Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bogdanović protiv Bogdanovića

Priča o Bojanu & priča o Bogdanu, ususret Eurobasketu

Zadnja izmjena: 15. lipnja 2017.

Usporedbe… Tako učestala pojava u većini područja ljudske djelatnosti, osobito popularne u sportskom diskursu. Uspoređuju se Federer i Nadal, Ronaldo i Messi, James i Durant, ali i Federer sa Samprasom, Messi s Maradonom, James s Jordanom, a ponekad i Federer s Ronaldom, James s Boltom

Dakle, sve su kombinacije moguće, uspoređivanje ljutih rivala međusobno, ali i sa svojim legendarnim prethodnicima protiv kojih nikad nisu ni zaigrali, a vrhunac dolazi kad se uspoređuju sportaši iz različitih sportova, neovisno o tome jesu li kolektivni ili individualni, kako bi se odredio najbolji na svijetu.

Mada se uspoređivalo od pamtivijeka, pojavom društvenih mreža količina usporedbi eksponencijalno je porasla. Uspoređuju cijenjeni stručnjaci, uspoređuju zagriženi fanovi, a nekad se i sami objekti usporedbe aktivno uključe u čitav proces koji se pretvorio u zaglušujuću globalnu galamu.

Već neko vrijeme svoj odjek u toj galami imaju Bojan i Bogdan Bogdanović.

Ova dva košarkaša predstavljaju idealni uzorak za usporedbu. To što im ime i prezime razlikuje samo jedna fonološka opreka tek je početak niza sličnosti, počevši od pozicije na parketu, razvojnog puta, broja na dresu (obojica su nosila sedmicu u reprezentaciji), a bogme i fizičkog izgleda. Neupućeni promatrači zasigurno bi pomislili da je riječ o braći, ali većini nas dobro je poznato da se radi o reprezentativcima Hrvatske i Srbije.

Pa hajde da ih usporedimo – ali na način da prezentiramo razne činjenice i parametre koje potom svaki čitatelj za sebe, ovisno o svom ukusu, može protumačiti kako želi, jer cilj ovog teksta nije proglašenje jednog od njih boljim. Mada i jedan i drugi imaju svoje argumente za takvu tvrdnju, kao što ćete vidjeti. Cilj je povući konstruktivnu paralelu između karijera dvaju vrhunskih košarkaša.

Uspon jednog, uspon drugog

Obojica su rođena osamnaestog dana u mjesecu, Bojan u travnju 1989., Bogdan u kolovozu 1992. Bojan je Hrvat iz Bosne i Hercegovine, Bogdanu su roditelji iz Plužina u Crnoj Gori, čiji je dres odbio u mladosti. Bojan ima dva metra, Bogdan je tri centimetra niži.

Obojica su igrala za mlađe reprezentativne kategorije, ali nijedan nije bio u statusu enormnog talenta kojemu se predviđa NBA. Bojan je kao 16-godišnjak potpisao ugovor s Real Madridom, ali, kao tinejdžer bačen u ralje španjolske metropole, nije se dobro snašao. Nakon nekoliko godina provedenih većinom u juniorskoj i drugoj momčadi te sezone na posudbi u Murciji, s navršenih se20 godina odlučio na odlazak u Zagreb.

Potpis za Cibonu pokazao se kao prekretnica karijere, novi početak koji će ga dignuti u neslućene visine. Prvu sezonu pod Tornjem odigrao je pod mentorstvom Marka Tomasa – spremno je prihvatio ulogu radnika, maknuo se u stranu i strpljivo čekao svoje lopte, upijao i nevjerojatno brzo napredovao. Usprkos sporednoj ulozi, svejedno je bilježio solidne brojke u Euroligi (8,1 poen i 2,9 skokova).

Nakon odlaska Ciboninih nositelja, sljedeće je sezone naprosto eksplodirao – broj poena je više nego udvostručio (18 prosječno uz 3,5 skoka, 1,8 asistencija i 1,7 ukradenih lopti) i zavrijedio transfer u Fenerbahçe, ali i 31. mjesto na NBA draftu, gdje su ga iznenađujuće visoko izabrali Netsi.

Taman kad je Bojan otišao iz regionalne lige, na scenu je stupio Bogdan. On je preko KK Zvezdare i Žitko Basketa, te kratke epizode s FMP-om, došao do potpisa prvog profesionalnog ugovora s Partizanom 2010. U prve dvije sezone pod trenerom Vladom Jovanovićem skupljao je mrvice, ali s povratkom Duška Vujoševića sve se promijenilo.

Konačno dolazimo do razdoblja gdje će se obojica nadmetati na istoj, najvećoj razini u najboljim godinama svojih karijera

Kao i kod Bojana, nagli uzlet poklopio se s navršenom 20. godinom. U svojoj prvoj euroligaškoj sezoni bilježio je skromnih pet poena po susretu, ali je bio na parketu po preko 17 minuta te skupljao iskustvo i znanje za poziciju nositelja koja ga je čekala dogodine. A ta mu pozicija savršeno paše – pokazao je to u eksploziji talenta i završio sezonu s 14,8 poena, po 3,7 skokova i asistencija te 1,6 ukradenom loptom, a pritom je bio heroj velikih pobjeda poput one protiv CSKA, kojem je stavio 27 poena.

Najbolje je sačuvao za kraj te sezone – nakon neuspjeha u ABA Ligi, u kojoj je ostao bez finala i plasmana u Euroligu, Partizanu je nužno trebala utjeha u obliku titule Prvenstva Srbije, ali na putu je stajala moćna Zvezda koja im je nanijela poraze tijekom sezone i bila blagi favorit u finalu.

Nije se moglo protiv Bogdana, koji je praktički sam uništio trupe Dejana Radonjića. Nakon prve utakmice, koja je završila masovnom tučnjavom igrača i tragikomičnom pobjedom petorke Crvene zvezde protiv trojice košarkaša Partizana, uslijedio je veliki preokret, a Bogdan je u četiri utakmice finalne serije bio na nevjerojatnih 30,8 koševa u prosjeku, što je do danas ostalo zapamćeno kao njegova najbolja šuterska izvedba u karijeri.

Dizanje na novu razinu

U međuvremenu je Bojan nastavio graditi svoje ime u Europi u dresu turskog velikana, u kojem se zadržao tri sezone. U prvoj je bilježio 13 poena u prosjeku, pa je to dogodine podebljao na 15,9 te 2014. zaključio s 14,8. Zanimljivo da je u prve dvije sezone bio na preko 40 posto šuta za tri, dok je u trećoj pao na ispod 30 posto.

Željko Obradović, koji ga je trenirao u posljednjoj sezoni, to je objasnio problemom s motivacijom. Veliki trener smatrao je da Bojan lako može biti najbolji europski košarkaš samo da u svakoj utakmici ima žar koji ga krasi dok igra za Hrvatsku. No i ovako se isprofilirao u uvjerljivo najboljeg Fenerova igrača i prerastao euroligašku razinu, slijedom čega je uslijedio potpis 10-milijunskog ugovora s Brooklyn Netsima.

Kao Bojanova zamjena je u Istanbul tog ljeta stigao Bogdan. On je nastavio ondje gdje mu je prezimenjak stao: u prvoj sezoni 10,6 poena, pa 11,7 i na koncu aktualna trijumfalna sezona u kojoj je bilježio 14,6 koševa uz 3,8 skokova i 3,6 asistencija. Takve sjajne predstave omogućile su mu status tražene robe u najjačoj ligi na svijetu, gdje ga očekuje potpis ugovora sa Sacramento Kingsima – njima su prava na njega prepustili Phoenix Sunsi, koji su ga 2014. izabrali kao 27. pick na draftu.

Dok je Bogdan tri godine krčio put prema krovu Europe, Bojan se za to vrijeme dokazao kao odličan NBA igrač, ali u te statistike nema smisla ulaziti budući da još uvijek nemaju svoj ekvivalent za usporedbu.

Za svoju zemlju

Stoga se prebacimo na područje reprezentacije.

Bojan je za seniore Hrvatske u službenoj utakmici debitirao na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2010., kada je sa 17 poena bio najefikasniji pojedinac u okršaju s Amerikancima i time najavio što će postati u godinama koje su dolazile. A postao je neosporni vođa i prvi igrač, najbolji bek kojeg je Hrvatska vidjela od smrti Dražena Petrovića. I dok igra za klubove Bojan je paklen igrač, ali u reprezentativnom dresu svoje predstave podigne na još veći nivo. Nosio je Hrvatsku do prvog polufinala nakon 1995. (Eurobasket 2013.), na svakom ostalom natjecanju bio je neprikosnoven, ali svoje najbolje je pružio prošlog ljeta kad je prvo odveo momčad iz kvalifikacija u Torinu na Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a tamo bio najbolji strijelac natjecanja s 25,3 koša po susretu uz 45 posto preciznosti za tri poena.

S druge strane, Bogdan nije imao tako nagli proboj do prvog imena sastava Srbije, koje još uvijek nije stekao. Razlog tome može se pronaći u zaista jakoj konkurenciji na bekovskim pozicijama, gdje je još uvijek alfa i omega Miloš Teodosić. Navijači su mu zamjerali i nekonzistentnost – nakon vrlo dobrog Svjetskog prvenstva 2014. (12 poena po susretu), sljedeće godine su mu na Eurobasketu u Francuskoj brojke značajno opale (8,9 poena uz 27 posto šuta za tricu). Ipak, mnogo je puta i ispao junak u ključnim trenucima, a tu dolazimo do epskog četvrtfinala Srbije i Hrvatske prošloga ljeta u Riju.

Bojan je u prvom poluvremenu torpedirao sa svih strana, ubacio 16 poena i Hrvatska je imala +6 na odmoru. No, potom se budi Bogdan i s 14 poena u trećoj četvrtini nosi Srbiju do strašne serije u kojoj je zaostatak pretvoren u vodstvo od 14 razlike, koje Hrvati ni sjajnom posljednjom četvrtinom nisu uspjeli dostići. Na kraju se Bojan zaustavio na 28 koševa, a Bogdan na 18.

Premda slični, Bogdanovići se po karakteristikama ipak ponešto razlikuju. Dok su obojica sjajni šuteri s distance, Bojan je raznovrsniji i ustrajniji napadač. I kad ga ne krene dobro, on se neće maknuti u stranu i prepustiti loptu raspoloženijim suigračima, već će se uporno pokušavati uvesti u ritam pogađanja, koliko god mu lopti za uštimavanje trebalo.

Također je opasan u igri leđima, gdje kažnjava niže čuvare, a od odlaska u NBA strahovito je napredovao u prodorima i tranziciji, što posebno pokazuje u reprezentativnim ljetima kada kao tenk gazi sve pred sobom do obruča, pa makar ga to koštalo i razbijene glave – kao u utakmici sa Slovenijom 2015.

Novi sudar na Eurobasketu?

Bogdan je ipak nešto manje kršan momak koji se većinom oslanja na šut s distance i poludistance, a u prodorima nije toliko direktan i opasan, ali je elegantniji i više gleda kako podvaliti loptu suigračima. Iako ukupno nešto slabiji strijelac, to kompenzira svojom kreativnošću i većim doprinosom u obrani, koja je Bojanova najveća boljka. Bogdan je timski igrač, ali Bojan vrijedi za polovicu tima. I kad nema igre i nitko osim njega nije raspoložen, on sam je dovoljan da momčad usprkos svemu bude u šansi za pobjedu.

Još jedna bitna stavka u usporedbi su trofeji, kojih Bogdan (četiri Prvenstva Srbije, dvije ABA Lige, jedno tursko prvenstvo (smiješi se i drugo) te na koncu osvojena Euroliga, usto i dva srpska i jedan turski kup) ima dosta više od Bojana (jedno hrvatsko i jedno tursko prvenstvo uz jedan turski kup), a tome treba pridodati i Bogdanova dva srebra sa Srbijom.

Ipak, Bojanov doprinos za hrvatsku košarku je nešto veći jer je izvukao momčad iz dugovječnog mediokriteta, skinuo prokletstvo četvrtfinala, vratio Hrvatsku na NBA kartu i povrh svega postao vođa kakvog se dugo čekalo, onaj koji će svojim pristupom biti primjer svima kako se treba predstavljati državni dres. On je čovjek koji je navijačkom puku vratio vjeru u hrvatsku košarku.

Za kraj uspoređivanja, treba napomenuti da je Bojan uvijek imao prednost u te tri godine koliko je stariji. Kada bi Bojan eksplodirao u ABA Ligi, Bogdan je trpao u Feneru. Kad je Bogdan krenuo s teroriziranjem u Euroligi, Bojan je u NBA stavio preko četrdeset, postavljao letvicu sve više i više. Bogdan je uvijek kaskao tih nekoliko koraka i konačno dolazimo do razdoblja gdje će se obojica nadmetati na istoj, najvećoj razini u najboljim godinama svojih karijera te ćemo dobiti još sjajnog materijala za usporedbu.

Ali prije blještavih svjetala Amerike na meniju je Eurobasket.

Krajem nadolazećeg ljeta možda ćemo opet dobiti priliku gledati okršaj poput lanjskog u Brazilu, nadajmo se u još daljoj fazi natjecanja. Bogdanović protiv Bogdanovića.

Ne propusti top članke