Međutim, u praksi je možda i važniji i teži dio čitave te situacije bila koja sekunda ranije, ona u kojoj je Saka leđima okrenut golu primio kratki pas od Jordana Hendersona i napravio sebi situaciju za takav udarac. U trenutku kad je Henderson primio loptu od Harryja Kanea, Saka je u svojoj glavi već bio tri koraka ispred svih i vidio prostor koji može iskoristiti i namjestiti se na takav moćan šut. Ponovite snimku tog gola i jasno ćete vidjeti; pogledao je kratko i lijevo i desno, onda bacio pogled iza sebe; vidio je Mikolu Matvijenka kako kasno kreće u trk. Tu je zapravo sve bilo gotovo; on je već savršeno skenirao situaciju i bio svjestan prostora koji će mu se otvoriti ako napravi ono što treba. A trebala mu je lagana varka tijelom kojom je potpuno izbacio Ukrajinca iz ravnoteže. Udarac je bio samo vrhunac, nogometni orgazam.

Jednostavno da jednostavnije ne može biti. Pogledaš, fintiraš, okreneš se i šutneš. Lako da ne može biti lakše. Osim što nije — ni na školskom igralištu, ni u parku, a pogotovo ne na ovoj razini i pred milijunskim auditorijem.

Njegov pregled igre omogućava mu da je u svojoj glavi nekoliko koraka ispred ostalih, a to u kombinaciji s njegovom tehnikom i ubrzanjem radi ogromnu razliku

Druga stvar koja razdvaja najbolje nogometaše svijeta od svih ostalih je sposobnost da takve stvari rade u kontinuitetu. I ćorava koka će nakon mnogo ponavljanja i uz puno upornosti nabosti poneko zrno, prosječni će takve poteze raditi s vremena na vrijeme, ali samo najbolji će u kontinuitetu igrati ovakav, jako dobar nogomet. Nogomet koji je na višoj razini od onoga koji igraju ostali, nogomet koji na kraju dana radi razliku, koji donosi rezultate.

Bukayo Saka to radi doslovno od djetinjstva.

Uvijek najbolje od sebe

“Od prvog dana su za njega govorili da je ispred generacije s kojom je igrao”, ispričao je nekadašnji Arsenalov napadač Ian Wright. “Kad sam ga prvi put gledao, bilo mu je možda 15. Igrao je s takvom lakoćom, razumijevanjem prema igri i prosto odskakao od svih ostalih.”

Saka je Arsenalovo dijete u pravom smislu te riječi. Njegovi su roditelji u Englesku doselili iz Nigerije, otac je bio navijač Newcastle Uniteda — isključivo zato jer je obožavao Alana Shearera — ali Bukayo i njegov stariji brat Yomi izabrali su svoj put. Odrasli su u Greenfordu, u zapadnom Londonu, ali za razliku od vršnjaka nisu imali puno vremena za igranje nogometa na ulici. Yomi je do 14 bio u Watfordovu omladinskom pogonu, Bukayo je od osme godine bio u Arsenalu. To je u praksi značilo da bi ih svakog poslijepodneva nakon škole otac kupio i vozio u njihove klubove na treninge; putem bi jeli i pisali zadaću, a onda se kasno, ponekad i u 11 navečer, vraćali kući.

Za razliku od akademija nekih drugih velikih klubova, Arsenalova dječake ne seli u zajednički dom nego oni nastavljaju živjeti s roditeljima i ići u regularnu školu, što je moguće duže. Bukayo je bio jedan od najboljih učenika svoje generacije, ali i najomiljenijih likova u društvu. I to upravo zato što je, čak i danas kad je jedan od najboljih mladih igrača na svijetu, ostao čvrsto s nogama na zemlji i nikad nije ostavljao dojam razmažene zvijezde.

“Prvi put sam radio s njim kad mu je bilo 11”, kazao je za FourFourTwo Ryan Garry, nekadašnji trener u Arsenalu i aktualni izbornik Engleske U17. “Njegovo je ponašanje uvijek bilo gotovo savršeno. Ali ono što prvo povezujem s njim je dosljednost, što god da je u pitanju. Nema veze jesmo li bili na treningu, na utakmici, na video analizi ili u učionici, uvijek je davao najbolje od sebe”.

To ga je na kraju razdvojilo od ostalih. Za Arsenalovu je prvu momčad prvi put zaigrao u studenom 2018. s jedva navršenih 17, kad mu je Unai Emery dao priliku priliku u Europa Ligi. No, u to je vrijeme Saka bio percipiran kao lijevi bek, pa je na početku svoje profesionalne karijere, ali i u reprezentativnim selekcijama, igrao upravo na toj poziciji. Kod Emeryja, a kasnije i kod privremenog menadžera Freddieja Ljungberga, te na početku mandata Mikaela Artete igrao je isključivo po lijevoj strani. Na toj je poziciji debitirao i u engleskoj reprezentaciji. No, umjesto da se prilagođava ili čak žali, Saka je to iskoristio da dodatno unaprijedi svoju igru koja je postala univerzalnija, i to do te mjere da je u posljednje dvije godine za Arsenal igrao na doslovno svim pozicijama osim vratara, stopera i centarfora.

Na putu i do treće stvari

Prava promjena došla je na Boxing Day 2020. Zapravo, iz današnje perspektive ispada da je to bio dan kad se sve preokrenulo za Artetin Arsenal.

U derbi s Chelseajem Topnici su ušli s 14 bodova, četiri više od Fulhama koji je bio ispod crte, a pred taj ih je vikend Sam Allardyce zajebavao da su West Bromu “ozbiljan konkurent u borbi za ostanak”. Arteta je i krajem prethodne sezone eksperimentirao i isprobavao Saku na desnoj strani, ali protiv Chelsea je sve kliknulo. Do kraja siječnja zabio je četiri gola i dvaput asistirao i Arteta je sve više, iako će i danas Saka po potrebi mijenjati poziciju, shvaćao da je to — to.

U međuvremenu se i za ovog 21-godišnjaka svijet potpuno okrenuo. Nije samo postao standardni prvotimac i reprezentativac, Saka se pretvorio u jednog od nositelja igre i u Arsenalu i u reprezentaciji.

On je moćni kreativac; ima sjajnu kontrolu lopte, dribling i sve bolju završnicu, ali je prije svega taktički izuzetno inteligentan igrač, sposoban pronaći, stvoriti i koristiti prostor i za sebe i za svoje suigrače. Njegov pregled igre — pogledajte još jednom golove protiv Ukrajine — omogućava mu da je u svojoj glavi nekoliko koraka ispred ostalih, a to u kombinaciji s njegovom tehnikom i ubrzanjem na kraju radi ogromnu razliku. I to ga danas čini jednim od najboljih mladih igrača na svijetu.

Da ima mentalitet pobjednika i čvrst karakter Saka je pokazao nakon onog promašenog jedanaesterca u finalu Europskog prvenstva protiv Italije; s lakoćom nevjerojatnom za jednog adolescenta izborio se s psihološkim pritiskom koji je uslijedio i rasističkim uvredama koje je doživio. Bilo je mnogo onih koji su prije njega govorili isto — da će im vjera, samopouzdanje, podrška drugih dati snagu — ali u praksi je velika većina pucala; ako ne odmah, onda s vremenom. Kod njega je nakon samo nekoliko utakmica bilo jasno da to nije ostavilo nikakve trajne posljedice; možda mu je i pomoglo da ojača i napreduje.

Jer Saka je ove sezone još puno bolji nogometaš nego što je bio prije Europskog prvenstva. On je sad najkorisniji Arsenalov igrač.

Prema svemu sudeći, omiljeni Saka neće ni razmatrati bogate ponude konkurencije i prihvatit će ponudu Topnika da postane njihov najbolje plaćeni nogometaš. Tako je Arsenal nakon dugo vremena u svom dvorištu iznjedrio igrača koji je sposoban raditi razliku i na najvišem nivou, sposoban gurati ekipu prema neočekivanom rezultatu i velikom uspjehu. Igrača koji je jedan od najboljih u svom poslu. I čini se da je, za razliku od mnogo ranijih slučajeva, Arsenal konačno spreman to iskoristiti. Ne transferom, kao u slučaju nekada jednako omiljenih Cesca Fabregasa i Robina van Persieja, nego konkretnim rezultatom.

Jer treća stvar koja razdvaja najbolje nogometaše svijeta od svih ostalih koji se igraju loptom jesu trofeji koje osvajaju. Bukayo Saka prve dvije stvari ima; na putu je da ostvari i tu treću.

I to brže nego što je itko vjerovao.