Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bilješke s nogometnog vikenda: Pep Guardiola i Telesport su uvijek u pravu

A što ste vi gledali ovog vikenda?

Hoće li Bilić ‘preživjeti’?

Sve je neudobnija stolica u kojoj sjedi Slaven Bilić. Proteklog je vikenda njegov West Ham bio na gostovanju kod Tottenhama, bila je to njegova pedeseta menadžerska utakmica u Premier ligi, i sve do samog kraja djelovao solidno – nije to bilo bio lijep i pretjerano zanimljiv nogomet, ali Bilićeva momčad imala je vodstvo 2-1 i bila na putu rutinskog zatvaranja utakmice. Štoviše, West Ham je domaće držao u strahu i iz par kontri mogao (i morao) završiti utakmicu, a onda je Slaven na pet minuta do kraja odlučio napraviti korak unatrag.

Izveo je – istina, lošeg – Dimitria Payeta, a uveo Havarda Nordtveita, prešavši na petoricu u zadnjem redu. Možda se Bilić jednostavno prepao; njegova obrana druga je najlošija u ligi i od početka je sezone primila 23 gola. No, takva postavka kao da je pozvala Spurse na pritisak, pa je Harry Kane iz penala (koji je skrivio Nordtveit) prvo poravnao, a onda u sudačkoj nadoknadi i pogodio za 3-2.

Posao nam dopušta da smo generali poslije bitke pa možemo zaključiti da je Bilić pogriješio, no osim užasne obrane i njenih čestih napada panike za koje nema rješenja, Slavena može brinuti i raspored. West Ham je na bod od zone ispadanja, uvelike se priča o njegovom mogućem nasljedniku, a bivši hrvatski izbornik mora u tri dana dvaput na Old Trafford (prvenstvo i Liga kup), potom dočekuje Arsenal i gostuje kod Liverpoola. Do sredine prosinca znati ćemo mnogo više o njeogovj trenerskoj sudbini.

Koliko stvarno može RB Leipzig?

Borussia je Bayernu nanijela prvi poraz bundesligaške sezone i na naslovnice, ali i lidersko mjesto na ljestvici, instalirala RasenBallsport Leipzig. Pisali smo već ranije o Leipzigu, no sada stvari ipak djeluju mnogo ozbiljnije. Ovosezonska Bundesliga više nije tako mlada, odrađena je prva trećina prvenstva i pitanje koliko zaista može ova momčad Leipziga nameće se samo po sebi.

Ralph Hasenhüttl, koji je prošle sezone zadržao slabašni Ingolstadt u ligi, forsira sustav 4-2-2-2 i od debitanta u ligi napravio je momčad koja je izuzetno agresivna, ali i strpljiva u napadu, te čija se obrana bazira na odličnom visokom presingu. Dobili su šest u nizu, ovog vikenda uspjeli preokrenuti zaostatak na poluvremenu kod Leverkusena i još jednom potvrditi da su mnogo više od slučajnog prolaznika. Pritisak će iz vikenda u vikend rasti, Leipzig se iz nepoznanice pretvara u lovinu, ali čini se da se s tim nose mnogo bolje od iskusnijih i razvikanijih momčadi. Mogu li ponoviti Kaiserslautern iz 1998? Ne djeluje potpuno nemoguće.

Što nam znači milanski derbi?

Derby della Madonnina ponudio je i ove nedjelje sjajnu zabavu: dva vodstva Milana i poravnanje Ivana Perišića u posljednjim sekundama za Inter. No, ono što smo gledali u devedeset (i nešto) minuta teško da se može nazvati kvalitetnim nogometom. Uostalom, sasvim je legitimno pitanje – tko je mogao i očekivati nešto više? Serie A blago raste, ali je i dalje daleko od razine na kojoj je bila osamdesetih ili devedesetih, a u takvoj ligi Milan i Inter već odavno nemaju glavnu riječ.

Crveno-crni dječji vrtić – OK, možda malo pretjerujemo s obzirom na broj veterana u momčadi – ove je sezone nešto bolji, stidljivo razmišlja o borbi za Ligu prvaka, dok je Inter potpuno izgubljen, već se riješio Roberta Mancinija i Franka De Boera, a nedjeljni bod donio mu je skok na deveto mjesto. Ne spočitava nitko tradiciju ove dvije momčadi, milanskog nogometa i derbija generalno, ali realnost je da je ova utakmica u posljednjih nekoliko godina važnija zbog svoje simbolike i povijesti nego zbog uticaja na ljestvicu Serie A. Ovaj nedjeljni derbi bio je samo potvrda toga.

Kad to Pep nije bio u pravu?

Rasplet onoga što bismo u praksi trebali zvati sukobom Pepa Guardiole i Yaye Tourea mogao je biti samo jedan. Tri mjeseca Bjelokošćanina nije bilo u momčadi – odradio je tek devedeset minuta protiv Steaue – i isto je toliko njegov agent u medijima vršio protisak na Pepa, koji jednostavno nije reagirao.

“Možda nekad nisam u pravu, možda ponekad pravim greške”, rekao je Guardiola nakon utakmice Manchester Cityja s Crystal Palaceom u subotu. “I svjestan sam da se nekad ljudi ne slažu sa mnom. Ali na kraju dana je najvažnije to da sam ja taj koji donosi odluke.”

Ovo je ustvari poruka tromjesečnog rata i nije bila adresirana samo na Tourea i njegovog agenta, nego na sve one koji misle da mogu utjecati na Guardiolu, uključujući i kompletnu svlačionicu. Klupa, pa sjedalo u avionu Joea Harta i mjesto na golu za Claudia Brava, Toure na hlađenju, suptilno ignoriranje problema koje je imao Vincent Kompany, odmaranje Davida Silve, eksperimentiranje sa zadnjom linijom… Guardiola lupa šakom o stol svaki put kad zatreba i polako preuzima kontrolu na Etihadu. To što se Yaya Toure ispričao i vratio na teren s dva pogotka protiv Palacea samo je savršeni bonus na ionako već dobivenu bitku za Guardiolu.

Koliko smo spremni oprostiti legendama na račun stare slave?

Nemojte ispasti iz lige čak ni ako ste klupska legenda. Dobro, za ovakav zaključak nije nužan primjer iz prakse, ali za njega se ipak pobrinuo Henrik Larsson. Bivši švedski reprezentativac i legenda Celtica, koji je igrao i za Barcelonu i Manchester United, početkom devedesetih je kao 21-godišnjak zabio 34 gola i pomogao Helsingborgu da se vrati u Allsvenskan, najjaču švedsku ligu, nakon desetljeća čekanja. Nakon uspješne međunarodne karijere još je tri sezone odradio u Helsingborgu – koji više nije ispadao, a u međuvremenu je osvojio i dvije titule, zadnju 2011. – a nedavno se posvetio i trenerskoj karijeri.

Helsingborg mu je bio drugi posao, a ova sezona trebala je biti iskorak u gornji dio ljestvice. Međutim, klubu u kojemu je glavna zvijezda trebao biti njegov 19-godišnji sin, koji je ove sezone postigao devet golova, ništa nije polazilo za rukom, pa je završio u play-offu sa trećeplasiranim drugoligašem Halmstadom. Nakon 1-1 u prvoj utakmici, u nedjelju je upravo golom Jordana Larssona poveo pet minuta prije kraja, ali onda u nadrealnoj završnici primio dva gola i – ispao iz lige. Navijači su reagirali burno, utrčali u teren i pokušali skinuti dres sa Jordana Larssona, fizički ga napadnuvši, a malo je nedostajalo da dođe i do sukoba sa sada omraženim Henkeom. Je li mu nakon ovog ispadanja preostalo išta kredita na račun stare slave?

Kad to Telesport nije u pravu?

Madridski derbi ovog vikenda nije samo u povijest poslao Calderon (dobro, samo kada su u pitanju ligaški derbiji, ali baš zvuči gordo), nije samo potvrdio Realovo prvo mjesto na ljestvici nakon Barceloninog proklizavanja protiv Malage (kako je moguće da imam isto godina kao Carlos Kameni? Čovjek brani oduvijek), i nije samo Cristianu Ronaldu poslužio da potvrdi Ballon d’Or, nego je potvrdio i da smo mi u Telesport Toweru (opet) u pravu. A mi baš volimo biti u pravu.

Ovog tjedna analizirali smo može li Cristiano Ronaldo doživjeti 41. na terenu i objasnili kako bi to mogao, a on je na Calderonu to još jednom proveo u praksu – Portugalac se ove sezone razvija u klasičnog napadača, koji igra mnogo bliže golu nego ranije, ima manje kontrole u igri Madrida, ali je zato na pravom mjestu u pravo vrijeme i nastavlja ispunjavati svoj konačni cilj, a to je – što više golova.

Ne propusti top članke