Kada je 1980. Hakeem Olajuwon sletio u Houston s ciljem da odradi probni trening za Houston University, odbora za doček nije bilo. Ni traga delegaciji s koledža s natpisom na papiru “Olajuwon” i širokim osmjesima, kako bi i priličilo. Kada ih je nazvao i obavijestio da je stigao, nonšalantno su momku iz Nigerije odgovorili da uzme taksi do fakulteta. Hakeemovo ime i prezime tada nisu značili apsolutno ništa. Došao je na trening na temelju preporuke trenerova prijatelja koji ga je skenirao na jednom košarkaškom kampu u Angoli kad je Hakeemu bilo 17. Dotad je igrao nogomet — točnije, bio je golman. U istom danu nakon što je sletio u Houston s koledž ekipom je odradio prvi trening. Tu je po prvi put u životu navukao košarkaške tenisice i ostalo je povijest. U dresu Rocketsa postao je jedan od najboljih košarkaša u povijesti igre.
Osim nadimka The Dream, Olajuwon je dobio još jedan: Kralj Afrike. Postao je prvi košarkaš u NBA ligi rođen u Africi. Nakon njega su se pojavili Manute Bol pa Dikembe Mutombo i činilo se kako Afrikanci postaju hit. Međutim, takvi klasni igrači bili su više iznimka nego pravilo.
Danas, 40 godina kasije, u NBA ligi imamo bitno drugačiju situaciju s Afrikancima.
Aktualne šampione Toronto Raptorse izgradio je GM Masai Ujiri — Nigerijac po ocu, po majci Kenijac. Za Kanađane važne uloge igraju Kongoanac po rođenju Serge Ibaka, Kamerunac Pascal Siakam i OG Anunoby, rođen u Londonu, ali s nigerijskim korijenima. Jedan od najboljih igrača u ligi je Kamerunac Joel Embiid, a aktualni MVP je Giannis Antetokounmpo, Grk čiji su roditelji u Atenu došli iz Nigerije. Upravo su se Giannis, Siakam i Embiid na posljednjoj All-Star utakmici pojavili u istoj momčadi. Prvim i drugim pickom je Giannis “odabrao svoju afričku braću”, kako se referirao. Ne samo da ovaj trojac simbolički predstavlja Afriku, njenu kulturu, povijest i tradiciju, nego su oni i ligaška sadašnjost i budućnost, te najava ozbiljnog trenda koji je pred vratima. Afrika dolazi.
Igrači iz Afrike uskoro će postati ono što su u zadnjih 20-ak godina bili Europljani — igrači koji mijenjaju izgled lige i nositelji su franšiza
Brojke kažu da je u ligi trenutno 13 igrača koji su rođeni u Africi i još 40 njih koji su rođeni izvan tog kontinenta, ali imaju barem jednog roditelja afričkog podrijetla. Od ukupno 108 internacionalaca u NBA ligi, njih 18 ima državljanstvo neke afričke republike. Na posljednjem draftu je, primjerice, bilo čak devet igrača iz Afrike, a predstavnike su imali Sudan, Nigerija, Angola, DR Kongo i Gvineja.
Posljedica je ovo sve većeg ulaganja NBA lige u drugi najmnogoljudniji kontinent. Afrika je još uvijek slabo istraženo područje s blago rečeno nedostatnom košarkaškom infrastrukturom i logistikom. Ali s obzirom na uspjehe njihovih najvećih talenata u posljednje vrijeme, NBA pokreće ozbiljne procese da novi Siakami, Embiidi ili Giannisi ne budu iznimka, nego pravilo. Umjesto da takvi dijamanti budu slučajno otkopani, liga ima u planu otvoriti pravi rudnik.
Divovi Afrike
Sramežljivo okretanje Africi liga je počela 2000-ih kada je fokus još uvijek bio izraženo usmjeren na Europu, malo kasnije i Aziju. Radilo se uglavnom o karitativnim inicijativama (NBA Cares) i utakmicama revijalnog karaktera te košarkaškim kampovima za djecu. Danas liga vuče puno ozbiljnije poteze koji imaju investicijski predznak i jasan cilj.
Od istaknutijih organizacija koji imaju za cilj širenje NBA promidžbe i istraživanje afričkog košarkaškog potencijala za početak treba istaknuti godišnji događaj Basketball Without Borders (BWB), kamp u kojem još od 2003. sudjeluje 60-ak afričke djece. Većina BWB kampova održana je u Južnoafričkoj Republici, u Johannesburgu. Veliki broj afričkih NBA igrača (Siakam, Embiid, Gorgui Dieng) prvi je put od skauta ili nekog operativca iz ureda snimljena upravo na BWB Africa. Da kamp postaje ozbiljno hodočastilište za NBA svitu pokazalo se prošlog ljeta, kada je u njemu bilo 14 predstavnika NBA franšiza, od kojih su neki odlučili čak propustiti europska prvenstva u mlađim kategorijama.
Johannesburg kao mjesto održavanja afričkog BWB-a nije odabran slučajno. U tom gradu je liga 2010. otvorila svoj ured i tu je sjedište NBA Africa s 50-ak zaposlenih. Afrička NBA podružnica može se pohvaliti da je diljem kontinenta od 2010. otvorila 87 različitih košarkaških learn-and-play objekata u sedam različitih država.
Potpredsjednik podružnice je Amadou Gallo Fall, čovjek s višegodišnjim iskustvom iz operative u uredu Dallas Mavericksa i tip kojeg bi povijest lako mogla upamtiti kao ključni faktor razvoja košarkaške kulture na Crnom kontinentu. Fall je u matičnom Senegalu još 1998. osnovao organizaciju Sports for Education and Economic Development (SEED) koja, kao što joj samo ime kaže, kombinira opće i košarkaško obrazovanje za dječake i djevojčice iz Senegala. Takvih akademija u Africi je sve više i, premda se na njima u ulozi demonstratora znaju pojavljivati i NBA igrači i treneri, njihov primarni cilj nije nužno košarkaški nego edukativni.
Upravo brojni NBA igrači afričkih korijena otvaraju ljetne kampove u državama iz kojih potječu. Primjer je Kamerunac Luc Richard Mbah a Moute, u čijem su kampu prije BWB-a sudjelovali Embiid i Siakam, ali i Pops Mensah-Bonsu — Ganac rođen u Londonu, bivši skaut Spursa a danas GM u razvojnoj ligi koji zadnjih nekoliko godina ima svoje kampove u Accri. Vrijedi opet spomenuti i Ujirija i njegov projekt Giants of Africa, koji također sadržava košarkaške kampove, ali i gradnju terena diljem kontinenta.
NBA liga je 2015., 2017. i 2018. održala i NBA Africa Game, rasprodavši dvorane u Južnoj Africi gdje su utakmice između Svijeta i Afrike odigrane, a na kojima su se pojavljivali bivši i sadašnji igrači s afričkom poveznicom poput Olajuwona, Mutomba, Luola Denga, Borisa Diawa, Victora Oladipa, ali i neafričke zvijezde Chris Paul, braća Gasol, Dirk Nowitzki i ostali. Osim toga, liga je 2016. potpisala višegodišnji ugovor s Econet Mediaom, televizijskom kućom koja pokriva područje subsaharske Afrike i koja je otkupila prava na prijenose preko 500 NBA i WNBA utakmica godišnje.
‘Divlja’ košarka
“Puno igrača je kasno počelo igrati košarku jer jednostavno nisu imali pristup terenu”, objašnjava Amadou Fall trenutno krucijalni problem — nedostatak infrastrukture. Povlači isto tako zanimljivu paralelu s nogometom u afričkom kontekstu: “Nogomet? Njega možeš igrati u prašini ili bilo gdje. Stavi dvije limenke da napraviš gol, smotaj staru odjeću da dobiješ loptu. Ali u košarci ti treba infrastruktura”. Fall uopće ne dvoji koji je primarni cilj svih košarkaških organizacija i inicijativa koje djeluju u Africi: “Posvetili smo se uređenju vanjskih košarkaških terena, izgradnji dvorana i nabavci opreme. Prirodni talent za košarku je ovdje, treba mu samo šansa da izađe na vidjelo.”
I Olajuwon i Siakam su primjeri o kojima govori Fall. Obojica su prije košarke bili debelo involvirani u nogomet. Sve do punoljetnosti nisu igrali organiziranu košarku. Problem s takvim igračima je što svoje talente otkriju kada je za većinu već kasno za napredak — psihofizički, motorički ili košarkaški. Zato je važno da se talenti otkriju na vrijeme, dok još imaju prostora za rast. Međutim, teško ih je pronaći ako nisu izloženi košarci, ako nemaju opremu za igru, ako nemaju terene i trenere koji će im usaditi fundamente i ljubav prema igri zbog kojih će željeti postati košarkaši, a ne nogometaši kao većina afričke djece.
Istraživanja u SAD-u su pokazala da samo 0,03 posto srednjoškolaca koji se bave košarkom bude odabrano na NBA draftu. Oni su od malih nogu izloženi ozbiljnim treninzima s educiranim trenerima, njihove srednjoškolske lige se skautiraju i uključeni su u AAU programe. Ipak, samo ih 0,03 posto završi u NBA-u. Za afričke igrače takva je mogućnost još bliža dobivanju na lotu.
Odrastanje u dominantno nogometnoj sportskoj kulturi je za Patricka Engelbrechta, direktora skautinga u Raptorsima, jedan od glavnih problema za afričke košarkaše.
“Oni ne igraju stolni tenis dok odrastaju. Ne hvataju bejzbol lopticu ispred kuće i ne dodaju se loptom za football sa svojim prijateljima”, kaže i dodatno objašnjava: “To su šanse da se razvije koordinacija između oka i ruke koje u njihovoj kulturi ne postoje. Nogomet je tu dominantan sport. To je velika prepreka za sve afričke igrače koji prekasno počnu s košarkom. Nemaju sposobnost da sigurno hvataju loptu pri velikim brzinama, što košarka na najvišim nivoima u osnovi i jest.”
Kada se malo pogleda u prošlost, ovo što govori Engelbrecht itekako ima smisla jer su Afrikanci u NBA-u uglavnom bili obični igrači zadatka koji postavljaju blokove i igraju na energiju. I uglavnom se radi o krilima i centrima kojima nedostaje tehničke potkovanosti. S izuzetkom Hakeema, svi ostali igrači iz Afrike nisu (bili) oličenja tehničke rafiniranosti nego su se oslanjali na snagu, atleticizam, energiju, finiširanje kroz tranziciju ili napadački skok, iako su uglavnom pouzdani obrambeni igrači. Na tim osnovama se afrički igrači probijaju u NBA.
Međutim, nedostatak infrastrukture i školovanog trenerskog kadra najbolje se vidi kod afričkih bekova. U pravilu, bek je tehnički najpotkovaniji igrač na terenu koji se oslanja na tri svete vještine: dribling, šut i pregled terena, a koje se razvijaju godinama kroz treninge. Zato, kada su u pitanju FIBA natjecanja, često u kontekstu Senegala ili Nigerije čujemo kako igraju divlju i nepredvidivu košarku. To ne znači ništa drugo nego da se ti igrači oslanjaju na sve, osim na košarkaške fundamente koje im je netko usadio. Ne zato jer su oni nesposobni njih usvojiti i primijeniti, nego zato jer ih nema tko ili nema gdje naučiti. Zato su sve spomenute organizacije i inicijative na afričkom tlu koje razvijaju infrastrukturu i logistiku jako važne.
BAL: Sve na jednom mjestu
A ništa manje bitan nije posljednji potez NBA lige usmjeren prema afričkom tržištu.
Naime, liga je u veljači 2019. najavila pokretanje Basketball Africa League (BAL), profesionalne lige izgrađene, zanimljivo, po uzoru na nogometnu Ligu prvaka. U njoj će se natjecati 12 afričkih košarkaških klubova iz Ruande, Angole, Senegala, Malija, Maroka, Kameruna, Mozambika, Madagaskara, Alžira, Nigerije, Tunisa i Egipta. U BAL će se ekipe kvalificirati kroz nacionalna prvenstva, a zatim će biti podijeljene u dvije divizije. Liga će imati direktnu podršku NBA lige i FIBA-e, a iza nje su već stali ozbiljni sponzori poput Pepsija, Nike Jordana i Disneyja koji ima 80 posto vlasničkog udjela u ESPN-u. Utakmice su trebale početi u ožujku, ali je sve odgođeno zbog pandemije koronavirusa.
Za predsjednika BAL-a odabran je, naravno, Amadou Fall koji je otkrio motive osnivanja ovakve lige: “Ne želimo gledati kako se afrički talent izvozi s kontinenta samo zato jer na njemu nema lige koji bi ih zadržao”.
Zbog toga ligaške propozicije kažu da svaka ekipa može imati 12 igrača na rosteru, od čega ih osam mora biti iz zemlje odakle klub potječe. U ekipi mogu biti i četiri stranca, od čega dvojica moraju biti s afričkog kontinenta. Ovim pravilima liga želi regulirati i omogućiti razvoj afričkog talenta koji neće biti zagušen stranim plaćenicima jer će liga imati prvenstveno razvojni karakter. Također, umjesto da odlaze u NCAA, afrički igrači će moći ostati u BAL-u, ali isto tako je moguće da se sveučilištarci nakon koledža vrate u Afriku u solidnu ligu koja će opet biti pod povećalom Europe i NBA-a. Naravno, i Europa i NBA imaju veliku korist od ovoga jer skauti i operativci više neće nužno morati lutati bespućima Afrike u potrazi za talentima, već će im sada sve biti na jednom mjestu.
Usto će NBA ili Euroliga za par godina posredstvom BAL-a, ako se liga održi, dobivati ‘gotove proizvode’, tehnički i taktički educirane igrače. Umjesto nogometaša kao dosad, dolazit će im košarkaši. To znači manje posla za njih oko razvoja igrača i ulaganja koje se na kraju zna pokazati neisplativim. Sada će to netko drugi odrađivati. BAL će tako, uz svesrdnu pomoć svojih američkih i europskih saveznika, moći razvijati košarkaške talente, širiti košarkašku promidžbu od Egipta do Južne Afrike i kroz ligu otvarati nova radna mjesta, a igrače nakon karijere usmjeravati u neke druge košarkaške pravce: trenerske, administrativne, skautske ili agentske. Tako će i ovi koji napuste parket ostati nositelji košarkaške kulture u Africi.
Prije nego što se to dogodi, afrički trend se nastavlja širiti. Draft u klasi 2021. i 2022. krcat je igračima iz Afrike. Sljedeće godine imena koja obećavaju su Khalifa Diop i Ibou Dianko Badji, a za 2022. jedan od najvećih talenta je Kongoanac Jonathan Kuminga. Igrači iz Afrike uskoro će postati ono što su u zadnjih 20-ak godina bili Europljani — igrači koji mijenjaju izgled lige i nositelji su franšiza.
Ili, kako to kaže Ujiri: “Gledajući na All-Staru Giannisa, Pascala i Embiida, posebne sportaše što ti ljudi jesu, možeš vidjeti ono što dolazi.”
