Bill Russell: Pionir

Praktično je sam sebe naučio košarci i ušao u legendu

Zadnja izmjena: 24. rujna 2021.

Te srpanjske noći 2017. na sceni su stajali Shaquille O’Neal, Alonzo Mourning, Dikembe Mutombo, David Robinson i Kareem Abdul-Jabbar. Čekali su dobitnika nagrade za životno djelo koji se polako popeo na pozornicu. Nasuprot petorice supercentara stajao je 83-godišnji Bill Russell koji se sa svakom od tih grdosija srdačno rukovao, pa pričekao da se odmaknu i ostave ga samog za mikrofonom. A onda je upro prstom u svakoga od njih ponaosob, naglašavajući kažiprstom svako upiranje i proizveo gotovo potpunu tišinu u dvorani. Bila je to savršena dramatska pauza za dobar punchline.

I would kick your ass”, ispalio je Bill i u dvorani izazvao eksplozivnu smjesu aplauza i smijeha. Sve je bilo izvedeno baš kako treba u ovakvim prilikama, ali ne treba te riječi shvaćati isključivo kao simpatičnu pošalicu. Russell je bio je pakleno dobar dok je kraljevao pod obručima i ima pravo reći da bi im isprašio guzice. Na veliku karijeru podsjetilo je i primanje u Hall of Fame, i to kao trenera, čime je postao četvrti čovjek u povijesti — uz Toma Heinsohna, Billa Sharmana i Lennyja Wilkensa — koji je primljen u obje uloge.

Iako mu je to bilo drugo uvrštenje u Kuću slavnih, Bill se prvi put pojavio na dodjeli; davne 1975., kada je uvršten kao igrač, odbio je pojaviti se na svečanosti, bio je to njegov način prosvjeda protiv rasizma koji je u njegovu životu bio prisutan od samog početka, još dok je bio dječačić u rodnoj Lousiani. Što li prolazi kroz glavu djetetu dok gleda dvocijevku prislonjenu na očevu glavu koja ga prisiljava da ostane čekati u redu, a iz kojeg je Billov otac želio otići jer je shvatio da poslužuju sve bijelce prije njega!? Ili kada policajac presretne njegovu majku u šetnji ulicom i pošalje je kući da se presvuče jer nosi “bjelačku haljinu”?

Košarku je zaigrao u srednjoj školi; bio je sirov i neuk na terenu, pa je jedva izborio mjesto u selekciji. No, strpljivo je učio, najčešće gledajući druge i do iznemoglosti ponavljajući kretnje u svojoj sobi. Jer ono što mu je ponudila košarka bilo je spasonosno u opresiji koju je živio zbog svoje boje kože. Za razliku od života, u košarci je postojao rezultat na semaforu i pobjeda koju nitko nije mogao osporiti. Sport je ponudio jednakost kakvu izvan sportske dvorane nije nalazio.

Bio je pionir kao centar novog kova, pionir kao crna superzvijezda u NBA-u i pionir kao crni trener

Pozornost je privukao načinom na koji je igrao obranu, a po kojem se izdvajao od drugih.

U tim vremenima obrana je bila prilično zakržljali i zapušteni dio basketa, a Russell je u njoj pronašao najbrži način da upogoni svoje čudovišne fizikalije — imao je strašan odraz, a na visinu od 208 cm raspon ruku od čak 224 cm. Doveo je u pitanje tadašnju dogmu da se obrana na njegovoj poziciji igra čvrsto i statično, s oba stopala na zemlji, pri čemu centar postaje prijeteća nekretnina u reketu. On se puno više kretao, a usto je i proučavao suparnike, pripremavši se za svaku sljedećeu utakmicu i sljedećeg centra s kojim će se boriti.

Posvećen ekipi

To se ubrzo pretvorilo u grozničavu fiksaciju. S manijakalnom posvećenošću proučavao je druge igrače u detalje, smišljao kako se postaviti u obrani protiv njih i kako ih spriječiti da postignu koš. Pa bi noću ispred ogledala u zamišljenim duelima do iznemoglosti vježbao kretnje i postavljanja koja će mu biti potrebna za sljedeću utakmicu. Russell je sam gotovo ‘izmislio’ obranu koja je bila dinamična; danas zvuči smiješno, ali tada je bio jedini igrač u srednjoškolskoj i sveučilišnoj košarci koji je blokirao šutove.

“Moj cilj nije blokirati svaki šut na utakmici. Ja samo želim da suparnik misli kako će mu svaki šut biti blokiran”, objasnio je svoj pristup koji se, međutim, nije sastojao isključivo od blokada. Russell je počeo tretirati reket i prostor oko njega poput napadnute tvrđave, pa je njegova kombinacija pomoći suigračima u obrani, postavljanja prije skoka i blokiranja šutova bila dotad neviđena. Što je još važnije, bila je efikasna.

I u srednjoj i na koledžu je vodio svoje ekipe do finala i trofeja, bio MVP završnih turnira i redovito je biran u najbolje državne i nacionalne petorke, bio je sudionik svih All-College turnire te je postao zvijezda na sveučilištu u San Franciscu, ali i šire. No, usprkos silnim uspjesima, znao je mladi Russell biti na kojekakvim izborima i dodjelama nagrada gdje bi svi znali da je on najbolji, ali su priznanja dobivali igrači ‘prave’ boje kože. Osjećao se poniženim i razočaranim, pogotovo zato jer je u košarci barem sve bilo egzaktno i jasno: brojke su bile tu, kao i rezultati, pobjede i porazi. Shvatio je da od individualnih priznanja neće biti ništa te da je besmisleno ‘ganjati’ vlastitu statistiku. Pobjede kakve je on želio nisu se mogle postići na taj način. Bilo je nezamislivo da se crnom dečku javno prizna kako je najbolji.

I zato je odlučio potpuno se posveti timu, ekipnim uspjesima i kolektivnim pobjedama. Ako njemu ne žele priznati da je najbolji, njegovu timu će morati.

USF je odveo do dva NCAA naslova (1955. i 1956.), i ostvario niz od 55 uzastopnih pobjeda u utakmicama na kojima je imao prosjek od 20,7 poena i 20,3 skoka. Dijelio je blokade suparnicima kao da djeci poklanja bombone, pa je na jednoj utakmici učinio to čak 13 puta, a sa suigračem K.C. Jonesom je znao izvoditi tu cirkusku novotariju zvanu alley-oop te se upravo njih dvojicu smatra pionirima tog atraktivnog načina postizanja koševa. Za sveučilište je nastupao i u atletskim disciplinama, a najbolji je bio u skoku uvis, pa je na završnoj godini studija bio rangiran kao sedmi skakač na svijetu. Na svijetu… Srećom, odlučio se za košarku.

Prva NBA dinastija

U tim vremenima NBA liga nije bila nužno prvi izbor nakon sveučilišta. Pogotovo ako vas u svojeim redove žele dovesti slavni Harlem Globetrotters. Zato je Russell bez truna oklijevanja otišao s trenerom Philom Woolpertom na sastanak sa vlasnikom Abeom Sapersteinom. A onda se dogodilo ono zbog čega je Bill, inače alergičan na autoritet, poludio i brzo odustao od cijele priče. Gazda Saperstein nije želio razgovarati s njim, već isključivo s njegovim trenerom: “Ako je Saperstein previše pametan za razgovor sa mnom, onda sam ja previše pametan da bih igrao za njega”, objasnio je kasnije zašto je namah odbio ponudu, te se 1956. prijavio na draft.

A ondje je čekao tip s cigarom u ustima kojemu je mozak radio 100 na sat i koji je zaključio da je upravo Russell onaj posljednji dio slagalice buduće šampionske momčadi, njegovih Boston Celticsa. Red Auerbach je kroz raznorazne kombinacije i makinacije među Kelte na tom draftu dovukao i Heinsohna i Jonesa, Russellova suigrača s koledža. Bila su to trojica budućih članova Hall of Famea u jednom draftu, iako su Celticsi izvorno bili pri dnu redoslijeda za biranje; teško je prepričati ono što su izveli na tom draftu i kako im je točno to uspjelo.

Te jeseni 1956. ugovor sa Celticsima za Russella je bio prepreka za ostvarenje svetog cilja svakog američkog sportaša, a to je nastup na Olimpijskim igrama, na kojima je zlato bilo rezervirano za SAD. Kako su se Igre u Melbourneu održavale u kasnu jesen, postignut je dogovor da, želi li na njima nastupiti, ne smije prije toga zaigrati kao profesionalac i stoga je njegova karijera u Bostonu bila stavljena na čekanje. Kao kapetan naconalne vrste osvojio je zlato, u finalu razbivši Sovjete s 34 poena razlike.

Prema dogovoru, za Boston je zaigrao na samom kraju godine. Bio je to to početak najveće vladavine u povijesti franšize i lige. Upravo zbog tih nepobjedivih Celticsa danas koristimo onaj pojam: dinastija. Jer oni su bili prvi.

Auerbachov stroj mljeo je sve pred sobom, a Russell se našao u momčadi kakvu je sanjao, onu čije uspjehe nitko neće moći osporiti zbog nečije boje kože. Celticsi su bili moćna šuterska ekipa, a s Russellom su postali defenzivna utvrda kojom je kraljevao on, neprelazan jedan-na-jedan, uvijek spreman za blokadu i glavni lik u, kako su je zvali, Hey, Bill! obrani. Jer poziv Billu je značio je da suigrač treba pomoć, a brzina kojom bi udvojio suparnika i vratio se opet do svog čovjeka bila je dotad neviđena.

Russell je osvojio nagradu za Rookieja godine, a Boston prvi put ušao u veliko finale i osvojio titulu. Prvu u svojoj povijesti, ali tek se zahuktavao. Iduće je godine poražen u finalu od St. Louis Hawksa, a potom od 1959. do 1966. nanizao osam naslova zaredom. Russell se isprofilirao kao temeljni kamen pobjedničkih Kelta, a njegovi dueli s Wiltom Chamberlainom postali su mitski.

Prvi crni trener

No, sve te sjajne partije i nadnaravne brojke nisu puno pomogle njegovu odnosu s medijima i navijačima. Bio je mrk, autograme nije davao niti je ostvarivao neku vezu s okolinom. Ljudi su pljeskali njegovim potezima na parketu, ali izvan terena je često doživljavao provokacije i vrijeđanje. A onda je Auerbach došao do zamisli koja se činila suludom. Tvorac dinastije povlačio se s klupa, a za svog nasljednika je odredio upravo Russella. Tako je NBA liga dobila svog prvog crnog trenera.

Posljednje je tri godine u zelenom dresu proveo kao trener-igrač, a posljednje dvije (1968. i 1969.) osvojio po dva prstena, kao igrač i kao trener. Sveukupno je Russell vlasnik 11 prstena, kojima treba pribrojiti i ta dva trenerska. Na užarenoj klupi se nakon Bostona okušao u Seattle SuperSonicsima (1973.-1977.) i Sacramento Kingsima u sezoni 1987./88., ali bez velikog uspjeha. Njegova trenerska karijera bila je sporadična, ali trofejna, a usto je i u toj ulozi simbolizirao otpor prema rasizmu pred kojim nikad nije ustuknuo. Iz svega je izašao kao pobjednik i velikan kojemu do kraja života treba odavati počast zbog njegovih igara, ali i beskompromisnih stavova. Svi košarkaši i treneri u NBA ligi baštine njegovu slobodu i prava koja nisu dobivena, već se za njih trebalo izboriti.

Bill Russell je praktički sam sebe naučio košarci. Bio je pionir kao centar novog kova, pionir kao crna superzvijezda u NBA-u i pionir kao crni trener. I u svakoj ulozi je suparnicima znao isprašiti guzicu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.