Niko Kovač sa svojim je Eintrachtom još u petak navečer trijumfalno prodefilirao Volskparkstadionom, pregazivši HSV (3-0) za četvrti bundesligaški trijumf sezone. U startnih 11 izvrtio je Niko četiri promjene u odnosu na prošlotjedno odlično izdanje protiv Bayerna (2-2) i pokazao da je sposoban prilagoditi se suparniku, ali prije svega potrebama svoje momčadi. Nema nezamjenjivih, nema privilegiranih; na prvom mjestu je momčad, a rotacija je njeno jako oružje.
Ona da se po jutru dan poznaje nije važila za Nikolu Kalinića, koji je ovogodišnju sezonu Serie A otvorio golom Juventusu a onda – stao. Šest utakmica bez gola, plus gostovanje kod PAOK-a i desetak minuta protiv Turaka. Onda je zabio protiv Kosova i malo se razbudio; prošli tjedan i eksplodirao: prvo je protiv Libereca zabio dva od tri Fiorentinina za pobjedu 3-1 u Europa ligi, a onda u nedjelju protiv Cagliarija na konto dodao i svoj drugi hat-trick od dolaska u Firenzu. Već u četvrtak je na redu Genoa, prilika da potvrdi da ove dvije utakmice nisu statistička anomalija, nego očigledan napredak u formi.
Dva potpuno različita poluvremena mančesterskog derbija, odigranog prije gotovo dva mjeseca, na neki su način otkrila mane koje imaju Mourinhov United i Guardiolin City. Dva mrska neprijatelja razotkrili su jedan drugog i krenuli u zajednički put nizbrdo. Istina, City je dobio taj derbi, ali nakon njega izgleda kao potpuno druga momčad; ranjiviji su, nervozniji i Pep nakon dugo vremena, barem na prvi pogled, djeluje kao čovjek bez rješenja; tek drugi put u karijeri je na pet utakmica bez pobjede. Mourinhov United ni prije derbija nije bio impresivan, ali je nakon njega potpuno ogoljen i svojim izvedbama ne ostavlja dojam ozbiljnog konkurenta za titulu. I Chelsea, odnosno njihov rani gol, potvrdio je da Jose ima problema s reakcijom; ne funkcionira li plan A, ovaj United je na koljenima.
Locatelli's amazing goal. #MilanJuve #ForzaMilan #ForzaLoca pic.twitter.com/0wgSS5ydz1
— Milan Eye (@MilanEye) October 22, 2016
Slična situacija u Milanu i u Rotterdamu
Čitava Europa ponovno bruji o Milanu i njegovoj mladoj i potentnoj momčadi, koja je uvezala šest utakmica bez poraza. U subotu je prvi put nakon studenog 2012. godine svladala Juventus i to golčinom osamnaestogodišnjeg Manuela Locatellija. Dječak je to koji je do sada odigrao tek 371 minutu profesionalnog natjecateljskog nogometa, a u ovoj Montellinoj momčadi su (gotovo pa) standardni i Donnarumma (17), De Sciglio (24), Gomez (23), Romagnoli (21), Calabria (19), Suso (22) i Niang (21). Nije tajna da je Milan silom prilika natjeran da se okrene mladima, no na kraju bi im se to moglo i isplatiti. Sigurno je da će ova momčad imati ogromnih oscilacija, ali nepobitna je činjenica da stvari izgledaju mnogo bolje nego prije par mjeseci.
U situaciji sličnoj Milanovoj već je gotovo dva desetljeća i nizozemski velikan Feyenoord. I ondje se novac trošio na islužene zvijezde, pa došlo pred vrata bankrota, a usto je najveći rival klub s jednom od najboljih akademija na svijetu. Okrenuli su se u Rotterdamu drugačijem sustavu, kombinirali dovođenje perspektivnih i jeftinih stranaca sa razvojem vlastitih talenata, na prvo mjesto stavljajući ljubav prema klubu i odnos s lokalnom zajednicom. Taj je odnos u međuvremenu postajao sve prisniji, a iako klub titulu prvaka nije osvojio od 1999., navijačka baza nikad mu nije bila jača. Strpljenje bi se moglo isplatiti ove sezone; trenutno su prvi sa 28 bodova, pet više od Ajaxa, s kojim su u nedjelju odigrali 1-1 u još jednom Klassiekeru.
