Dramatični rasplet ovosezonske Bundeslige i Borussijin posrtaj u zadnjem kolu sigurno je jedan od raspleta nogometne sezone koji će se dugo pamtiti, pogotovo u ovom vremenu ‘predvidljivih’ prvaka. No, itekako je dramatično bilo i u Češkoj, gdje je Sparta postala prvak nakon za nju predugih devet godina, unatoč činjenici da je sezonu završila bodovno izjednačena s najvećim rivalom Slavijom. Upravo je Praški derbi sredinom mjeseca bio presudan, odnosno, jedanaesterac koji je u sedmoj minuti sudačke nadoknade Ladislav Krejči pretvorio u pogodak, a njime su Spartanci došli do pobjede 3-2 i tako odmaknuli gradskim suparnicima na prednost koja je bila nedostižna čak i uz dva Spartina kiksa u posljednja dva kola.
Ovosezonski je Spartin podvig tim više nevjerojatan uzmemo li u obzir da su u istom tom gradskom derbiju igranom potkraj listopada prošle godine Slavisti pomeli Briana Friska i njegove igrače s čak 4:0, čime su ih gurnuli na treće mjesto s pet bodova iza njih, ali i punih 12 iza tadašnjeg lider Viktorije Plzeň. Sparta se, međutim, tada konačno probudila i do kraja sezone je izgubila samo još samo jednom kod kuće; prvo mjesto na kraju regularnog dijela sezone, inače, u Češkoj služi i kao tie-breaker u slučaju kombinacije jednakog broja bodova i ishoda međusobnih ogleda s prvim pratiteljima, a tu je Spartina forma bila ključna.
Letná je konačno proključala zbog Spartina uspjeha. Inače već jako dugo ključa na krive načine.
Taman na dan ovog Praškog derbija koji je na kraju i odlučio prvaka, 13. svibnja, Spartin je dom proslavio točno 106 godina od prve odigrane utakmice. Zanimljivo, ta prva Spartina utakmica na Letní nije bila ona s gradskim rivalima, što bi nekako bilo i logično, već s Viktorijom; priča kaže da je nakon velike kontroverze u prvom međusobnom gradskom derbiju još tamo 1896. rivalstvo već postalo toliko usijano da Sparta nije željela Slaviji pružiti čast otvaranja svog novog stadiona. Povijest Letne vidjela je još mnogo događaja; od požara koji je progutao velik dio tribina 1934. i za koji se ozbiljno sumnja da je, kako je to obično tada i išlo, podmetnut u nastojanju da se izvuče novac od osiguranja, pa do niske trofeja koje su generacije Spartinih igrača podignule na njenu travnjaku, učinivši Spartu najtrofejnijim češkim klubom u povijesti.
“Spartina je tradicija u centru Praga i ona pripada ovamo. Na Letnu, do vodotornja”
Sama pozicija stadiona kod stare zgrade praškog Vodovoda nosi dodatnu simboliku: po izlasku sa stadiona samo vas kratka šetnja preko stadionskog parkinga dijeli od prekrasnog Letenskog parka, s kojeg puca pogled na cijeli Prag, kao i na Praški dvorac. Spartini navijači često koriste tu sliku da potvrde svoju povijesnu ulogu praških ‘vladara’, između ostalog i velikim udarnim transparentom koji dominira na svim Spartinim utakmicama, a putem kojeg najžešći Spartanci poručuju da su oni naprosto — Letenští.
No, u zadnje vrijeme taj transparent i pripadajuća mu titula na Letni imaju i prosvjednu crtu.
Srušiti stadion, izgraditi hotel
Horda s Letné burno je proslavila titulu upadom na teren nakon posljednjeg zvižduka na ovoj slavljeničkoj utakmici s Viktorijom, a sve je to iz lože zadovoljno promatrao i Daniel Křetínský, jedan od najbogatijih Čeha i Spartin suvlasnik još od 2004. Křetínský formalno drži 40 posto vlasništva nad klubom, ali na Letní je poznato da je njegov stvarni upliv u klupsku svakodnevnicu puno, puno veći. Priče o njegovoj opsjednutosti mikromenadžeriranjem, što je odlika koja ga prati iz poslovnog uspona u domeni energetike — inače po struci odvjetnik, također je i većinski vlasnik Energetický a průmyslový holdinga, najveće energetske grupacije u središnjoj Europi — sežu već u sferu urbanih mitova.
Tako je poznata i priča po kojoj je Křetínský prvi kontaktirao aktualnog Slavijina trenera Jindřicha Trpišovskog kad je 2017. postalo jasno da ovaj želi iskorak nakon dvije sezone u Slovanu iz Libereca. No, kada je Křetínský tijekom pregovora počeo objašnjavati Trpišovskom kako bi trebao postavljati svoju taktiku, trener je odustao od suradnje koja je djelovala već ugovorenom. Koliko je to bio pametan potez sugeriraju i uspjesi; Sparta je u gotovo 20 godina koliko je Křetínský glavna persona u klubu osvojila tek četiri naslova prvaka, uz još tri kupa, promijenivši čak 16 trenera. Trpišovský sam u šest godina na Slavijinoj klupi ima tri titule prvaka i četiri osvojena kupa.
Křetínský za sebe kaže da se “paralizira od straha” uoči svake Spartine utakmice, a po mnogim navijačima on je samog sebe doveo u to stanje, baš zbog te svoje bizarne opsjednutosti detaljima. Ali rezultatski podbačaj nije njegov najveći krimen u očima navijača, unatoč teretu slavne i trofejne prošlosti.
Najveći krimen nije ni narušeni odnos s ovim najžešćim ultrasima, koji su dobar dio aktualne sezone proveli u novom bojkotu zbog niza represivnih mjera koje klub provodi nad njima. Svi ti problemi su se na određeni način stopili u jednu golemu frustraciju, ali ono najgore, čini se, za Spartance tek dolazi, i to baš nakon što su konačno osvojili novu i toliko iščekivanu titulu.
Spartin šef marketinga Tomáš Křivda potvrdio je kako vlasnici kluba ne namjeravaju odustati od selidbe s Letné.
Prve vijesti o tome stigle su još početkom 2019., kada je javnost šokirala informacija da Křetínský i družina namjeravaju srušiti povijesni stadion kako bi na pripadajućoj atraktivnoj površini iznad samog centra starog grada izgradili veliki hotel s preko 500 soba, vrijedan preko 200 milijuna eura. Klupsko se vodstvo pravdalo činjenicom da se Letná — odnosno epet ARENA, kako se službeno sponzorski stadion zove — teško može rekonstruirati uslijed niza konzervatorskih ograničenja, te da klub treba zdanje većeg kapaciteta. Međutim, priča tu baš i nije držala vodu, jer Sparta od 2004. nije ni blizu prosjeka od 19.000 gledatelja, koliko Letná prima; brojke su najviše ove sezone, s nešto više od 13.500 gledatelja u prosjeku.
Realnija verzija priče glasi da se Křetínský samo želi namiriti uslijed neočekivanih gubitaka koje mu je vlasništvo nad Spartom donijelo zbog slabih rezultata pod njegovim vodstvom. Istovremeno je svoj put ka bogatstvu energetski magnat stekao baš kroz niz uspješnih strateških ulaganja u različite tvrtke koje je zastupao, pa ga činjenica da je sa Spartom toliko podbacio dodatno mori.
“U interesu navijača”
Međutim, to ga nije spriječilo da se da u nove nogometne investicije; Křetínský je, zajedno sa suradnikom Pavelom Horskim potkraj 2021. postao i vlasnik nešto manje od 30 posto udjela u West Hamu, u kojem su se već nalazila dva bivša Slavijina igrača, Tomáš Souček i Vladimir Coufal. Křetínský je također, preko niza čeških medija čiji je vlasnik, poručio kako mu je plan okrupniti vlasništvo u klubu, uz niz dodatnih investicija koje gura u Londonu.
S druge strane, samo su ga pandemija covida i posljedični udar na turizam nakratko prekinuli u planu prekrajanja Spartine, ali i praške nogometne povijesti. No, priča je ponovno aktualizirana, ali na ponešto drugi način, i to unatoč nizu prosvjeda koje su navijači organizirali za spas svog doma.
Naime, Křetínský sada insistira da se Sparta svakako usmjeri na novi stadion, ali on ne bi bio građen na nekoj novoj, neutralnoj lokaciji — službeno opravdanje je “teško dobivanje dozvola” — već bi Sparta prešla na obližnje brdo Strahov, na kojem već ima kompleks unutar starog, ogromnog istoimenog stadiona, koji pak služi za potrebe klupske nogometne akademije. Do njega je, pak, stadion koji nosi ime Evžena Rošickog, Slavijina predratnog atletičara i heroja borbe protiv nacista. Na tom su stadionu, inače, igrali i Sparta i Slavia kad su rekonstruirali, odnosno gradili svoje stadione.
František Čupr, još jedan suradnik Křetínskog u Sparti, potvrdio je ulazak u pregovore s Češkim nogometnim savezom oko mogućnosti da se na mjestu tog atletskog stadiona izgradi novi, ‘nacionalni’ stadion, na kojem bi onda, uz reprezentaciju, nastupala i Sparta.
“Smatramo da je to u interesu navijača, koji bi onda imali stadion sa zadovoljavajućim kapacitetom; kako za utakmice reprezentacije, tako i za one Spartine”, poručili su iz kluba. “S kapacitetom koji će nadmašiti 30.000 gledatelja možemo aplicirati i za organizaciju velikih sportskih događaja, poput utakmica Eura i završnica velikih klupskih natjecanja”. Doduše, Prag je ove sezone već domaćin značajnog europskog finala, onog Konferencijske lige, u kojem se susreću Fiorentina i West Ham. To se finale igra na Slavijinoj Fortuna Areni, koju su Slavisti sami financirali i izgradili 2008.
Iz Sparte deklarativno pristaju na sudjelovanje u troškovima izgradnje tog novog nacionalnog stadiona, ali stvar je i dalje diskutabilna iz više kutova. Naravno, iz perspektive praške sportske povijesti, ali i Spartinih navijača, najdiskutabilnija je stavka želja da vlasnici iskoriste nacionalni savez kako bi sebi otvorili prostor za stjecanje profita preko zemljišta povijesnog stadiona, kojeg su Spartanci sami podigli i održavali se na njemu duže od stoljeća. Osjećaj koji vlada među protivnicima ideje, kako mi je to slikovito opisao jedan od navijača, govori kako bi takva selidba Spartu učinila tek ‘gošćom’ u velikom hotelskom kompleksu koji svakako planiraju izgraditi na mjestu kultnog stadiona.
Dodatnu težinu priči daje i činjenica da se Sparta oduprla selidbi s Letné i onda kad je to bilo najteže za napraviti. Nisu se, kažu, selili ni onda kad je stadion 1934. izgorio, a ni 1950-ih, kada su komunističke vlasti već pečatirale projekt selidbe.
“Vlast je tada na toj lokaciji planirala izgradnju velikog kompleksa zgrada državne uprave, dok su Spartu namjeravali preseliti na novi stadion u kvartu Letňany”, podsjetio je na povijest klupski kroničar, Václav Boreček. “Danas mi je takva pomisao sama po sebi nezamisliva. Spartina je tradicija u centru Praga i ona pripada ovamo. Na Letnu, do vodotornja.”
Sve je sada u rukama njenih vlasnika i lako bi se moglo dogoditi da ova titula bude tek sporedna priča u borbi za klupsku tradiciju.
