Nakon 10 dana Londona kretali smo za Glasgow. Beskonačno je trajalo probijanje od Wembleya do Eustona, gdje nas je čekao vlak za Glasgow, a čini mi se da toliko traje i moja potraga za tragovima Eura na prometnim ulicama engleske metropole. Osim nekoliko sati navijačke gužve oko stadiona na dan utakmice s Hrvatskom, ovdje i dalje ništa ne odaje dojam da se igra Europsko prvenstvo.
Prvi trag nalazim na željezničkoj postaji — obavijest putnicima da se za vrijeme Eura mogu očekivati gužve, sve do 11. srpnja. Upozoren, zabrinuto požurim do perona za Glasgow i sjedam u svoj vagon zajedno s još troje ljudi. Vlak je gotovo prazan, baš poput engleske atmosfere u danima između utakmica.
U Škotskoj se ipak nešto događa: na središnjem kolodvoru u Glasgowu također nas čeka upozorenje da možemo očekivati Euro-gužvu u vlakovima. Ne znam baš za cijelo prvenstvo, ali gužve bi moglo biti idućih dana, jer lokalne novine pišu da u London kreće 20.000 Škota. Malo nerealno, tvrde mi navijači s kojima pričam po gradu — kreće nas oko 12.000, ostali žive u Londonu, kažu.
U Škotskoj se stvarno igra prvenstvo. Trgovine su prekićene zastavama i škotskim dresovima. S ekrana vas bombardira remake disco hita Yes, Sir I Can Boogie koji se pretvorio u ad hoc himnu reprezentacije nakon viralnog videa slavlja u svlačionici poslije pobjede nad Srbijom kojom se Škotska vratila na veliki turnir nakon 23 godine odsustva.
23 godine. 10 turnira. Toliko su ih propustili, pa ne čudi da ovdje generacije ne znaju kako izgleda škotski dres na ljetnom turnirskom suncu. Ili kiši. Koja ovdje nemilice pada otkako smo stigli na ugodnih 12 poslije londonskih 28 stupnjeva.
Ali ovdje samo mi pričamo o vremenu, svi ostali samo o nogometu. Osnovne škole prekidale su nastavu kako bi klinci u razredima gledali utakmicu protiv Češke i svjedočili povratku reprezentacije na veliku scenu. No, umjesto pobjede stigla je lekcija iz geometrije i fizike Patrika Schicka, pa će povijest i nove generacije pamtiti tek hladnih 0:2 na Hampden Parku.
Od danas smo u Glasgowu na #euro2020 pa evo kratke najave: tko nema volje slusati minutu nogometne statistike o #CRO #CZE i #SCO utakmicama neka ugasi ton pa kao i ja gleda 5 sati kroz prozor vlaka #n1info pic.twitter.com/Sjcc8d5iPa
— Antonio Zavada (@azavada) June 16, 2021
Osim ako ne iznenade Engleze. A upravo s tim računa onih 20.000 navijača koji vlakom planiraju do Londona unatoč epidemiološkom negodovanju i engleskih i škotskih vlasti. Ne trebate putovati do Glasgowa da se uvjerite kako za škotske navijače postoji i nešto veće od Eura: pokvariti raspoloženje Englezima na Wembleyu. Pa nam tako već na recepciji hotela uz dobrodošlicu zamjeraju što Borna Barišić nije igrao prvu utakmicu. Ne zato što ga ovdje obožava pola grada, već zato što bi s njim u hrvatskom sastavu Engleska izgubila bodove, objašnjava nam živopisni domaćin dok kopira naše putovnice.
“Iskreno, da možemo birati između pobjede nad Hrvatskom te plasmana u osminu finala ili pobjede nad Engleskom u petak — nema spora što bi svatko od nas izabrao”, uvjerava nas.
Pomalo skeptičan prema tom izboru odlazim u šetnju i prvo što vidim je Adidasova reklamna kampanja koja uz škotski grb u natpisu “It’s coming home” ima zadnju riječ prekriženu i umjesto nje dopisano hame, jer tako u Glasgowu izgovaraju riječ “dom”: Fitba’s comin hame!
Antonio Zavada reporter je N1 televizije koji u Engleskoj i Škotskoj prati Euro2020.
