Pobjegli su od krvavih sukoba na Crnom kontinentu, onih koji ne poznaju rukom iscrtane granice nego se prelijevaju s jednog teritorija na drugi, vođeni vlastitom ćudljivom prirodom. Njihove početke ne pamte, njihov kraj neće dočekati. Postali su statistički podatak, kolateralna šteta u beskonačnoj borbi neokolonijalista za moć. Pobjegli su od metaka, poput 450.000 svojih sunarodnjaka s kojima su dijelili sudbinu, u neizvjesnu budućnost. Iz rodne Liberije preko Obale Bjelokosti do izbjegličkog kampa Buduburam u Gani.
Bježali su od laveža pasa rata, dočekalo ih je njihovo režanje. Potraga za hranom i čistom vodom nije prestajala ni ondje gdje su došli. Slavili su svaki novi sat koji su uspjeli preživjeti.
“Bilo je teško”, prisjeća se tog vremena Debeah Davies. “Ponekad je jedini način da preživite bio da nosite pištolj. Kako nismo imali interesa za pucnjavu, odlučili smo pobjeći. Srećom, postojao je program preseljenja u Kanadu. Popunili smo formular, otišli na intervju i konačno napustili Afriku.”
Debeah i njegova supruga Victoria nisu otputovali sami u novi život. Sa sobom su vodili petogodišnjeg Alphonsa koji se rodio u kampu. Dijete ljubavi i prkosa pomoglo im je preživjeti traumu. Smješteni u Edmonton, roditelji su naporno radili kako bi spojili kraj s krajem. Kada nije bio u školi, mladi Alphonso je pomagao u kući; uvijek nasmijanom, nije mu bilo teško skrenuti pozornost na svoj talent.
“On je simbol Kanade, države koja prihvaća sve i svima daje priliku”
Nastavnica tjelesnog odgoja u katoličkoj osnovnoj školi koju je pohađao prva je primjetila njegovu sklonost prema sportu: “Trčanje, košarka… Čega god bi se dotaknuo, sve mu je išlo od ruke”. Preporučila ga je Timu Adamsu, osnivaču organizacije Free Footie koja se bavila organiziranjem besplatnih školskih turnira za djecu koja si nisu mogla priuštiti putovanja i opremu. Adams je ubrzo zaključio da se ne radi o običnom djetetu.
“Vidio sam njegov prvi dodir i odmah mi je bilo jasno da se radi o dječaku koji ima dar za nogomet”, govori Adams o onih par minuta koliko je svjedočio Daviesovoj igri na završnom turniru krajem školske godine. “I druga djeca su posjedovala slične fizičke predispozicije, ali on je posjedovao pravi nogometni um. Bio je više od dječaka koji je želio šutnuti loptu u mrežu”.
Generacijski talent
Davies je završavao šesti razred i Adams ga je poželio gurnuti još dublje u svijet nogometa. Iskoristio je svoje veze i pozvao trenera lokalne akademije na utakmice turnira koji se upravo bio igrao. Ondje je pokazao svoju posebnost, bio je nevjerojatno brz i dobar s loptom za svoje godine i pridružio se akademiji koja je okupljala ljude iz svih krajeva svijeta, tako da se Davies odmah uklopio. Ondje je upoznao još jednog migranta iz Liberije koji mu je pomagao da nadiđe jezičnu barijeru. Postali su nerazdvojni i još uvijek njeguju kontakte. Chernoh Fahnbulleh kaže da loš engleski kojim se Davies koristio nije bio prepreka da čitava akademija zna za njega. Nogomet je govorio u njegovo ime. Nastavit će ga koristiti umjesto jezika i u budućnosti.
“Ispočetka sam igrao radi zabave, pokušavao sam ostati aktivan i izbjeći probleme”, priča Davies. “Nisam mislio da sam toliko dobar, jer sam uživao igrati s prijateljima. No, kad sam počeo igrati organizirani nogomet, kada su mi roditelji, treneri i prijatelji počeli govoriti da nastavim i da mogu postati nešto, onda sam povjerovao. To je bio okidač da poželim biti profesionalac. Nakon toga sam morao naporno trenirati kako bih to i postao.”
Navika da uvijek podiže ljestvicu očekivanja i traži više od sebe pomogla je njegovu strahovitom napretku. S 14 godina napustio je akademiju i pridružio se Vancouver Whitecapsima, gdje će brzo iskoristiti priliku za upisivanje u povijest. S 15 godina, osam mjeseci i 15 dana postao je prvi igrač rođen u ovom tisućljeću koji je zaigrao u MLS-u.
“Znali smo da se radi o talentiranom igraču, ali nitko od nas nije očekivao da će kroz par mjeseci dospjeti od U16 momčadi do seniorskog tima”, rekao je predsjednik Whitecapsa Bob Lenarduzzi. “To se događa veoma rijetko i ne treba očekivati nešto slično u budućnosti.”
Priča o Daviesu kao generacijskom talentu nije se mogla više zanemarivati. Iako je već nastupao za U17 i U20 selekcije, Kanađani su napravili sve kako bi riješili administrativne prepreke i omogućili mu nastup za seniorski tim. Svoju prvu utakmicu odigrao je svega sedam dana nakon što je dobio putovnicu. Bio je to veliki trenutak za njegovu obitelj. Davies će uskoro postati najmlađi strijelac u povijesti reprezentacije i prvi igrač rođen u ovom tisuljeću koji se upisao među strijelce na međunarodnom turniru, postigavši dva gola protiv Francuske Gvajane na Gold Cupu.
Stvari se kreću warp brzinom
Zvijezda je rođena, ali Davies je za Kanađane bio mnogo više od talentiranog nogometaša.
“On je simbol Kanade, države koja prihvaća sve i svima daje priliku”, izjavio je tom prilikom izbornik John Herdman. Davies je spremno prihvatio ambasadorsku ulogu koju su mu namijenili. Govorio je na FIFA-inom kongresu ispred zajedničke sjevernoameričke prijave za organizaciju Svjetskog prvenstva 2026. o tome kako je Kanada prihvatila njegovu obitelj, o putu od izbjegličkog kampa u Buduburamu, preko Edmontona do karijere u profesionalnom nogometu. Njegove riječi ostavile su jak dojam na prisutne, a Kanada je izabrana za jednog od organizatora prvenstva.
Naravno, takve stvari u Europi ne mogu proći ispod radara. Bayern je reagirao najbrže i za MLS rekordnom transferu teškom 10 milijuna eura potpisao Daviesa koji se njemačkom gigantu pridružio u siječnju prošle godine. S divljenjem je govorio o Arjenu Robbenu kojeg je kao dječak idolizirao. Doveden kao njegov nasljednik, uslijed silnih ozljeda koje su pogodile zadnju liniju, svoje mjesto je pronašao na lijevom beku.
Ondje svojim igrama ipak više podsjeća na drugog suigrača. David Alaba je na sličan način spojem nevjerojatnih fizičkih predispozicija i tehničkih kvaliteta uspio oduševiti svijet. Dijele i sličan put do pozicije uz aut-liniju. Alaba je karijeru počeo kao vezni igrač, Davies kao krilo, što se da primijetiti u njegovoj direktnoj igri u kojoj se mnogo više od Austrijanca oslanja na svoju brzinu i robusnost.
Nakon godinu dana u Münchenu shodno svojoj životnoj priči izrasta u jednog od ključnih igrača momčadi. U prosincu prošle godine dobio je nagradu za Igrača mjeseca, a izdanja u nastavku prvenstva — poput onog protiv Schalkea, kada je u pobjedi svoje momčadi 5:0 zabilježio 120 dodira sa 90 posto točnih dodavanja, od čega su četiri bila ključna, kompletirao pet driblinga iz devet pokušaja te dobio 50 posto svojih duela — pričama o najboljem lijevom beku u Bundesligi daju dodatne argumente.
Za nekog drugog 19-godišnjaka sve bi to bilo previše, ali Davies koji je već preživio toliko toga navikao je da se stvari oko njega kreću warp brzinom. Izrastao iz trnja, sada je na putu prema zvijezdama.
