Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ángel iz sjene

Di María je u Parizu ponovno našao sebe

Zadnja izmjena: 13. svibnja 2020.

Iako se život vraća u neki oblik “nove normalnosti”, sport je i dalje na čekanju, rastrgan između pritiska i želje za što skorijim povratkom i realnosti u kojoj zaraza i dalje prijeti. Utoliko je sportski sadržaj i dalje vrlo limitiran, pa kada se Jorgelina Cardoso, inače supruga Ángela Di Maríje, u prošlotjednom intervjuu obrušila na Englesku te Manchester ingeniozno nazvala “šupkom”, njene su misli prenijeli mnogi mediji. Njen je dojam vjerojatno uvjetovan situacijom u kojoj je obitelj morala panično bježati iz svoje kuće u Manchesteru nakon što je bila meta naoružanih provalnika. Gospođa Cardoso je zasigurno mogla biti decentnija u svom odabiru riječi, ali one su aktivirale jednu staru priču vezanu uz njenog supruga.

Činjenica jest da Di María nema izravne veze s onim što izgovori njegova supruga, ili bilo tko iz njegove okoline, ali je isto tako činjenica da vjerojatno ni on nema najljepše uspomene na manchesterske dane u Unitedovu dresu. Isto tako je jasno da internet rijetko trpi bilo kakva prepucavanja, pogotovo kada su u pitanju anonimni ‘ratnici’ s tipokovnicama u rukama, ali u ovom su se slučaju linču samog Di Maríje priključila i neka velika imena, bez obzira što sam Ángel ništa nije rekao.

“Ne znam na što misli”, skočio je Gary Neville na Sky Sports. “Ali čujemo povremeno ovakve priče, gdje je igrač igrao ‘kao krpa’, baš poput Di Maríje u Manchester Unitedu. Bio sam uzbuđen kada je došao u klub, misleći da smo potpisali top igrača. Ali on je od prvog dana bio nezainteresiran”.

Tako je Neville verbalizirao ono što se često pojavljuje u nekoj od ladica kolektivne svijesti: na elitnoj granici tanka je granica između ‘top’ i ‘nezainteresiranog’. Di María je u danom trenutku bio među pet najboljih nogometaša na svijetu, a nedugo kasnije Aunty Maríe, kako ga je posprdno prozvao internet.

U gradu svjetala Angel se vratio u sjenu, ondje gdje njegova zvijezda jače sjaji

Američka komičarka Joan Rivers je svijet showbiza svojedobno opisala kao onaj u kojem “ili gladuješ, ili živiš u izobilju”. Sličnu misao iz lokalnog okvira ima i The Beat Fleet, onda kada pričaju o tome kako “najveće face za par dana budu štrace”. Nogomet je odavno već jedna grana industrije zabave, u njemu je razlika između lauda i zaborava nikad manja, zbijena u jednom ili dva kriva koraka na terenu, a izvan njega ta margina postaje još i manja.

Slučaj Ángela Di Maríje i njegove karijere priča je baš o tome što se dogodi kada vrhunski igrač traži potvrdu svog statusa samo da bi spletom okolnosti taj već izgrađeni status unazadio.

Status kao teret

Kada je tog ljeta 2014. sletio na Old Trafford za tada rekordnih 76 milijuna eura, Di María je bio viđen kao luksuzni kreativni motor momčadi Louisa van Gaala i poruka da je Unitedova tranzicija u eri nakon Sir Alexa Fergusona spremna krenuti u završnu fazu. Samo tri mjeseca ranije Di María je u dresu Real Madrida pružio pamtljivu partiju u finalu Lige prvaka protiv gradskih rivala iz Atlética, iako nije zabio niti jedan od ukupno četiri Realova gola te večeri. Tog je ljeta na Svjetskom prvenstvu u Brazilu njegova Argentina stigla do finala protiv Njemačke. U njemu on, doduše, nije sudjelovao jer se ozlijedio u četvrtfinalu protiv Belgije, i njegov je izostanak bio možda i presudan.

Odluka da iz redova europskog prvaka prijeđe u Manchester United bio je svjesni rizik.

Iz njegove perspektive dobio je prigodu biti zvijezda momčadi — ne samo u smislu doprinosa na terenu, već i kao teškaš koji ispred sebe nije imao prepreka u vidu statusno jačih igrača, barem ne onih u naponu snage. S 26 godina na leđima Di María je bio u najboljim godinama, a kao takav je bio spreman preuzeti veću dozu odgovornosti, ali i slave. Istovremeno, United je pokazao moć tako što je za rekordni iznos privolio istog tog igrača u primeu karijere, i to iz svježe okrunjenog europskog prvaka. Sigurno da je u tome prste imao i njegov menadžer Jorge Mendes koji je i ranije poslovao sa Unitedom, kao i to da je on, ili čak sam Ángel, nanjušio da će ga u Madridu prešutno zamijeniti mlađim i marketinški atraktivnijim Jamesom Rodríguezom.

Rizik mu se nije isplatio. Strukturalni problemi u Unitedu bili su preveliki, a Van Gaalov opsesivni mikromenadžment je djelovao kao da od stabala ne vidi šumu. Usprkos solidnom početku, Di María s Van Gaalom nikad nije razvio povjerenje i jaz između njih je rastao sve dok menadžer na kraju nije čak počeo sumnjičavo pratiti njegove probleme s ozljedama. Kada je restrukturiranje momčadi krenulo nizbrdo, zvjezdani status je Di Maríji postao teret. Ako ima istine u “nezainteresiranosti” koju spominje Neville, moguće je da ga je United napravio takvim. I tako se preko noći ponajbolji igrač iz sjene na svijetu pretvorio u “tetkicu Marie” i takva ga je stigma natjerala na novi ‘bijeg’.

Priča polako ide kraju

Prelazak u Paris Saint-Germain okarakteriziran je tako, a svlačionica krcata individualcima velikog ega nije obećavala puno za daljnji razvoj njegove karijere. Mnogi su vjerojatno mislili da će se u njoj uspješno ‘sakriti’, ali on je polučio sasvim suprotni efekt, prigrlivši ulogu momčadskog igrača ondje gdje upravo takvih najviše nedostaje. U gradu svjetala Angel se vratio u sjenu, ondje gdje njegova zvijezda jače sjaji.

Možda to i nije bilo tako neočekivano, jer i u Madridu je Di María bio sila iz sjene, hranivši asistencijama hranio Cristiana Ronalda, Karima Benzemu ili Garetha Balea; i u Argentini je bio pomoć Leu Messiju, pa i još pokojem igraču koji je statusno bio ispred njega — u takvoj ulozi on može briljirati, problem je nastao kad je na Old Traffordu trebao preuzeti glavnu.

Ironično, lani je u Ligi prvaka njegov favorizirani PSG s njim na terenu ispao baš od Uniteda, ali taj pariški Di María kudikamo je svrsishodniji od onog mančesterskog, a to je pokazao i usprkos neočekivanoj eliminaciji. U PSG-u je koristan i u igri na postavljenu obranu — što je ondje, naravno, redovita pojava — i u napadačkoj tranziciji, djelujući efikasno iz sjene u oba slučaja. Ove sezone već i njegova najbazičnija statistika puno govori: 11 golova i čak 21 asistencija u 37 nastupa preko svih natjecanja.

S 32 godine sad ulazi u posljednju godinu ugovora u Parizu, u klubu za koji je u nekoliko navrata naglasio kako mu je “gotovo sigurno” posljednji u Europi. Cijela ova situacija s pandemijom snašla je PSG u naletu u kojem je izbacio Borussiju Dortmund i prošao u četvrtfinale Lige prvaka prvi put još od 2016. Francusko prvenstvo je sad stavljeno ad acta, što bi PSG-u i njemu moglo predstavljati problem kad se Liga prvaka nastavi. Pitanje je i što će se dogoditi dalje, nakon što apstinencija od ozbiljnog treninga ostavi traga na njegovoj načetoj muskulaturi.

Bilo kako bilo, Di Maríjina se priča polako približava kraju, a percepcija njegova statusa ostala je zamućena. Prvo je bio nedovoljno priznat, zatim se ‘spotaknuo’ u pokušaju da preuzme glavnu ulogu i naišao na izrazito negativne kritike, da bi se na kraju vratio u onu sporednu, kao podrška najvećim zvjezdama. Dojam je da ni u jednoj od tih faza on sam često na tu podršku nije mogao računati, barem što se tiče javnosti, ali to ga nije pokolebalo i svejedno se praktično u potpunosti realizirao kao igrač, ostvarivši fantastičnu karijeru — potrajala ona još koju godinu ili ne.

Ne propusti top članke