Englezi ove godine neće na topla mora, ali im je u goste zato stigla Hrvatska i povela sa sobom u London najtopliji dan godine.
“It’s a bad day for gingers”, dobacuje nam u prolazu jedan od policajaca dok u jedina dva kvadrata hlada oko Wembleyja stenjemo pod kilogramima tv opreme. Ali Englezima oko nas ovaj sunčani pakao ne smeta: “Čovječe, nisam ovoliko ljudi vidio od ožujka prošle godine, toliko dugo smo zatvoreni, sunce sja i Engleska pobjeđuje, što više da poželim?”, kaže jedan.
Što ja znam, kremu za sunčanje? — pomislim dok tražim manje euforičnog sugovornika. It’s coming home, ori iz svake ulice oko Wembleyja, a u jednoj zaustavljam Stevena, 50-godišnjaka koji ima jedno ono od dobrih lica koje će pomoći i prije nego što ga išta zamolite. Naučite prepoznati takve sugovornike ako ih krenete tražiti dovoljno rano u rubrici Plac & čestitamo. Steven, naravno, pristaje, ali i on mi govori slično.
“Ovakvo prvenstvo je tužno, želimo se vratiti na stadione i gledati nogomet, želimo opet normalno popiti pivo, zagrliti prijatelje. Sve što želimo je da nam se vrati normalan život i mislimo da to vrijeme dolazi, pogledajte — sija sunce, let’s go England!”
Ovim ljudima stvarno nedostaje sunca. A, čini se, i zagrljaj. Prema trenutnim epidemiološkim pravilima, kada Engleska zabije gol, navijač treba donijeti informiranu procjenu koga će oko sebe zagrliti. Da, to doista negdje piše.
Cijela britanska javnost čeka odluku vlade o ukidanju ove i svih ostalih mjera. Namjere vlade novinari su pokušali izvući od Borisa Johnsona nakon summita G7. Ali bivši novinar Boris je pred sadašnje novinare stao nekoliko minuta nakon početka utakmice s Hrvatskom uz džiberski komentar da je razočaran time što engleski reprezentativci neće moći gledati presicu. Škakljivi odgovor tako je ostao negdje iza stative Phila Fodena, jer uz ponovno širenje virusa, ranije najave o 90.000 ljudi na londonskom finalu u srpnju zvuče realno koliko i stvaranje šansi za gol iz hrvatskih napadačkih akcija u posljednjim utakmicama.
Imat ce i Hrvatska svoje navijace na @wembleystadium danas #n1info #euro2020 pic.twitter.com/4DI4Lstb7i
— Antonio Zavada (@azavada) June 13, 2021
“OK, reći ću vam iskreno, cijela Britanija treba ovo, žudimo za pobjedom na turniru, želimo opet malo sreće u životu”, priča mi Melisa, mlada youtuberica koja se s kamerom muva oko stadiona, pa se odmah prebacuje na utakmicu koja samo što nije krenula: “Vi Hrvati ste imali Rusiju. No, očito je da nakon toga imamo nedovršenog posla, taj poraz i dalje boli, i u glavama i u srcima. To je teret koji ova generacija i dalje nosi, želimo ga se riješiti i krenuti dalje.”
Krećem i ja dalje, susrećem dvojicu mlađih tipova — jedan u Fodenovu, drugi u dresu Jadona Sancha. Njih ne brine ni lockdown ni covid ni jako sunce, već samo jedno – Francuska. Već sada znaju da će im ona pokvariti cijelo ljeto.
“Engleska ima sjajne mlade igrače, svježu krv i naše vrijeme tek dolazi”, kažu. “Stvarno vjerujem da ćemo osvojiti jedan veliki turnir u iduće četiri ili za šest godina, ali ovdje završavamo natjecanje u osmini ili četvrtini finala. Mislim da ništa od povratka kući ove godine.”
A ok, realno, a Hrvatska?
– Je li Mandžukić u sastavu?
– Ne, umirovio je reprezentativni karijeru. I on i Rakitić.
– Oh, man. I’m so sorry.
– Ma nema veze, ziher ćemo bit ravnopravni, kažem više za sebe.
Čudno me pogledaju pa odlaze na stadion, gdje prvo pokažu dokaz o Covid statusu pa tek onda i kartu za utakmicu koja je dio Events Research Programa vlade Ujedinjenog Kraljevstva, koja na Wembleyju ispituje načine da osigura održavanje masovnih događaja uz što manju mogućnost zaraze. Da, to na Euru2020 koje se igra 2021. nije nimalo čudno.
