Bikovi koji lete

Prvi dojam: RB Leipzig zaustavio je Cholovu vojsku i finesom i sirovom snagom

Zadnja izmjena: 14. kolovoza 2020.

Kruna s rogovima promijenila je vlasnika.

Narodna mudrost kaže da se ne valja s rogatim bosti, a teško da u Ligi prvaka postoji netko rogatiji od Atletico Madrida Diega Simeonea. Mnoge su njegovi rogovi proboli, pogotovo u utakmicama za koje su mislili da dobivaju, samo da bi ih Atleti dočekali na krivoj nozi, krenuli u nezadrživi juriš i oborili; ili tek tobože slučajno okrznuli dovoljno da zateturaju, a onda dokrajčili. Nakon što je Cholo neposredno prije zamrzavanja nogometne sezone izbacio i Liverpool, trenutno najbolju momčad na planetu, nije se činilo da će pasti odmah u sljedećoj rundi, ne protiv trećeplasirane ekipe njemačke Bundeslige.

Ali ne nosi RB Leipzig uzalud nadimak Bikovi, pa makar se on odnosio i na energetsko piće čiji se naziv ne smije službeno spominjati u imenu kluba.

Neobična je banda taj Leipzig. Već i samom pojavom, s tim nekim repićima i punđama u konstantnom muvingu, a onda i oblikom momčadi na terenu. Julian Nagelsmann naviknuo nas je na svoje progresivne ideje i, prije svega, adaptacije i rotacije tijekom samih utakmica, što mu ostaje možda i najjača strana. Ovaj put gledali smo i 4-2-3-1 i 3-3-3-1 i romb s trojicom iza; njegovi igrači mijenjali su strane i linije bez puno muke, a svo to vrijeme su s druge strane Cholovi komandosi uporno čekali u svojih 4-4-2. Bilo je fascinantno pratiti to proaktivno taktičko tkanje nasuprot poslovično reaktivnom suparniku, ali fascinantni su bili i neki drugi koji su na kraju od Atletica gubili…

Leipzig nije, dobrim dijelom i zato jer se izborio ne samo finesom, nego i fizikalijama. Nije to ništa novo, Leipzigovu igru osim brzine s čisto fizičke strane odlikuje i sirova snaga, a kad na terenu imate leteće tvrđave poput Dayota Upamecana i Yussufa Poulsena, onda je jasno da se imate s čime upustiti u svaku bitku. Ovo su Bikovi koji lete, i terenom i zrakom. Mnogo je noćas bilo ‘letećih’ scena poput ove s naslovne fotografije, razbijene su i neke glave — a Dani Olmo je, gle čuda, glavom zabio gol — i, premda je Atletico iz više od njih izašao kao pobjednik, Leipzig one ključne nije gubio. Nego je još na kraju i zabio onako ‘slučajno’, kako je to Atletico često znao.

Kažem, teško da je Cholo očekivao da će mu baš Leipzig doći glave bez obzira na to što mu njegov stil baš i ne leži, ali Atletico nikad nije naučio — ili htio naučiti — igrati kao ‘velika’ momčad, ona koja preuzima stvari u svoje ruke; njene klasične gerilske metode ovdje nisu upalile.

Ovo je šesti put u Cholovoj eri da Atletico ispada u knockout rundi Lige prvaka. Ali prvi put da ga izbacuje neka momčad u kojoj ne igra Cristiano Ronaldo. Osjećaj je kao da je jedna era došla svome kraju. Leipzig je pokazao da može istovremeno nadigrati Cholovu vojsku i potući se s njom, tako da rogata kruna odlazi u prave ruke.

Ne propusti top članke