Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Big Samovih 1.000 utakmica

Sam Allardyce gotovo je sinonim za pragmatičnost. Ali nije uvijek bilo tako

Zadnja izmjena: 23. siječnja 2018. Profimedia

Nebitno je li puhao svjećice ili se počastio kojom pintom piva (ili pintom vina, svejedno), ali prigoda je bila svečarska. U subotu je Sam Allardyce, u remiju Evertona s West Bromwich Albionom, proslavio svoju tisućitu utakmicu kao trener u engleskom nogometu.

Doduše, svoj je jubilej zamislio malo drugačije.

Posao izbornika engleske reprezentacije trebao je biti kruna karijere Big Sama Allardycea, zadnji posao kojim će završiti ono što je prije puno godina počeo kao igrač-trener u irskom Limericku. Odradio je jednu utakmicu u kojoj je golom Adama Lallane duboko u sudačkoj nadoknadi upisao pobjedu protiv Slovačke i onda je, nakon samo 67 dana u izborničkoj fotelji, bio prisiljen povući se kako bi izbjegao sramotu otkaza.

Valjda mu je bilo dosadno u poslu koji ostavlja dosta slobodnog vremena ako unaprijed znaš kako ćeš igrati i Allardyce je uhvaćen kako lažnom konzorciju s Dalekog istoka, koji su glumili novinari Daily Telegrapha, objašnjava kako izigrati pravila pri transferima igrača i nudi usluge savjetovanja. Naravno, za malu novčanu nagradu, jer trebalo je podebljati tri milijuna funti koje je kao plaću dobivao od saveza. Priča je izašla u javnost, a ta javnost je poklopila Big Sama ogromnim pritiskom jer – za razliku od poklanjanja klupe ‘kućnim’ trenerima u nekim drugim zemljama – izbornička pozicija u Engleskoj i dalje podrazumijeva određene standarde. Ako ne napredne taktičke izvedbe, onda je barem minimum standarda  gospodskog ponašanja za koje su dobro plaćeni. Tako je Allardyce za šaku obećanih i imaginarnih funti upropastio posao koji je uvijek sanjao.

Na početku karijere nadao se dokopati bilo kakvog trenerskog posla tako da je slao molbe i svoj životopis za svako menadžersko mjesto koje se otvorilo na Otoku. Big Sam, kako je napisao u vlastitoj autobiografiji, ima problema s disleksijom, tako da je molbe tipkala njegova žena Lynne i zajedno su ih slali u klubove nadajući se da će na temelju stoperske karijere u Boltonu, Millwalu i hrpi kraćih epizoda po drugim klubovima napokon dobiti šansu da se okuša kao trener. Bio je to prokušani model, jer bi i za vrijeme igračke karijere, kad bi god ostao bez ugovora, slao pisma svakom klubu iz dvaju najviših rangova i nudio se kao slobodan igrač.

Skromni počeci

Još kao igrač ulagao je u poslove. Kao svaki nogometaš koji drži do sebe, otvorio je kafić, pravi engleski pub za radne ljude. Zatim je pokrenuo je građevinsku firmu koja je jedno vrijeme poslovala sasvim neloše. Preko sezone bi kupovao stare kuće, a onda bi ih, sa svojim partnerima, preuređivao i preprodavao. Čak je ljeti i sam rušio zidove i miješao malter. Zarađivao je solidno, ali on je želio biti trener.

Prve licence položio je još s 26 i odmah je bio svjestan kolika je konkurencija u trenerskom poslu. Zato je odmah počeo učiti što je više mogao, upijao je znanja i ideje koje su ga mogle prebaciti s druge strane aut linije. Učio je o psihologiji, učio je o metodologiji treninga, tražio je ideje u atletskim i gimnastičkim treninzima. I koliko god volio novac, bio je spreman pokušati kao trener i za sitniš.

Prvi je posao dobio tako da je pozvao irski Limerick koji je njegovo ime našao na listi PFA, popisu svih članova udruženja profesionalnih igrača. Limerick je bio u prilično teškom financijskom stanju, a kako klub nije imao dovoljno igrača, pročešljavao je popis i tražio pojačanja. Big Sam je imao sreće jer popis je bio abecedni, a on je pristao jedino pod uvjetom da mu daju poziciju trenera-igrača. Novca nije baš bilo za razbacivanje, a kako da su u klubu tražili i trenera, to je bila savršena opcija za obje stane. Limerick je jednim udarcem ubio dvije muhe, a Big Sam je dobio posao. I to jedini u kojem mu koja funta više nije bila najbitnija.

Nije važno koliko dug ugovor imate. Ugovor traje onoliko dugo koliko pobjeđujete ili onoliko kratko koliko gubite

Danas League Managers Association ne priznaje te utakmice u njegovu menadžersku statistiku, ali to vođenje Limericka s terena bilo je ključ za dolazak do 1.000 trenerskih utakmica u nogama. On i Joe Young, predsjednik kluba i katolički župnik, išli su od kuće do kuće skupljati sredstva za opstanak kluba. Kao igrač i kao trener, Big Sam je obećavao da će klub ne samo opstati u Prvoj ligi (drugom razredu irskog nogometa), nego da će i ostvariti promociju u više natjecanje. Svećenik valjda nije smio lagati, ali Big Sam je za koju kovanicu više bio spreman malo razvući realnost. Na kraju, usprkos malim izgledima, obećanje je zaista ispunio i s Limerickom je osvojio svoj prvi naslov.

Put prema pragmatičnosti

Idući je korak bio konačno objesiti kopačke o klin i posvetiti se trenerskom poslu. Zanat je odlučio izučiti u Preston North Endu, klubu u kojem je već igrao, kao pomoćnik Lesu Chapmanu. Međutim, nakon samo 10 utakmica Chapman je dobio otkaz, a Big Sam je došao u situaciju da prvi od 1.000 puta u svojoj karijeri bude trener. Ali ovaj put stvarno trener, ne igrač ni skupljač sredstava, ne pomoćnik – trener, odnosno menadžer.

Preuzimanje posla u Prestonu i sva pisma koja je poslao omogućila su mu 1994. razgovor u Blackpoolu. Navukao je odijelo, pokazao se zanimljivim sugovornikom na intervjuu u kojem je iznenadio drugačijim idejama i posao je bio njegov. Dobio je plaću od 18.000 funti godišnje i obećanje bonusa ako ostvari promociju, ali nije dobio i ugovor. Međutim, tu je naučio lekciju koja ga je obilježila za cijeli život.

„Nije važno koliko dug ugovor imate“, ispričao je Allardyce za The Times (paywall). „Ugovor traje onoliko dugo koliko pobjeđujete ili onoliko kratko koliko gubite.“

Allardyce je upoznao Billyja Beanea mnogo prije nego je itko od nas čuo za Moneyball. Vjerovao je u moderne metode skautinga i analitike, njegov stožer još je u Blackpoolu bio toliko širok da mu se ostatak lige rugao. Sa sobom je vodio psihologe i gimnastičke trenere, tražio je rješenja ondje gdje drugi nisu gledali. Razmišljao je drugačije, kao netko tko ne radi posao trenera jer mora od nečega živjeti, nego kao netko tko živi da postane trener.

Međutim, na iskustvu ugovora iz Blackpoola naučio je lekciju. Postao je pragmatičan. Postao je i pomalo dosadan u svom nastojanju da prvo ne izgubi utakmicu. Jer dok ne gubiš imat ćeš ugovor, bez obzira što na papiru pisalo. Od čovjeka koji je živio da postane trener i čije su ideje nadilazile vrijeme u kojem se nalazio, pretvorio se u trenera koji samo razmišlja kako ne izgubiti. Važno je bilo ne primiti gol, povući se i napucati dovoljno dugih lopti s kojima može dočekati iduću utakmicu. Jer ugovor traje onoliko kratko koliko gubite.

Joga zaslužna za Boltonov uzlet

U rijetkim trenutcima kad je osjećao slobodu, bio je zanimljiv lik. Primjerice, on je izgradio Bolton. Igrao se Moneyballa, dovodio je igrače koji obično nisu bili ni blizu radara takvog kluba. Ivan Campo, Nicolas Anelka, Fernando Hierro i Youri Djorkaeff su bili produkt njegove vizije. Premier ligi je podario radost loptanja koju je donosio Jay-Jay Okocha, a u tim danima Boltona i sam Big Sam se okrenuo nekonvencionalnim metodama. Vježbao je jogu kako bi smanjio svoje ispade bijesa uz aut liniju.

„Pričali smo o mojim ispadima bijesa i došli smo do meditacije koja bi pomogla da se smirim. Opustio bi se i ponavljao mantru, što mi je pomoglo da donosim bolje odluke i taktičke promjene“, objasnio je Big Sam. Uz tu slobodu, uveo je Bolton u Premier ligu, završavao je u gornjem dijelu tablice i napadao europska natjecanja.

Ali bilo je puno više trenutaka kao u West Hamu, gdje je u ožujku 2014. na Upton Parku Big Sam pobijedio Hull koji je imao 10 igrača na terenu. Međutim, publika je zviždala domaćinu jer je Hull, iako poražen, s igračem manje potpuno nadigrao West Ham. Allardyce nije mogao vjerovati.

„U ovom trenutku jedino važno je pobijediti. Nije važno kako pobijedimo, dok god pobjeđujemo – a pobijedili smo“, čudio se Big Sam publici. Jer ugovor traje dok ne izgubite.

A poslova je uvijek imao. U svojih 1.000 utakmica Big Sam je igrao protiv točno 104 momčadi. Protiv samo pet njih nije pobijedio – remizirao je s Beşiktaşom, Sevilleom, Marseilleom i Vitóriom de Guimarães, a samo protiv Aldershota ima čisti poraz. Često dosadan i pretjerano pragmatičan, Big Sam ne bi dočekao svoju tisućitu utakmicu da stvarno nije bio i stvarno solidan trener.

Ne propusti top članke