Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

AS Trenčín: Football Manager u stvarnosti

Neobična priča iz Slovačke

Zadnja izmjena: 23. kolovoza 2018. Profimedia

Smješten na najvećoj slovačkoj rijeci Váh i udaljen 120 kilometara od prijestolnice Bratislave, Trenčín je miran grad. Njegova je glavna atrakcija dvorac čija povijest seže u doba Rimskog Carstva, a koji dominira stijenama nad gradom. Studenti brojnih sveučilišta donose Trenčínu određenu energiju, ali u stvari je riječ o jednom od onih ugodno-dosadnih mjesta za živjeti. Kuriozitet , pogotovo u sportskom smislu, ipak predstavlja podatak kako je grad dao čak trojicu osvajača Stanley Cupa (Marián Hossa, Zdeno Chára, Marián Gáborík), odnosno četvoricu ako im se pribroji Tomáš Kopecký, rođen u obližnjem gradiću Ilavi.

Lokalna Dukla Trenčín može se pohvaliti osvajanjem pretposljednjeg prvenstva Čehoslovačke, kao i potom s tri slovačka naslova. Tradicionalni je to hokejaški klub, ali posljednjih ga godina po važnosti sustiže onaj nogometni.

Najvažnija sporedna stvar u ovom gradu prisutna je više od punog stoljeća. Za vrijeme Čehoslovačke, lokalni TTS Trenčín čak je 1963. bio viceprvak, iza praške Dukle. Dolaskom samostalnosti isti je ugašen, da bi nastala TJ Ozeta Dukla Trenčín. Međutim, novoformirani klub koji će nekoliko puta mijenjati ime, zadovoljio se tek statusom solidnog slovačkog prvoligaša i povremenog bezuspješnog euro-epizodista (2002. u Intertoto Cupu izbacio ga je Slaven Belupo).

Stvari se počinju mijenjati 2007. Tada u Trenčín stiže bivši nogometaš Tschen La Ling. Sin Kineza i Nizozemke igračku je karijeru započeo u rodnom Haagu, a u međuvremenu je nastupao za Ajax, Panathinaikos, Marseille, Feyenoord i 14 puta za Nizozemsku. I bio je poprilično dobar; u Ajax ga je doveo nitko drugi do Rinus Michels; legenda kaže da ga se često moglo čuti kako uz aut-liniju viče “Alle ballen op Ling”, sve lopte na Linga. Ling je bio krilni napadač, savršene tehnike i iznimne brzine.

“Da, bio sam jako talentiran igrač”, izjavio je po dolasku La Ling za klupske stranice AS Trenčína, kako se klub danas službeno zove. “Ne baš radišan, ali talentiran. Mogao sam zaigrati i za Manchester United ili Real Madrid, ali unatoč talentu nisam baš bio pravi profesionalac. Zato sam s 26 godina završio u Panathinaikosu. Kad pogledate unatrag u život, shvatite da postoji puno stvari koje biste napravili drugačije. No, to je dio života. Naučio sam na pogreškama i sada želim takvo iskustvo prenijeti na mlade osobe i nogometaše”, dodao je očinski i pomalo proročki.

Napadati, napadati, napadati

Nakon što je objesio uspješne kopačke o klin La Ling je započeo jednako uspješnu poslovnu karijeru. Brzo je spoznavao nove vidike i razvijao pravce, a u Slovačkoj najprije završio zbog biznisa sa sportskom prehranom. Vjerojatno uvidjevši i shvativši korektni potencijal i, još važnije, priličnu pristupačnost tamošnjeg tržišta, odlučio je uzeti nogometni klub i pokušati iskoristiti svoje jake kontakte u svijetu nogometa.

“Trenčín će se redovito boriti za domaće naslove i igrati Ligu prvaka”, najavio je razgolitivši time maštu Slovacima.

La Ling je nakrcao strancima momčad koja je prije njegova dolaska imala tek dvojicu Čeha i jednog Mađara i godinu dana kasnije ispao u drugu ligu. Nije djelovalo obećavajuće, ni za javnost ni za njega, ali ipak je ostao u klubu.

“Nećemo o plaćama. Ali reći ću da smo tek treći-četvrti u Slovačkoj po visini plaća”

Iz današnje perspektive, korak natrag značio je bar dva naprijed. Trenčínu su iduće čak tri drugoligaške godine otvorile mogućnost konsolidiranja na osnovnim razinama, ponudivši mu zalet da u povratničkoj sezoni 2011./12. zauzme peto mjesto, nadomak Europe. No, bila je to najava konkurenciji što ju čeka. Ekipa je u spomenutoj sezoni imala latinoamerički štih (trojica Argentinaca, Urugvajac, Paragvajac, Brazilac), ali ubrzo će se i u tom kontekstu mijenjati. La Ling i njegovi ljudi shvaćaju da se Trenčín iz Slovačke u Južnoj Americi više neće moći natjecati sa sve većom europskom svitom, kao ni nadmetati sa sve pohlepnijim klupskim predsjednicima i njima povezanim mutnim agentima.

La Ling danas ima nogometne akademije u Bugarskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Brazilu i Argentini, ali koristi i sjajne veze s nizom nogometnih agencija, kao i suradnju s nekoliko klubova diljem svijeta. Zlatna koka idućih godina postaje Afrika, odakle dolazi brzina, snaga i tehnika. Nizozemski treneri i nogometaši, kao i oni drugih nacionalnosti koji su u Nizozemskoj odrastali i igrali, donose stil koji se može sažeti u “napadati, napadati, napadati”. Većina ih stiže pomoću najvažnijeg partnerstva, onog s Ajaxom u kojem je La Ling igrao, a otprije tri godine je član posebnog savjetodavnog odbora.

Proračun ispod tri milijuna eura (!?)

Uskoro počinju stizati rezultati. Momčad 2015. i 2016. osvaja svoje prve naslove prvaka, a u kvalifikacijama za Ligu prvaka dvaput nesretno ispada: od Steaue (ukupno 3:4) i Legije (ukupno 0:1). Sve to uopće ne košta puno. Jer nizozemske veze uglavnom na free transfer dovode tamošnje igrače, a oni iz Afrike stižu za ništa ili tek ponešto zahvaljujući povezanim klubovima i menadžerskim agencijama. Trenčín je zapravo Football Manager u stvarnosti. Izvrsna prilika za sve, posebno za mlade Afrikance da odrade odskočnu dasku za bogate zemlje europskog Zapada. Prije dvije-tri godine klupski je proračun, inače transparentno prikazan, iznosio tek oko dva milijuna eura.

“Sada je ipak nešto više. Između 2,6 i 2,8 milijuna eura za klupski sektor. Dakle, ne samo prvu momčad, nego i kompletnu akademiju“, već kroz pola sata na Telesportov upit odgovara klupski PR časnik Martin Galajda. “Plaće? Nećemo o plaćama. Ali reći ću vam da smo tek treći-četvrti u Slovačkoj po visini plaća”, dodaje.

Po Transfermarktu je Trenčín u prethodnih 10 godina platio transfernu odštetu za tek šestoricu igrača — a najskuplji je, plaćen 300.000 eura slovenskim Domžalama, bio naš Antonio Mance. U ovoj sezoni je već zabio šest golova u šest europskih te tri u četiri prvenstvena nastupa. S druge strane, u rekordnoj je prodaji Matuš Bero za 2,5 milijuna eura otišao u Trabzonspor; po dvojica Brazilaca i Nigerijaca donijela su iznose između pola milijuna i milijun po transferu.

U gradu na zapadu Slovačke najviše kupuju Belgijci. Samo je Gent u posljednje četiri godine, kupio petoricu: Mosesa Simona, danas Osijekova Harisa Hajradinovića, Ibrahima Rabiua, Samuela Kalua i Rangela Jangu. Kroz klub je prošao i Hajdukov Jairo, prodan u ljeto 2015. za 400.000 eura u PAOK. Neki se u drugim sredinama gube i ne uspijevaju snaći — kao, recimo, Gino van Kessel, super učinkovit za Trenčín, a onda nevidljiv u praškoj Slaviji. No, Simon je, primjerice, ovog ljeta završio u Primeri (Levante), a Kalu u Ligue 1 (Bordeaux). Malo je poznato da je u Trenčínu juniorski staž prošao i Leon Bailey. Jamajčanin se preko Genka dokopao Leverkusena, pa ovog ljeta zamalo ispao Monchijev 50-milijunski ubod nakon gubljenja Malcoma.

Nesuđeni Hajdukov trener

“Zašto sam došao U Trenčín? Pa prije svega zbog tog napadačkog nogometa“, kaže nam Mance. “U Slovačkoj samo napadamo i napadamo. Suparnici se brane, izgubimo loptu pa nam sijevne kontra koju naši stoperi ne mogu braniti… Ima nas sa svih strana, puno je Afrikanaca koji ovdje stižu za juniore ili odmah za seniore, a jako malo Slovaka. Vratar je domaći, Igor Šemrinec, on je ujedno i najstariji”, dodaje rođeni Riječanin, s pet HNL nastupa za Istru. Šemrinec je zapravo uvjerljivo najstariji s 30 godina. Bez njega je prosjek godina prve postave koja je nedavno razbila Feyenoord – tek 22 godine.

“Stvarno smo ih nadigrali. Nitko to nije mogao očekivati, možda rezultat ni nije realan… Sigurno je da nikada jačem suparniku nisam strpao hat-trick.” Tri komada Mance je dao u pobjedi 4:0, pa u uzvratu na rani gol domaćih utišao De Kuip niti minutu poslije.

“Dobro nam je ovdje. Grad je ugodan i miran, a Bratislava blizu. Klub napreduje, nizozemski gazda svrati povremeno, upravo su izgrađena nova tri terena s umjetnom travom. Prati nas oko 1.500–2.000 navijača, ali igrali smo u Myjavi, a sada Europu u Žilini. Eto, tamo nas je gledalo puno ljudi, skoro 7.000. Naš stadion se gradi, ali mi s time nemamo veze ni brige, fokusirani smo samo na nogomet”, otkriva 23-godišnji Hrvat.

Inače, najvišu posjećenost u Fortuna ligi prošle sezone imao je Spartak Trnava, u playoff rundi oko 12.000 — dakako, zbog dugo iščekivane titule i novog stadiona. Odmah iza DAC iz Dunajske Strede, klub za koji se veže mađarska manjina u Slovačkoj. A o novom Trenčínovu stadionu, koji je po najoptimističnijim najavama već trebao biti gotov, ukratko referira i PR-ovac Galajda: “Izgradnja počinje u idućim mjesecima, a kapacitet će biti 10.000 mjesta. Svjesni smo da je to nužni korak prema nastavku rasta AS Trenčína kao kluba.“

Ako je suditi po startu, rast je itekako moguć s novim trenerom Ricardom Monizom. Nizozemac je već bio posvuda — između ostalih, vodio je RB Salzburg i Ferencvaros, a prije nekoliko godina bio je najozbiljniji kandidat i za Hajdukovu klupu. Negdje je bio više, negdje manje uspješan, ali svakako pridonosi raznolikim iskustvom. Trenčín je ranije igrao isključivo “na gol više”, ali Moniz je ipak malo stegnuo obranu — vidjelo se to i protiv šokiranog Feyenoorda, koji je u 180 minuta zabio tek jedan gol. Sljedeća prepreka nije lagana, ali djeluje prolazno: ciparski AEK iz Larnace, koji je sa šestoricom Španjolaca u udarnom sastavu s ukupnih 7:0 prošao austrijski Sturm.

Trenčín ima šansu prvi put zaigrati grupnu fazu UEFA-ina natjecanja. Kako god prošlo, gazda La Ling već gleda naprijed i kuje planove. Ona Liga prvaka, o kojoj je pričao te 2007., više ne djeluje tako daleko, taman na novom modernom stadionu. Zasjenila bi možda i gradske osvajače Stanley Cupa.

Ne propusti top članke