Carstva, a poglavito ona sportska, ne grade se preko noći. Povijest njihova nastajanja obično u sebi sadrži čitav niz okolnosti i odluka čiji je krajnji rezultat samo krema na vrhu torte sazdane od rada, krvi, znoja i suza.
U američkim sportovima uz takvu dominaciju obično stoji naziv ‘Dinastija’. Bilo da je riječ o Celticsima Billa Russella ili Larryja Birda, Lakersima Magica i Kareema, New York Yankeesima Babea Rutha i Loua Gehriga ili Montreal Canadiensima 1970-ih.
U istu rečenicu s gore navedenima definitivno spadaju New England Patriotsi Billa Belichicka i Toma Bradyja koji žare i pale NFL-om u tekućem tisućljeću. Često nazivani Imperijom lige i uspoređivani s jednom pričom koja se odvijala nekoć davno u jednoj udaljenoj galaksiji, Patsi su svoj nadimak itekako zaslužili. Sedam nastupa u Super Bowlovima, od čega pet naslova, 15 osvojenih divizija i mnoštvo timskih i individualnih rekorda samo su najkraće crtice nečega što je samo po sebi teško ponovljivo i svakako impresivno.
U kompletnom periodu dominacije koji se polako bliži kraju svog drugog desetljeća postoje samo dvije rezultatske mrlje u borbama za naslov, ako ih tako uopće možemo nazvati. Dva Super Bowla iz kojih su izašli poraženi. Dvije, ako ćemo nastaviti s paralelom s Ratovima zvijezda, Zvijezde smrti koje su odletjele u zrak.
Trenutke koji su obilježili te rijetke neuspjehe režirao je za kormilom plavog X-Winga tadašnji trener Giantsa, a sadašnji voditelj footballskih operacija Jacksonville Jaguarsa, Tom Coughlin. Na dan kad upravo momčad iz Floride dolazi na megdan u Novu Englesku najbolje je vrijeme za otkrivanje korijena odnosa Billa Belichicka i čovjeka koji je jedan od rijetkih koji je rušio njegov Imperij. Kako mu je to uspjelo?
Dva lista iste grane
Ljeto 1988. u New Jerseyju bilo je suho, vruće i vjetrovito. New York Giants, koji su pod palicom Billa Parcellsa dvije godine ranije podigli svoj prvi Super Bowl, spremali su se za novu sezonu na kampusu sveučilišta Fairleigh Dickinson.
Te im se sezone sa svojom torbom bilješki po kojoj je već postao poznat pridružio novi trener hvatača. Čovjek koji je od djetinjstva, preko srednje škole i fakulteta, pa do trenerske karijere beskompromisno slijedio i nametao stroga pravila svojim (su)igračima. Ako ste uranili na sastanak dvije minute kažnjeni ste zbog kašnjenja, trebali ste uraniti pet minuta. Bio je to Tom Coughlin.
Na terenima u sjeni crvene zgrade sveučilišta pored rijeke Hackensack Coughlin je počeo surađivati s defenzivnim koordinatorom momčadi koji je usput imao svoje prste u radu s linebackerima i specijalnim timovima, 36-godišnjim čarobnjakom obrane, Billom Belichickom.
Od prvoga trenutka među njima se rodilo rivalstvo i poštovanje. Obrambeni trener tražio je od napadačkog da njegovi igrači rade određene stvari kako bi testirao svoje sheme i obrnuto. Kroz tri godine zajedničkog rada Parcellsovi padawani upoznali su jedan drugog do u detalje te su, nakon što je sama Sila skrenula udarac Scotta Norowooda desno od vratnica i donijela Giantsima naslov, krenuli odvojenim putevima.
Belichick je postao glavni trener Cleveland Brownsa, a Coughlin, nakon uspješne epizode na Boston Collegeu, prvi trener i voditelj operacija za novu franšizu u ligi, Jacksonville Jaguarse.
Desetljeće kasnije stručnjaka hrvatskih korijena zakapario je vlasnik Patriotsa Robert Kraft, davši New York Jetsima za njega izbor prve runde nakon čitavog niza pravnih i ugovornih zavrzlama u kojima je Belichick pokušao pobjeći iz Velike Jabuke.
Baš tada je najuspješnija momčad koja je u ligu ušla proširenjem polako počela gubiti dah. Jaguarsi su pod Coughlinom četiri puta ušli u doigravanje u njegovih osam sezona i dvaput gubili u konferencijskim finalima. Upravljačka struktura kluba izgubila je strpljenje i čovjek iz Waterlooa u saveznoj državi New York doživio je svoj osobni Waterloo.
Odbacivanje stare kože
Sve inovacije kojima je godinama obogaćivao ligu došle su na naplatu Belichicku kad je stigao u Boston i navukao kukuljicu svoje trenirke učinivši se tako još sličnijim Imperatoru iz već prožvakane sada već oktologije.
Srušivši favorizirani Greatest Show on Turf Kurta Warnera i njegovih St. Louis Ramsa u svojoj već drugoj sezoni, Patriotsi su krenuli u nezaustavljivu jurnjavu za naslovima. Tri Trofeja Lombardi u pet godina i dominacija u diviziji uz neviđeno dobru selekciju igrača i najbolji izbor šeste runde drafta svih vremena u Tomu Bradyju. Patsi su se u sezoni 07/08 pripremali na nešto posebno.
Nešto južnije u New Yorku stvari nisu bile tako idilične. Tom Coughlin je već tri godine bio trener na najzahtjevnijem i naslova najgladnijem tržištu u Americi, a posao mu je već visio o niti. Sve tradicionalne metode stroge discipline i uvođenja reda nisu davale rezultate. Igrači, tadašnji i bivši, bili su poprilično glasni u tome da je trenera vrijeme pregazilo. I dok je još u travnju pripremao sezonu, Coughlin je odlučio promijeniti jedino što je mogao: sebe.
Odlučio je pokazati igračima koliko mu je stalo do svakog od njih i koliko je na njihovoj strani. U svojim 60-ima odbacio je staru kožu i pronašao onog čovjeka koji je momčadi trebao za 21. stoljeće. Čistunac koji bi burek i ćevape pojeo vilicom i nožem vodio je svoju momčad na hamburgere kod lokalnih prodavača koji su ih dilali iz kombija. Momčad se povezala i počela pokazivati ono najbolje od sebe. I u zadnjem tjednu regularne sezone dobila priliku na svom stadionu srušiti do tada neporažene Patriotse. Nisu uspjeli, ali su bili vraški blizu i to im je ulilo nadu da unatoč svom Wild Card statusu u doigravanju nešto rade kako treba.
Tri utakmice kasnije, okruženi vrućim pijeskom Arizone Giantsi su se susreli s Patriotsima koji su bili spremni oboriti nedodirljive neporažene Dolphinse iz 1972. Imali su 18 pobjeda i nijedan poraz i samo 60 minuta igre do još jedne stavke u vječnoj knjizi rekorda.
No, nije im bilo suđeno. Jednostavan plan igre Giantsa izvršen gotovo do perfekcije (poglavito u obrani) i hvatanje kacigom Davida Tyreea, čovjeka koji je čitavu godinu ispuštao lopte, omogućili su plavima s Meadwolandsa da unište prvu pravu Zvijezdu smrti. I tu je rođen recept za zaustavljanje moćne Imperije u jednoj utakmici – pass rush.
Još jedna pinta krvi
Isti taj recept godinama kasnije će upotrijebiti njihovi konferencijski rivali Denver Broncosi da bar malo naruše ionako gotovo nedodirljivi skor Patriotsa.
Ali tek nešto prije toga Patriotsi su dobili dvije prilike osvetiti se Giantsima u sezoni 11./12. Prvo su poraženi kod kuće u posljednjim trenucima utakmice u regularnoj sezoni da bi se opet našli u najvećoj utakmici doigravanja. I ponovno je recept bio efikasan. Favorizirani Patriotsi bili su blizu, ali obrana Velikog plavetnila je izdržala te lišila Billa i Toma još jednog naslova. Nakon toga Patsi su digli još dva naslova, a Coughlin je klupu Giantsa 2016. zamijenio uredima Jaguarsa, vrativši se u Jacksonville iz kojeg je otišao 2002.
Čovjek s kojim Belichick ima najgori omjer od sviju trenera u ligi i kojeg je dobio samo dvaput u regularnoj sezoni s ukupno četiri poena razlike dolazi po još jednu pintu krvi. Ovaj put ne s mjesta kormilara, već kao Čarobnjak iz Oza iza zastora. Ali riječ je o stručnjaku koji je donio uspjeh svim timovima koje je vodio i ostao najveći rival svog prvotnog suradnika. Čovjeku koji se nije bojao promijeniti da bi uspio kad su ga slali u mirovinu.
Tom Coughlin je na kokpit svog novog međuzvjezdanog lovca naslikao velikog predatora Srednje i Južne Amerike i juri prema ispušnom ventilu i treće Zvijezde smrti.
Jaguarsi imaju obranu i talent, a vrijeme je da vidimo imaju li chutzpah za put prema Super Bowlu u Minneapolisu.
