaka i još triput završivši kao viceprvak. O skandinavskim vozačima iz tih vremena još ponešto i znamo, mnogi su i ostali u svijetu relija kao vođe ekipa ili na neki drugi način povezani s tim svijetom. Ali Zasada je bio i ostao autsajder, što njegove rezultate čini još impresivnijima.

Vrhunac prije 50 godina

Dąbrowa Górnicza u blizini Katowica periferija je i za poljske pojmove, a upravo je ondje Zasada rođen 27. siječnja 1930. U mladosti se bavio atletikom, kažu da je 1951. koplje bacio do 55,65 m, što je otprilike oko tadašnje olimpijske norme, ali nakon teške ozljede — otvorenog prijeloma noge koji je zamalo doveo do amputacije — morao se oprostiti od atletike. Već je 1952. ostvario prvu od čak 148 relijaških pobjeda u karijeri, vozeći predratni BMW 327, u trenucima kada je taj sport bio na vrlo niskim granama u komunističkoj Poljskoj. Suvozačica mu je bila srednjoškolska kolegica Ewa Goworowska, koja će mu uskoro postati i supruga. Na suvozačkom mjestu bit će u otprilike trećini muževih pobjeda tijekom karijere.

Karijere koju je Zasada financirao zaradom od svog autoservisa u Krakowu i koja je dosegla ostalim vozačima iz istočne Europe nezamislive vrhunce. Ni prema Zapadu mnogo otvorenija Jugoslavija, ni tehnološka velesila Čehoslovačka… nitko drugi nije uspio dati vrhunskog vozača sposobnog za pobjede i naslove na europskoj i svjetskoj razini.

Više od pola stoljeća kasnije, situacija nije mnogo bolja. Istok Europe ima jednu jedinu pobjedu u Formuli 1, onu Zasadina sunarodnjaka Roberta Kubice u Kanadi 2008., a u reliju je jedino Estonija postala velesila, sa zasad 14 pobjeda Otta Tänaka, uz još pet što ih je onomad ostvario nesretni Markko Märtin. I u uvjetima slobodnog tržišta, velikih imetaka pojedinih roditelja i, recimo, jednakih uvjeta za treninge i napredak, ljudi iz zemalja nekadašnjeg Istočnog bloka jako se teško uspinju na vrh u svijetu automobilizma.

Kako je to uspjelo jednom Poljaku, u hladnoratovskoj Europi 1960-ih, gotovo da graniči s fantastikom. Zasada je privukao pažnju na sebe sjajnim nastupima kao privatnik i izborio se za mjesto tvorničkog vozača — prvo u austrijskom Steyr-Puchu, a potom i kod velike njemačke trojke, Porsche, BMW, Mercedes-Benz.

Usprkos skromnoj zapremini motora od samo 660 ccm, dovezao je Steyr-Puch 650 TR II do titule europskog prvaka u reliju 1966, kao uvjerljivo najmanji automobil kojim je ikome takvo što pošlo za rukom. Već je sljedeće godine obranio titulu, ali u mnogo primjerenijem automobilu, četverocilindarskom Porscheu 912, nakon čega je njemačka tvrtka homologirala i model 911, s dodatnim parom cilindara. No, legendarni elfer neće poljskom vozaču donijeti toliko sreće, u sljedeće dvije sezone završavao je kao drugi u prvenstvu.

Do treće će europske titule doći vozeći BMW 1971., a godinu potom opet je bio viceprvak. Nakon toga se pomalo povlači iz običnih relija, taman kada je uspostavljeno Svjetsko prvenstvo, u kojem će zabilježiti samo nekoliko nastupa. Nakon 11 nacionalnih titula, povlači se i s domaće, poljske scene, ali ostaje aktivan u najdražoj mu disciplini, maratonskim relijima.

Najstariji u povijesti

Maratonski, transkontinentalni reliji bili su na vrhuncu popularnosti 1960-ih i 1970-ih, natjecanja poput London-Sydney, London-Meksiko ili relija oko Južne Amerike, a Zasada je nastupao i nerijetko bio sjajno plasiran na svima njima. Od relija bodovanih za WRC pojavljivao se samo na Safariju, koji je tih godina bio najbliži maratonskom iskustvu: znao je biti dug i preko 6.000 kilometara, a jedne je godine vozio tri dana i tri noći bez prestanka. Sitnica za njega: 1973. je oborio svjetski rekord u vožnji na 50.000 kilometara, vozeći Polski Fiat 125p.

Zatim je 1980-ih bio službeni savjetnik Porschea, a u Poljskoj je razvio unosan biznis proizvodnje patent zatvarača i plastičnih sitnica te je pad komunizma dočekao kao, prema procjenama, drugi najbogatiji Poljak. Nije propao ni u uvjetima otvorenog tržišta: postao je prvi zastupnik Mercedes-Benza i Porschea u Poljskoj, vladar lokalne proizvodnje autobusa i prvi čovjek na europskom istoku s licencom za lokalno sklapanje Mercedesovih kombija.

Iza 70. rođendana otkrio je novu sportsku ljubav, jedrenje. Zasada kao Zasada, u svemu je morao biti najbolji: dvaput je osvojio regatu Palma de Mallorca — Cabrera, a 2005. bio prvi u klasi katamarana na transatlantskoj regati od Kanarskih otoka do Malih Antila.

Reliju se neočekivano vratio 1997., u dobi od 67 godina sa ženom je nastupio na Safariju vozeći Mitsubishi Lancer Evo III. Nakon 18 godina pauze, završio je 12. u ukupnom poretku, a drugi u klasi… Činilo se da je to sve od njega, a onda se neočekivano ove godine pojavila vijest da planira opet nastupiti na Safariju, recentno vraćenom u kalendar WRC-a.

Zapravo, unuk Daniel Chwist, i sam solidan vozač relija, odlučio se okušati na omiljenom natjecanju svog djeda, a ovaj je zaključio da takvo što ne može proći bez njega. Suvozač mu je bio još jedan povratnik iz mirovine, Tomasz Borysławski, a nastupili su u Ford Fiesti Rally3 u klasi RC3.

Vozio je mirno i staloženo, bez pretjeranih napada, cilj mu je bio završiti reli, što ipak nije uspio. Mada je brzince uglavnom završavao oko 20. mjesta, morao je odustati zbog problema s ovjesom na samom kraju, na Power Stageu. Zapravo, ovjes je službeni razlog, ali realno, raniji su automobili u prolasku toliko oštetili stazu da oni koji su nastupali posljednji više nisu imali šanse proći kroz blato.

S 91 godinom postao je najstariji natjecatelj u povijesti tog prvenstva, ali — mada nije uspio završiti reli — nema namjeru nastaviti forsirati i nastaviti obarati starosne rekorde po svaku cijenu. Samo još jedan: bude li u stanju, planira se vratiti na Safari kada proslavi svoj 100. rođendan i još jednom nastupiti…