Riječ je o uvjerljivo drugoj najboljoj momčadi Bundeslige koja je u 10 sezona na prodajama mladih zvijezda zaradila više od milijardu eura. A nitko taj novac nije isplatio na lijepe oči. Jude Bellingham, Erling Haaland, Ousmane Dembélé i İlkay Gündoğan; Jadon Sancho, Christian Pulisic, Manuel Akanji, Pierre-Emerick Aubameyang, Achraf Hakimi, Alexander Isak i Mkhitaryan; pa čak i Robert Lewandowski, Mats Hummels i Mario Götze — svi oni su oni otišli, ali prvo su u žuto-crnom dresu odigrali fantastične utakmice kojima su opravdali izvješenu cijenu. Pokazali su kvalitetu i lomili su utakmice.

Međutim, čak i kada bi Borussia prošla osminu finala — što se događalo rjeđe od očekivanog, s obzirom na imidž — ništa se zapravo nije događalo. Došla bi u četvrtfinale, ondje bi poslužila kao glineni golub kojeg bi suparnik rutinski skinuo i na Skupštini bi Hans-Joachim Watzke rekao kako je cilj u Europi ispunjen jer je Borussia ušla među osam najboljih klubova u Europi, što sezonu čini uspješnom.

Borussia nema više elitnih talenata i nije stvorila sustav igre koji u kontinuitetu donosi rezultat

Godinama je Borussia Dortmund ostavljala dojam da klub postoji isključivo kako bi mogao razviti mlade zvijezde i zaraditi na njima. Bilo je talenta koji su procvjetali, ali se redovito događalo da sustav oko njih nije složen nego je prepušten stihiji koja nije ni pokušavana staviti pod kontrolu sve dok je glavna zvijezda sjala. Iz daljine, cijeli se sustav činio nekako neambiciozno postavljen, kao da jedno isključuje drugo.

Najbolji primjer je Haaland, koji je u prvoj polusezoni zabio 15 golova u 17 nastupa u Bundesligi i Ligi prvaka, pa u drugoj sezoni imao 37 golova u 36 utakmica, a onda je čovjeku koji je zabijao sve što je ušlo u kazneni prostor lopte u kazneni prostor s desnog krila ubacivao Marius Wolf. Svi su znali da će Haaland na kraju treće sezone otići. Imao je izlaznu klauzulu, imao je nestvarne brojke i bilo je jasno da će ga netko dovesti doveo, a onda i da Borussijina prilika da stvori rezultat s takvim napadačem naglo ističe. Na što se Borussia odlučila? Na još jedan redizajn momčadi, na promjenu trenera i na testiranje koliko mogu Reinier, koji je sad na posudbi u Frosinoneu, te Giovanni Reyna, koji je u Nottingham Forestu; na to i na plaćanje 30 milijuna eura za Donyella Malena, iako je bilo jasno da je primarna potreba pojačati obrambenu liniju.

Dvije i pol godine starija od PSG-a

Borussia je pronašla svoj biznis model i čvrsto ga se držala. Znali su u klubu da ne mogu uspjeti i Reinier i Reyna i Malen, ali bilo im je lako dati šansu dok je Haaland bio tu i dok je mogao vući. Na kraju krajeva, šansa te sezone je pružena i Bellinghamu koji je bio igrač s najvećom minutažom u momčadi, a redovito je igrao na poziciji zadnjeg veznog. Cijena koju treba platiti da se dobije Bellinghama je davanje šanse i Reinieru i Reyni i Malenu, jer nikad ne možeš znati tko od njih će eksplodirati, ali cijena je i žrtvovanje te zadnje Haalandove sezone u kojoj si imao afirmiranu superzvijezdu kakva je lomila utakmice i sama donosila bodove.

Iz te je perspektive zanimljivo gledati ovu sezonu. Borussia Dortmund nema nikoga tko je u izlogu. Sezonu za sezonom su prodavani Sancho, Haaland pa Bellingham, a nakon Bellinghama se nitko nije zapravo etablirao kao iduća velika superzvijezda, a pogotovo se nije afirmirao netko tko je sposoban u kontinuitetu lomiti utakmice.

Ove sezone je Nico Schlotterbeck odigrao najviše minuta. Iza njega je Niclas Füllkrug kojemu je 31 godina, pa onda Julian Brandt s 28 te Emre Can i Marcel Sabitzer kojima je po 30. Prvi igrač iz U-21 kategorije je Jamie Bynoe-Gittens, a on zauzima tek 19. mjesto na klupskoj ljestvici minutaže. Među te mlade možemo uvaliti još Iana Maatsena (22 godine, na posudbi iz Chelseaja, 13. po minutaži), Karima Adeyemija (22 godine, 15. po minutaži) i Felixa Nmechu (22 godine, 18. po minutaži), ali nitko od njih nije zapravo klupski projekt i netko na kome se mogu zaraditi veliki novac. Možda i Adeyemi i Nmecha još uvijek mogu postati ozbiljni igrači, ali plafon im je danas daleko ispod razine koja im se predviđala kad su bili 17-godišnjaci.

Na kraju krajeva, prosjek starosti Borussijine prve momčadi u utakmici protiv Paris Saint-Germaina bio je za dvije i pol godine viši od suparnikova.

Za PSG igra Warren Zaïre-Emery kojemu je 18, Bradley Barcola i Nuno Mendes kojima je po 21, a s klupe ulazi 20-godišnji Lucas Beraldo, dok je kod Borussije najmlađi bio Adeyemi, stariji od svih navedenih. A glavni razlog za to što je Adeyemi uopće dobio priliku igrati u prvoj postavi je taj što igra obranu.

PSG je na desnoj strani imao Hakimija i Dembéléa za koje su u Dortmundu iz prve ruke znali koliko štete mogu napraviti. Njihovi mandati nisu se poklopili, ali riječ je o dvojici statistički najdominantnijih Borussijinih igrača na svojim pozicijama u zadnjih 20-ak godina. Edin Terzić nije htio izložiti Maatsena, tako da je ispred njega stavio Adeyemija koji je odgovoran u pokrivanju prostora i koji svoju brzinu jako dobro koristi za podršku obrani. Obranu je, s druge strane, nosio 35-godišnji Hummels, ispred kojeg je radio Can, dok su ključne figure u napadu bile Füllkrug i Sancho, koji je iskoristilo Adeyemijeve povratke u obranu za pozicije u kojima je 18 puta pokušao dribling.

Negdje između

Daleko od toga da Sancho, na posudbi iz Manchester Uniteda, nije bio uspješan. Čak je 13 puta driblingom prošao suparnika, što je četvrti najveći rezultat u knockout fazi Lige prvaka od 2015. i samo je Neymar ispred njega. Daleko od toga da i Borussia nije bila uspješna. Terzić je napravio plan kojim je donekle ukrotio PSG i pomoću kojeg je nekoliko puta izašao u izgledne prilike. Za rezultat možemo slobodno reći da je prva polufinalna utakmica završila sa samo 1:0, jer Borussia je imala priliku podebljati prednost prije uzvrata u Parizu idućeg tjedna, a to je velika stvar za momčad koja je u zadnjih 10 godina prolazila samo osminu finala i to samo povremeno.

Ali Borussia se trenutno nalazi u opasnoj situaciji i njena perspektiva je nejasna.

Kratkoročno gledajući, ne može se uvijek očekivati da će Sancho imati 13 driblinga i da će probijati suparnika kako mu padne na pamet. Pa čak i da hoće pa otvori Borussiji vrata finala, a onda možda i titulu europskog prvaka, što klub dugoročno čeka?

Ova pozicija je negdje na pola puta između biznis modela koji je funkcionirao i natjecateljske momčadi. S jedne strane, više nema elitnih talenata i klupskih projekata. Borussia je relativno stara momčad, s nositeljima koje se ne može preprodati i mladim igračima koji su se razvili u pomoćne kotačiće tijekom razdoblja u kojem su Haaland i Bellingham nosili glavni teret.

A nema ni rezultata. Da, pobjeda u polufinalu Lige prvaka protiv PSG-a najveći je rezultat tom natjecanju u zadnjih desetak godina. Kvragu, da je Borussia izgubila, to bi isto bio najveći rezultat u Ligi prvaka u zadnjih desetak godina. Ali Borussia je peta momčad Bundeslige: peta je po postignutim golovima, peta je po primljenim golovima, peta je po stvorenim prilikama, peta je po broju uspješnih driblinga, četvrta je po posjedu lopte i šesta je po broju udaraca. Nije da nije imala sreće pa je završila tu spletom okolnosti; točno je ondje gdje i treba biti. Jedina kategorija po kojoj se Borussia ističe su duge lopte, po kojima je prva, i to je to.

Protiv PSG-a, kojem prednja linija još uvijek ne radi neki veliki posao u obrani, može se prebacivanjem težišta igre doći do Sancha i lomiti utakmicu driblingom. Ali u kontinuitetu Borussia nema igru za osvajanje bodova i hvatanje rezultata.

Gledajući široku sliku, Borussia je otprilike ondje gdje je bila kod Haalandovih ili Bellinghamovih završnih sezona. Ima nešto — tada top igrača koji radi razliku, sada polufinale Lige prvaka — ali ‘prozor’ za uspjeh se zatvorio bez da ga iskoristilo. Sada se nalazi negdje između; nema više elitnih talenata i nije stvorila sustav igre koji u kontinuitetu donosi rezultat, a onda je Liga prvaka ostala kao posljednja slamka spasa koja treba potvrditi da se ide u dobrom pravcu.

Zašto zadnjih desetak godina nitko nije dramio na ispadanja u osmini finala? Jer nije bilo bitno, Borussia je imala svoj sustav i gurala ga je u svojoj definiciji uspjeha. Danas uspjeh ovisi o tome hoće li se lopta koju Kylian Mbappé uputi prema golu od stative odbiti u gol ili izvan njega, a to je za Borussiju opasno mjesto.