Nakon što je potvrđeno da će Luis Suárez dulje izbivati s terena zbog ozljede, Barcelona je izvadila 18 milijuna eura i potpisala Martina Braithwaitea iako je standardni prijelazni rok već prošao. Jasno, sve se odigralo po zakonu. La Liga ima pravilo o hitnim transferima koji omogućuju klubovima da potpišu dodatnog igrača iz drugog španjolskog kluba u slučaju problema s ozljedama, a s obzirom na to da je Suárezu potvrđena višemjesečna stanka i da je Ousmane Dembélé već dulje vrijeme izvan kadra, Barcelona je bez problema dobila dopuštenje da u veljači kupi dodatnog napadača.
Iako jest sve bilo legalno i po svim pravilima, ta je kupovina bila najbolja ilustracija koliko ova Barcelona luta.
Bitan dio Més que un club identiteta kojim se Barça oduvijek ponosi bila je povezanost s klupskom omladinskom školom. La Masia de Can Planes je njegovana kao središnji dio kluba, dobrim dijelom zbog toga da Barça ostane povezana s lokalnom zajednicom i zadrži se kao simbol Katalonije. Iluzija je da će iz La Masije konstantno izlatiti jezgra prve momčadi koja će dominirati i uzimati trofeje. Zapravo, kroz povijest su takvi slučajevi bili izuzetak, a Barcelona je kupovala igrače kao što to rade i svi drugi vrhunski klubovi. Međutim, kad je klub došao do toga da mora hitno kupiti 28-godišnjeg Braithwaitea kako bi popunio rotaciju, onda je jasno kako je dobar dio tog njegova identiteta odumro i kako La Masia za prvu momčad više ne znači baš ništa, jer nije u stanju pružiti niti tog 18. ili 20. igrača u rotaciji.
Nije da Barcelona nije imala kandidata za to mjesto. U završnim danima prijelaznog roka, debelo nakon što se znalo za Suárezovu ozljedu i mogućnost da će pauzirati duži period, Carles Pérez je prodan u Romu za 11 milijuna eura, a Abel Ruiz poslan u Bragu. Obojica su napadači i španjolski U-21 reprezentativci, dečki koji su stasali u La Masiji, a ironično je da su obojica zabila gol za svoje nove klubove u Europskoj ligi upravo na dan kada je Braithwaite potpisao ugovor.
Bartomeu je u problemima. Igrači su otvoreno protiv njega, klupske legende poput Xavija i Guardiole ga već dulje vrijeme javno kritiziraju, uprava mu se raspada
Bez obzira na prodaju njih dvojice, Barcelona ima još unutrašnjih rezervi. U drugoj momčadi su 21-godišnji Hiroki Abe koji nastupa za japansku A reprezentaciju te Rey Manaj koji je skupio 16 nastupa u Serie A igrajući za Inter i Pescaru, a koji je standardni član albanske reprezentacije. Ipak, Barcelona se odlučila platiti 18 milijuna eura Leganésu i aktivirati Braithwaiteovu otkupnu klauzulu.
Ne radi se ovdje o Braithwaiteu. On je korektan igrač koji odrađuje posao za koji je plaćen. Riječ je o simbolu, poruci koju Barcelona šalje javnosti i koja glasi da ni u najvećim krizama zapravo ne računa na La Masiju.
Rezanje za 70 posto
U kontekstu modernog nogometa u kojem klubovi nemaju luksuz odmora i u kojem je pritisak rezultata konstantan, to je sasvim normalan i očekivan potez. Već i razvoj Ansua Fatija razvlači kapacitete momčadi koja je u zadnje tri godine triput probila granicu od 100 milijuna eura odštete za igrača i koja na plaće troši najviše na svijetu. Moderni nogomet je sve pretvorio u biznis u kojem je nužno osvajati trofeje kako bi se ostao relevantan, a tu je teško naći strpljenja i prostora za razvijanje mladih igrača, tako da je sasvim razumljivo zašto je Barceloni Braithwaite kao jednokratno rješenje bolji izbor nego Pérez ili Ruiz.
Međutim, za klub kojem je akademija bila središnji dio cijelog sustava, to je veliki poraz. Barcelona više nije Més que un club, a ovo je samo najjasnija ilustracija krize identiteta.
Najnovija drama u Barceloni je izazvana činjenicom da je šest članova Upravnog odbora podnijelo ostavke i u otvorenom pismu traže da predsjednik Josep Maria Bartomeu raspiše izbore jer nisu zadovoljni načinom na koji vodi klub. Ni ostavke više nisu ništa novo. Ukupno 11 od 21 članova Uprave u Bartomeuovu je mandatu dalo ostavke, a uz njega je ostao samo jedan dopredsjednik od svih koje je imenovao kad je 2014. preuzeo klub, dok su sedmorica dali ostavke ili ih se Bartomeu riješio.
Jasno je kako je koronavirus otežao funkcioniranje kluba i da je novonastala situacija dodatno pogoršala ionako napete odnose u klubu.
“Barcelona je najveći sportski brand na svijetu“, pohvalio se Bartomeu u veljači na poslovnoj konferenciji ispred katalonskih političara i biznismena. “Imali smo teških trenutaka, ali ove godine će naši prihodi prijeći milijardu eura i najbogatiji smo klub na svijetu. Bilo je teško, ali moji ljudi i ja smo napravili odličan posao.“
Točno šest tjedana kasnije je Bartomeu — koji, osim što je klupski predsjednik, obavlja i dužnosti financijskog dopredsjednika nakon što je Susana Monje napustila tu poziciju — prijavio 1.500 zaposlenika kluba na mjere španjolske vlade koje dopuštaju firmama da privremeno srežu plaće zaposlenih za 70 posto dok traje epidemija i dok radnici ne obavljaju svoje redovne zadatke. Ta mjera vrijedi i za prvu momčad, čije godišnje plaće iznose ukupno 391 milijun eura, ali i za sve druge radnike na stadionu i u svim povezanim djelatnostima pod upravljanjem kluba. Za vrijeme stanke, oni će primati tek 30 posto plaće i igrači prve momčadi su se obavezali pomoći radnoj zajednici tako što će donirati dio novca kako bi plaće ostale na standardnoj razini.
Ipak, činjenica da je tu obavijest pustio Leo Messi preko svog Instagram profila, a ne preko službenih klupskih kanala, šalje jasnu poruku javnosti.
Stižu izbori
Klub je odluku o smanjenju plaća donio jednostrano i bez komunikacije. Predsjednik Bartomeu je s dopredsjednikom Bartomeuom odlučio što napraviti, a pritom se ništa nije pitalo ni igrače ni radnike, a očito se nije pitalo ni Upravu ni ostale dopredsjednike. Dapače, neki članovi uprave su način na koji je Bartomeu vodio pregovore protumačio kao pritisak na igrače — što je pokazao i sam Messi načinom na koji je napisao poruku — te još jedan način da ih se ocrni u medijima. To je posebno problematično s obzirom na to da Bartomeu još nije prikazao rezultate revizije afere u kojoj je optužen da je u ime kluba platio milijun eura agenciji koja je preko lažnih profila na društvenim mrežama napadala igrače, bivše dužnosnike i sve koji su opozicija sadašnjem predsjedniku.
Taktika, izbor trenera, rezultati — trenutno je sve to u drugom planu. U prvom planu je činjenica da igrači daju novac kako bi se platilo radnike, a to izravno znači da je Bartomeu izgubio kontrolu.
Činjenicu da je Barça izgubila dobar dio svog identiteta je dosad mogla biti pokrivana financijskim stanjem i relativno dobrim rezultatima. Sve afere, sve prljave igrice koje se događaju iza kulisa, sve igre moći imaju svoje opravdanje kad je klub osvojio četiri od zadnjih pet prvenstava i kad je prvi na Deloitteovoj ljestvici s milijardu eura zarade. Međutim, u ovoj situaciji kad se sve raspalo, predsjednik Bartomeu je u problemima. Igrači su otvoreno protiv njega, klupske legende poput Xavija i Pepa Guardiole ga već dulje vrijeme javno kritiziraju, vlastita uprava mu se raspada i okreće protiv njega, a izbori su već za godinu dana.
Izbori koji će se, prema onome što zasad prezentiraju kandidati poput Víctora Fonta, temeljiti upravo na Més que un club imidžu kao nečemu što je Barcelona izgubila. Od zanemarivanja La Masije i pretvaranja prve momčadi u komercijalizirani projekt Galácticosa, preko oduzimanja plaće običnim radnicima i blaćenja vlastitih igrača preko lažnih profila, do političkih poruka koje su razočarale ljude u Kataloniji, Barcelona je već dugo vremena samo običan nogometni klub.
Uspješan i bogat, što je uvelike zasluga koju Bartomeu može pripisati sam sebi, ali ipak sasvim običan, daleko od identiteta koji je važan dio priče onima koji biraju.
