Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Barçina ofenziva

U Kataloniji su složili turbo-momčad za napad na europski naslov

Zadnja izmjena: 29. listopada 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Telesport

Sljedećeg proljeća navršit će se 10 godina od Barcelonine posljednje titule europskog prvaka. Tada su Juan Carlos Navarro i društvo autoritativno protutnjali sezonom bez da ih je itko uspio ozbiljnije ugroziti (dva poraza u 22 utakmice), a sve su okončali šetnjom na Final Fouru u Parizu. Premda se činilo da bi to mogao biti početak katalonske dominacije u Euroligi, ispostavilo se da je ipak bila riječ o one-hit wonderu. Barcelona se gotovo čitavo desetljeće nije uspjela ozbiljnije približiti novoj tituli, a nije da se nije trudila.

Postoji jedno nepisano pravilo u europskoj košarci, a to je da  svi klubovi, pa i oni najimućniji, izbjegavaju plaćanje odšteta drugim klubovima za igrače. Na tržištu se uvijek prvo gledaju igrači kojima je istekao ugovor, a onda tek u obzir dolaze ostali kandidati. U Barceloni do takve prakse baš i ne drže — koga Barça poželi, toga Barça i dovodi, pa koliko god koštalo. Tako im proteklih godina nije predstavljalo problem platiti milijunske odštete za Adama Hangu, Victora Clavera i Pierrea Oriolu, igrače uloge koji su i danas u sastavu. Međutim, iako je klub redovito pokazivao svoju moć i ambiciju, nikad nije krenuo u totalnu ofenzivu na tržištu.

Sve do ove godine.

Pešić je dobio priliku da u osmom desetljeću života osvoji euroligašku titulu i vjerujte da će poduzeti ama baš sve da mu ne promakne

Povod za to bila je prošlosezonska četvrtfinalna serija s Efesom. Iako je momčad Svetislava Pešića bila jako blizu da se prvi put nakon 2014. plasira na Final Four, Efes je uspio izvojevati pobjedu u majstorici. Takav je rasplet naveo Barcelonine čelnike da odustanu od eventualne manje nadogradnje postojećeg kadra. Da ne bi bilo zabune, dečki su odradili dobar posao, sve to stoji, ali Barça teži tome da se ekipe Efesova kalibra preskoče trokorakom, a ne da se s Turcima vode ravnopravne bitke u kojima će odlučivati nijanse.

Stoga je došlo vrijeme da se poduzme nešto radikalno. Dakle, Katalonci su konačno odlučili sastaviti turbo-momčad te su za tu svrhu osigurali budžet od 41,5 milijuna eura, najviši u povijesti, uz planirani deficit od preko 32 milijuna eura. Nema straha za financijsku opstojnost, nogometna sekcija pokrit će deficit bez problema.

Vrhunska petorka i stari majstor

I doista, turbo-momčad je sastavljena.

Dovedena je nova udarna petorka, i to kakva: na jedinici Malcolm Delaney, koji je 2016. upravo preko Barcelone odveo Lokomotiv Kuban do Final Foura; na dvici Corey Higgins, jedan od ključnih ljudi u nedavnom CSKA-ovu pohodu na titulu; na trici Alex Abrines, povratnik nakon tri sezone u Oklahoma City Thunderu; na četvorci Nikola Mirotić, kojeg ni ne treba posebno predstavljati; te na petici Brandon Davies, član idealne euroligaške petorke prošle sezone. Usto su produženi ugovori s Hangom, Claverom i Thomasom Heurtelom, kao i s trenerom Pešićem. Što se tiče individualnih primanja, Mirotić je sa sezonskom neto plaćom od 5,4 milijuna eura probio plafon i nakon dugo vremena srušio Alekseja Šveda na ljestvici najviše plaćenih euroligaških igrača, dok top 10 zatvaraju Abrines i Higgins sa sezonskim prihodima od po dva milijuna eura.

Ali dosta više o iznosima i valutama, silna ulaganja ne jamče apsolutno ništa ako se stvari dobro ne poslože na parketu. Kod ovako sastavljene momčadi postoji velika opasnost da će jedna lopta na parketu biti nedostatna, odnosno da će svatko prije gledati koš nego suigrača, dok će obrana pasti u drugi plan.

Da se nešto slično ne bi doista dogodilo, najbolji je osigurač 70-godišnji Kari Pešić.

On pripada staroj gardi trenera i nemojte sumnjati da je upravo on apsolutni šef momčadi, bez obzira na basnoslovne plaće svojih zvijezda. Kod njega stvarno nema labavo — ako ne radite nešto kako treba, bez pardona će vam žučljivo sasuti sve u lice, pa zvali se vi Nikola Mirotić ili Michael Jordan. Na račun svog znanja i karizme dosegnuo je mitski status u reprezentativnoj košarci (europski i svjetski prvak s Jugoslavijom 2001. i 2002., europski prvak s Njemačkom 1993.), ali su ga slični klupski podvizi mimoilazili. Pešiću je dobio idealnu momčad te priliku da u osmom desetljeću života osvoji novu euroligašku titulu (nakon 2003. upravo s Barcelonom) i vjerujte da će poduzeti ama baš sve da mu ova prilika ne promakne.

Kapetan Tomić još uvijek produktivan

Barçin je pohod počeo dobro, uz poneke poteškoće. U Euroligi su nanizane četiri lagodne pobjede (Efes, Zenit, ALBA, Zvezda), dok su u ACB ligi uz četiri pobjede pretrpljena i dva iznenađujuća poraza (Andorra i Zaragoza), a jako je zaboljelo posrtanje protiv Real Madrida u finalu španjolskog Superkupa.

Najveći problem Pešiću trenutno predstavljaju ozljede sve trojice razigravača (Delaney, Heurtel, Kevin Pangos), pa stoga dosta prostora dobiva 19-godišnji Argentinac Leandro Bolmaro, koji zasad nije ni blizu kvalitete svojih suigrača, a priličan broj minuta na jedinici provodi i Higgins, čime se otupljuje njegova šuterska moć. Kada se oporave i uđu u formu Pangos i Delaney, nešto kasnije i Heurtel, tek tada ćemo vidjeti Barcu u punoj brzini. Ono što Pešića može veseliti je obrana, koja je već sada na zavidnoj razini (Efes, Zenit i Zvezda nisu uspjeli prebaciti 65 poena), kao i Mirotićeva dominacija u pozicijskoj košarci — on ubacuje 20 poena prosječno, a ne forsira vanjski šut, već postiže koševe na mali milijun načina. Uistinu ga je užitak gledati, a dojam je da će još podići razinu igre.

Mirotiću su najveća podrška u napadu pakleni šuter Kyle Kuric (11,8 poena, 50 posto trica) i centar Davies (10,3 poena) koji se, zbog problema s razigravačima, prometnuo u vodećeg po asistencijama (4,3) u ekipi. Higginsu je trica na 60 posto, ali još čekamo da ga se pusti s lanca, iako treba istaknuti i da je još uvijek vrlo produktivan kapetan Ante Tomić, koji je dosad od 18 upućenih lopti prema košu promašio tek četiri.

Ali polako, još uvijek smo na početku sezone. Uskoro na red dolaze okršaji s najtežim suparnicima u kojima će Pešićeva supermomčad biti na pravom testu svojih mogućnosti. Karija čeka još mnogo posla, ali ova Barca već sada igra jako dopadljivu i učinkovitu košarku. Što će tek biti kada se potpuno zahukta?

Ne propusti top članke