Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Brentford: Vjera u kocku

Ovo nije klub kao i svaki drugi. Kako je došao na rub Premier lige, na račun Bilićeva WBA?

Zadnja izmjena: 18. srpnja 2020.

Prije šest godina je Griffin Park, stadion u Hounslowu na zapadu Londona, proživljavao slavljeničke trenutke. Brentford FC, klub koji na njemu nastupa još od 1904., nakon sedam godina tavorenja u League One konačno je bio izborio plasman natrag u Championship. Brentford je najveći dio svoje povijesti upravo proveo u trećeligaškom društvu nakon što je još tamo 1947. posljednji put bio među elitom, a u međuvremenu je 10 sezona proveo i među četvrtoligašima. I to posljednji put ne tako davne 2009.

No, taj je povratak u Championship jeseni 2014. stigao na valu optimizma, koji se nakon početnog perioda prilagodbe dodatno produbio kroz učinak od čak sedam pobjeda u 10 utakmica od početka studenog te godine pa sve do Božića, od čega je njih pet bilo u nizu. Trener Mark Warburton je doveo klub do trećeg mjesta lige, a u siječnju je s tri pobjede u četiri utakmice još jednom zaradio titulu Trenera mjeseca u Championshipu.

Nepunih mjesec dana kasnije je Brentford, odnosno njegov vlasnik Matthew Benham, izdao priopćenje kako Warburton, njegov pomoćnik David Weir i sportski direktor Frank McParland nakon završetka te sjajne sezone više neće biti glavni ljudi u sportskom sektoru. Bila je to ogromna, šokantna i teško shvatljiva kocka, koju su u medijima kolokvijalno prozvali skandalom Warburtongate.

No, ono što su mnogi previdjeli bilo je to da je Benham u položaj da se uopće kocka s klubom u tom trenutku došao baš — kockanjem.

Brentford svim Davidima svijeta nudi praktični primjer kako planski razvoj koji počiva na prikupljanju i interpretaciji podataka može donijeti korist

Šok tada nije bio samo zato jer je Warburton premašio očekivanja s ekipom, već i iz zato što se znalo da su on i Benham vrlo bliski suradnici još od dana projekta NextGen Series, svojevrsne komercijalne prethodnice UEFA Youth Champions League, na kojem su obojica radila još tamo 2005. Taj je projekt ugašen, ali Benham — inače diplomirani fizičar koji se preko pozicija u bankama prebacio u kladioničarsku industriju — nije svoj nogometni put namjeravao završiti tu.

Njegov je posao unutar banaka uključivao i poznavanje tržišta sirovina koja mogu biti nelikvidna i iziskivati veliku razinu predviđanja na temelju postojećih podataka. Tu je odlučio primijeniti taj svoj talent u nogometnoj industriji; upogonio je tvrtku SmartOdds, u koju je uposlio niz kvalificiranih ljudi specijaliziranih u domeni matematike, statistike i IT znanosti koji su zapravo imali zadatak probranim kalkulacijama ‘pročitati’ sistem bookmakera u kladionicama i doći korak ispred njih. Ulaganja su mu se isplatila, a s njima je 2012. ušao u Brentford u želji da klub za koji čitav svoj život navija i koji je u tom trenutku opasno plesao na rubu bankrota usmjeri u skladu sa svojom osebujnom vizijom.

Ključ je u detaljima

S vremenom se klupko tog razlaza s uspješnim trenerom rasplelo tako što je sam Warburton objasnio kako je do razilaženja došlo jer je Benham namjeravao, pritisnut i Financijskim fair playjom, veći naglasak pri selekciji igrača staviti upravo na regrutaciju kroz razrađeni sistem baziran na obradi niza matematičkih i statističkih podataka. Warburton je dokazao da nije loš trener, ali s tom pričom nije imao dodirnih točaka i odlučio je kako je zaista najbolje da se jednostavno rastanu.

Benham, međutim, nije u potpunosti riskirao ni srljao, jer je iste godine kada je Brentford ušao u Championship postao i većinski dioničar danskog Midtjyllanda. Svega godinu dana kasnije, klub je koristeći njegov model prvi put u povijesti senzacionalno osvojio naslov danskog prvaka.

Iako plan djeluje pomalo futuristički bizarno, on u svojoj srži i nije toliko kompleksan. Benham je, baš kao i u kladioničarskoj industriji, shvatio da klubovi poput Brentforda ili Midtjyllanda najbolje šanse za velika dostignuća ne mogu postići licitiranjem, pošto naprosto nemaju toliko novca na raspolaganju. Umjesto toga, cilj je da pronađu sve one naizgled sitne detalje koji im mogu donijeti prednost nad konkurencijom koja te detalje često ni ne vidi, pošto je usmjerena na gotove proizvode koje si može priuštiti. Midtjylland nije te sezone imao najbolji kadar u Danskoj, ali je u pitanju bio klub koji je nizom analitičkih procesa najbolje poznavao prednosti i mane svoje ekipe, zbog čega je na kraju uspio iz igrača izvući maksimum koji je na kraju bio dovoljan za titulu prvaka.

A te je procese Benham povjerio ljudima koji načelno nisu imali ‘težinu’, ali koji su bili itekako kvalificirani za zadatke koji su im dodijeljeni, bez obzira koliko su oni djelovali komičnima. Jedan od tih ljudi je, primjerice, bio i Thomas Grønnemark, bivši atletičar kojeg su u Midtjyllandu angažirali nakon što su kvantificiranjem učinka došli do zaključka da bi mogli pospješiti napadačku realizaciju boljim izvođenjem auta. Njemu i njima su se svi smijali dok plan nije upalio, a Grønnemark je, evo, sada na istoj poziciji angažiran u Liverpoolu.

Mogao je Benham igrati na sigurno u trenucima kada je Brentford nadmašivao sva očekivanja. Uostalom, imao je sve na svojoj strani: javnost i mediji su naravno bili zadovoljni rezultatima, a financijsko opterećenje se moglo prebroditi jurišem na plasman u Premier ligu koji te 2015. i nije bio predaleko. Međutim, on je znao da bi jurnjava na taj nagradni novac od plasmana u Premier ligu bila samo ponavljanje niza pogrešaka koje su mnoge klubove odvele u financijsku propast i da je u takvom pristupu dugoročni rizik zapravo puno veći od onog da otpusti trenutni kadar i zaposli ljude koji će provesti ovaj vid strateškog planiranja.

Ugasili omladinski pogon

Iz svojih lokalnih bankarskih krugova Benham je u klub povukao Roberta Rowana, kolegu koji je također bio uspješan u tom poslu, ali je svoju pravu strast vidio u nogometu. Iako mu je u trenutku angažmana u Brentfordu bilo samo 23 godine, Rowan je povremeno odrađivao skautske gaže za niz britanskih i europskih klubova, a imao je i iskustvo kao analitičar za mladu škotsku reprezentaciju. Rowana je Benham inicijalno zaposlio kao koordinatora skautske službe, s tim da je to bio jedan od triju odjela na koje se intenzivno fokusirao. Druga dva su bila akademija i analitički odjel.

U klub je također stigao i Rasmus Ankersen, Danac koji je paralelno obnašao dužnost predsjednika u Midtjyllandu i koji je izdao nekolicinu knjiga o metodama detektiranja talenata i njihova razvoja u različitim sportskim kulturama diljem svijeta. Uz Phila Gilesa, koji je bio šef odjela za kvantitavna istraživanja u kompaniji SmartOdds, Ankersen je bio zadužen za razvoj sportskog sektora u Brentfordu.

Jedna od prvih stvari koje su detektirali je da od 2005. — dakle, u tom trenutku 10 godina — niti jedan igrač koji je prolazio kroz Brentfordove omladinske kategorije nije uspio debitirati za prvu momčad. No, to nije bio samo plod lošeg rada u omladinskom pogonu, već i pozicije na tržištu. I ono malo talenata koje su u klubu uspijevali proizvesti su im veći klubovi odmah otimali; kao što su, primjerice, Manchester City i Manchester United pucketanjem prstima za mizernu naknadu privukli dvojicu njihovih najvećih talenata, Iana Carla Povedu i Josha Bohuija, inače mlade engleske reprezentativce. Tu su odlučili kako ne žele održavati omladinske kategorije koje bi bile inkubator za veće klubove bez da oni od toga imaju opipljivu korist, već su ugasili pogon i sredstva usmjerili u doselekciju kroz B momčad.

Istovremeno su uložili velike napore u razvoj skautske mreže, i to po posebnom modelu koji uključuje Key Performance Indicator, sustav koji je razvio sam Ankersen i koji po analitičkom ključu evaluira sve europske klubove i igrače kroz njihov trenutni učinak. Kada je Midtjylland za tu šampionsku sezonu doveo bivšeg Southamptonova akademca Tima Sparva koji je igrao za njemačkog drugoligaša Greuther Fürth, Ankersen je imao jasne parametre po kojima je objasnio kako je Finac stigao iz kluba koji je po učinku te sezone uvelike nadmašio svoju razinu i koji je uredno mogao igrati Premier ligu. Na tržištu koje je i lukrativnije i atraktivnije od danskog, Brentford je takvim vidom selekcije dodatno profitirao.

“Uvijek gledam prvo svojim očima”

Svakog prijelaznog roka od tog plasmana u Championship Brentford je prodavao barem jednog ključnog igrača, dok je istovremeno u pet uzastopnih sezona završavao iznad očekivanja, u gornjem dijelu ljestvice.

Od 2014. i začetka Benhamova modela klub je zaradio više od 131 milijun eura kroz prodaje igrača bez da su mu rezultati patili; prošlog je ljeta tako prodao francuskog napadača Neala Maupaya u Brighton za 22 milijuna eura, iako ga je doveo iz Saint-Étienneovih rezervi za svega dva milijuna. Ezri Konsa, branič koji je preklani stigao iz Charltona za manje od tri milijuna, otišao je u Aston Villu za preko 13, dok je Romaine Sawyerts stigao besplatno iz Walsalla, samo da bi ga West Bromwich Albion otkupio za nešto manje od tri i pol milijuna eura.

Naravno, takve stvari se ne događaju slučajno.

U pozadini cijele priče leži upravo pomno razrađen sustav; za mnoge osebujan, ali nedvojbeno efikasan. Kroz B momčad, za koju su u jednom trenutku kao jednog od kandidata za trenersku poziciju locirali i Istrina Ivana Preleca, selektiraju i razvijaju mlade igrače dovedene sa strane koji nisu spremni za zahtjeve prve momčadi, ali koji se kroz niz zahtjevnih utakmica prilagođavaju na unificirani sustav igre. Prva kategorija su igrači koje kupe kao ‘otpatke’ i oni koji dolaze na probu, a koje onda polagano integriraju u prvu ekipu. Drugi su oni koji su odmah spremni ući u sustav prve momčadi, baš poput ovosezonskog hit napadačkog trozupca Saïda Benrahme, Bryana Mbeume i Ollieja Watkinsa, koje su redom probrali u Nicinim rezervama, Troyesu i Exeter Cityju i koji su ove sezone zabili nevjerojatnih 57 od ukupno 79 Brentfordovih golova.

No iza svih tih specifičnih uloga i progresivnih pozicija u klupskoj hijerarhiji, i dalje je pri evaluaciji ključno ono što vide svojim očima, odnosno korištenje pomno prikupljenih i razrađenih brojki kako bi potvrdili ono što vide i sami. To je, uostalom, potvrdio i sam trener prve momčadi Thomas Frank, također Danac, koji se klubu pridružio nakon što je 2016. u Brøndbyju dobio otkaz jer ga je predsjednik kluba na navijačkom forumu kritizirao, koristieći pseudonim. U Brentford je stigao baš kao trener B momčadi, da bi kormilo prve ekipe preuzeo nakon iznenadne Rowanove smrti u studenom 2018., nakon čega je krenuo implementirati vlastitu varijantu pozicijskog nogometa, što je hrabro za momčad u tom okruženju i za momčad čija je prosječna starost jedva 24 godine.

“Mi ćemo uvijek biti klub koji je prisiljen prodavati”, kaže Frank. “Samo najboljih šest klubova u Engleskoj i možda 10 na svijetu ne moraju prodavati igrače. Ali te igrače ja uvijek gledam prvo svojim očima, i ako su moje oči zadovoljne onime što vide, onda sam obično naknadno i zadovoljan onime što vidim među brojkama koje razvijemo. Ali ovdje imamo stalne podsjetnike na to da je ono što radimo nešto vrlo dobro.”

Sve za viziju

Sinoćnjim porazom Slavena Bilića i njegova West Broma kod Huddersfielda Brentford sada dva kola prije kraja ima priliku skočiti na drugo mjesto i prvi put nakon 73 godine uloviti elitnu razinu engleskog nogometa.

To bi svakako bio spektakularni završetak ove nevjerojatne sezone, koja je ujedno i posljednja na legendarnom Griffin Parku s kojeg klub seli na novi, veći Brentford Community Stadium. Ali bez obzira na to hoće li sada uspjeti ili ne, Brentford je — baš kao i Midtjylland, koji je i ove sezone osvojio naslov prvaka u Danskoj — pokazao što znači vjerovati u svoju ideju, ma koliko ona naizgled bizarna bila. Frank ju je slikovito usporedio s borbom Davida protiv Golijata, koja se u okruženju modernog nogometa iz godine u godinu sve više očituje.

Brentford svim Davidima svijeta nudi praktični primjer kako planski razvoj koji počiva na prikupljanju i interpretaciji podataka može donijeti korist koja je na kraju efikasnija od ideje da se isključivo vrećama novca može doći do rezultata. Kada je Benham te 2015. otpustio uspješnog trenera, svi su pomislili da je čovjek prolupao i da je u pitanju kockanje radi dokazivanja poante. Ali on je, zajedno s timom kojeg je oko sebe okupio, znao da bi u tom trenutku zadržavanje trenera koji ne prihvaća stratešku viziju bilo održavanje kontinuiteta samo zbog ispunjenja forme. U tu su odluku u Brentfordu bili sigurni jer su je razvili do najsitnijih mogućih detalja, i zato su je donijeli bez predomišljanja i osvrtanja na okolinu.

A kada se tako postavite, onda su i najveće kocke zapravo siguran ulog.

Ne propusti top članke