Sinoć ga je protiv Škota bio pun teren. Njegova distinktivna izblajhana frizura služi kao referentna točka za barem pokušaj lociranja u koji se rukavac Ganac zavukao i iz koje zone će u tom trenutku zaprijetiti.
Imao je prije prvog pogotka nekoliko vrlo dobrih prigoda, ali otpor gostiju slomio je sjajnim utrčavanjem na prvu vratnicu kod jednog kornera. I drugi je pogodak bio specifičan; vjerojatnije je ipak da se radilo o autogolu, ali okolnost koja mu je prethodila zaslužuje svakako da njegovo ime stoji uz taj gol. Ono što smo malo, a opet više nego dovoljno, zasad vidjeli od njega velikim dijelom staje u taj potez, u kojem je praktički pritiskom i dobrim postavljanjem prisilio Paula McGinna na grešku u skoku.
Issah Abass ne gubi vrijeme.
Njegov utjecaj na Rijekinu igru je instantan, usto i konkretno mjerljiv onim najvažnijim elementom nogometne igre: golovima. Najprije je šokirao Maksimir, uvaljavši Dinamu dvije senzacionalne golčine na svom debiju u Prvoj HNL, a sinoć je opet zabio dvaput, sada u Europi. Da je bilo još samo malo koncentracije sinoć bi nesretnom Hibernianu uvaljao i hat trick.
Abass je fantomska prijetnja: suparnici ne znaju puno o njemu, a teško im je i naslutiti u kojem će se dijelu završne trećine terena u danom trenutku pojaviti
Novoustoličeni Rijekin sportski direktor Robert Palikuća iskopao je 22-godišnjeg Ganca iz poznatog mu njemačkog okruženja. Kad je objavljeno da je klub doveo Mainzova ofenzivca na “posudbu s mogućnošću daljnjeg dogovora”, mnogima su se nad glavama pojavili upitnici, ali nogometaš je odmah pokazao svoju vrijednost, i to onda kad je momčadi bilo najpotrebnije.
Naravno, Abass nije sasvim nepoznato lice u ovim krajevima. Prvi klub izvan matične ganske Asokwe bila mu je ljubljanska Olimpija, gdje je skupa sa Darijom Čanađijom i Filipom Uremovićem 2018. osvojio dvostruku krunu. Trener Zmajčeka tada je bio Igor Bišćan, za kojeg će Abass reći kako “možda i ne priča puno, ali kaže sve što treba”, a njemu i tadašnjem kolegi u napadu, Portugalcu Ricardu Alvesu, očito je govorio vrlo decidirano. Abass je na tom putu do trofeja utkao 12 golova, uključujući gol i asistenciju u finalu Kupa protiv Aluminija iz Kidričeva.
Sirova energija i samouvjereni pristup
Na imidž mu nije utjecalo ni hvatanje za genitalije pred Mariborovim navijačima, nakon čega se pravdao da je samo “povlačio gaćice” ali svejedno nije mogao izbjeći suspenziju. Ono što je ostvario u Ljubljani biloje dovoljno da se u priču uključi Mainz, koji ga je otkupio za solidna dva milijuna eura. Put ga je nakon toga odveo i do nizozemske Eredivisie, u kojoj je, na posudbi u Utrechtu, zabijao i Feyenoordu.
Gdje god bi stigao, Abassa su navijači lako prihvaćali. Ali nakon Slovenije nije se baš naigrao ni nazabijao golova i trebao mu je svježi početak ili barem trajnija prilika.
Sve je to popratio Palikuća, koji je tehničke uloge u sportskom sektoru obnašao u Fortuni iz Düsseldorfa i u Nürnbergu. Odlascima Luke Menala, Sandra Kulenovića, Sterlinga Yatékéa i Franka Andrijaševića Rijeka je praktički preko noći ostala bez većeg dijela ofenzivnog reda, ali zamjene koje su stigle vrlo su brzo pohvatale konce, pogotovo Abass. Na pitanja “tko je taj” i sumnje Palikuća je kratko objasnio kako se radi o “modernom napadaču koji može igrati na četiri pozicije”, uz dodatak kako je baš takav profil igrača onaj koji Rijeci treba.
Prerano je za donošenje nekih velikih zaključaka, ali sada slobodno možemo reći da je na prvu oduševio i daje naslutiti kako je onaj koji ga je doveo itekako bio u pravu.
Abass je fantomska prijetnja: suparnici ne znaju puno o njemu, a teško im je i naslutiti u kojem će se dijelu završne trećine terena u danom trenutku pojaviti. Kad krene u neki od svojih trkova koji na mahove djeluju i pomalo nasumično, izaziva paniku u suparničkoj obrani koja ne zna radi li se o stvarnoj i ciljanoj opasnosti ili samo o odvlačenju pozornosti.
Potreban je Rijeci ne samo zbog svog raznovrsnog pozicijskog profila, nego i zbog pristupa koji pokazuje na terenu. Konstantna rekonstrukcija ekipe i brojne promjene u rosteru ne dopuštaju treneru Goranu Tomiću i njegovim igračima puno vremena za adaptaciju, pogotovo s obzirom na to da su ambicije i dalje svake sezone vrlo postojane.
Ganac se momčadi priključio pred sam kraj priprema, odigravši tek prijateljsku utakmicu protiv MTK-a u kojoj je, jasno, odmah i zabio. U njegovim kretnjama ima pregršt zabavne nepredvidljivosti, dijelom uvjetovane i činjenicom da se još traži i uklapa u sustav, ali i sirove energije koja odmah — pogotovo u kombinaciji s vidljivim talentom — donosi prijeko potreban impuls momčadi.
“Želim dati maksimum na terenu te otići doma s tri boda i osmijehom na licu”, izjavio je u jednom od prvih intervjua, neskromno spomenuvši kako smatra i da bi se “jako dobro uklopio u Liverpoolu”. Možda zvuči smiješno, ali upravo je takav pristup Rijeci potreban u nastavku lova na rezultatske ciljeve.
