Još tamo u listopadu 2020. — prije, dakle, dvije i pol godine — objavili smo tekst s naslovom Raspadanje Harryja Maguirea. Kao i ostatak nogometnog svijeta, ostali smo šokirani onime što se događalo sa stoperom od 80 milijuna funti koji na trenutke — bitne trenutke — nije mogao uštopati loptu ili osvojiti duel. Maguire je doživljavao neobjašnjivi psihološki pad, lomio se pod pritiskom i njegova se karijera pretvarala u živi horor. Nadali smo se da će se izvući iz te spirale propasti i da ga ona neće obilježiti do kraja života.
Od tada je Maguire imao i kratkotrajnih uspona — nizova utakmica za Manchester United ili englesku reprezentaciju u kojima je pokazivao sve ono što sa svojom nogometnom kvalitetom može pokazati — ali raspadanje se nije zaustavilo. Neshvatljivi padovi koncentracije iz kojih slijede pacerske pogreške nastavili su se događati.
Ono sinoć protiv Seville bio je jedan takav.
U ranoj fazi utakmice Maguire je nadomak vlastitog šesnaesterca tražio loptu od Davida de Gee. Toliko je jasno gestikulirao da su to primijetila i dvojica Sevillinih igrača i odmah krenula zatvoriti ga u ‘sendvič’; neki od iskusnih Unitedovih navijača u tom su trenutku vjerojatno već odvratili pogled, znajući da bi ono što će uslijediti moglo biti jako ružno za vidjeti. De Geina lopta je došla, Maguire je bio skroz krivo postavljen i pokušao ju je iz prve odigrati na stranu prema Aaronu Wan-Bissaki. Dodavanje je presječeno, odbijanac je prihvatio Youssef En-Nesyri i lako zabio za 1-0 pored ukipljenog Unitedova golmana.
Bile su to dvije jezivo loše odluke dvojice Unitedovih dežurnih tragičara — De Gea će kasnije i sam pokloniti još jedan gol Sevilli — ali fokus je, naravno, odmah pao na kapetana. Bio je to trenutak koji je usmjerio utakmicu; trenutak koji će možda biti i kap koja je prelila čašu Maguireove karijere. Bujica odvratnih uvreda koja je istog trena krenula s društvenih mreža bila je nezaustavljiva.
Ali… kako? Ali… zašto? Oh, Harry…
