U veljači 2018. Labbadia je preuzeo Wolfsburg u situaciji kada je momčad bila samo bod iznad linije ispadanja. Martin Schmidt je odradio zimske pripreme, inzistirao je na Admiru Mehmediju iz Bayer Leverkusena kojeg mu je klub doveo, a onda je u šest kola Bundeslige iščupao tek jednu pobjedu. Odluka je bila pozvati Labbadiju da ugasi požar i da pokuša ostaviti Wolfsburg u ligi. On je to i napravio, izvukao je prvoligaški status na jedvite jade u doigravanju s Holsteinom iz Kiela, a iduće sezone je Wolfsburg završio šesti i samo tri boda su mu nedostajala da se kvalificira za Ligu prvaka.

Samo da dobijete perspektivu, Labbadiju ćemo usporediti s Nikom Kovačem. Kovač je prvo spasio Eintracht od ispadanja u doigravanju, a onda je iduće sezone bio osmi u ligi sa osvojenih 49 bodova i kao nagradu za dobro obavljen posao u podizanju momčadi dobio je transfer u Bayern. Labbadia je samo godinu dana kasnije napravio jako sličnu stvar; spasio je Wolfsburg od ispadanja u baražu, a onda je završio šesti s 55 osvojenih bodova. Za nagradu je od sportskog direktora Jörga Schmadtkea dobio otkaz.

Ono što je Labbadia odradio u ova četiri kola nije ništa novo niti je pokazao išta što bi promijenilo stav javnosti o njemu. Međutim, to je samo početak

Labbadia je već prije toga izgradio imidž. Kovač je bio novo lice na tržištu i, premda nije bio prvi izbor kojeg su Uli Hoeneß i Karl-Heinz Rummenigge ciljali kao novog Bayernova trenera, njegov uspjeh s Eintrachtom je u očima ljudi bio naznaka potencijala za velike klubove i najveće uspjehe. Labbadia je bio drugačiji, već dugo je bio na sceni i njega su ljudi povezivali s ispadanjima.

Možda najviše zbog druge epizode u HSV-u, Labbadia je u javnosti stvorio imidž trenera koji se specijalizirao za ostavljanje klubova u Bundesligi. Zbog toga ga je i Wolfsburg pozvao, ali problem je bio u tome što je sa sobom imao hipoteku zbog koje nitko nije vjerovao da ima potencijal za iduću stepenicu. Bio vatrogasac i u Wolfsburgu mu nije produžio ugovor usprkos tome što je završio šesti, jer u klubu nisu vjerovali da Labbadia može napraviti više od toga, nisu vjerovali da može biti razvojni trener s kojim klub može dalje napredovati i koji ima potencijal za veće uspjehe.

Podignut intenzitet

Uostalom, najbolji dokaz njegova imidža vatrogasca koji nudi instant rezultat činjenica je da se Hertha obratila baš njemu kad se dogodila krizna situacija i kad je trebalo smiriti stanje kako ne bi ušla u zonu ispadanja.

Uzorak od četiri utakmice nije dovoljan i ne mora nužno značiti da su u Wolfsburgu bili u krivu kada su odlučili da čovjeku nedostaje potencijala za nešto više, ali Labbadia trenutno radi jako dobar posao u Berlinu. Hertha je pobijedila Hoffenheim, pa Union Berlin, onda je remizirala s RB Leipzigom, da bi ponovo upisala tri boda protiv Augsburga. U četiri utakmice ukupna gol razlika je 11:2, a ta dva gola je momčad primila u utakmici protiv Leipziga gdje je ionako bio u poziciji autsajdera.

Glavni razlog serije dobrih rezultata je činjenica da je Hertha u nastavak prvenstva ušla maksimalno fizički spremna, možda i najspremnija od svih momčadi u Bundesligi.

Nastavak prvenstva su nakon 61 dana pauze obilježili određeni fenomeni. Za početak — iako su Hertha i Bayern popravili stanje pobjedama u zadnjem kolu i pokazali kako je uzorak još uvijek prilično mali i kako treba biti oprezan s definitivnim zaključcima — očit je manjak domaćih pobjeda u odnosu na višegodišnji prosjek. Još važnije, uočavaju se određene promjene u tome kako momčadi igraju. Manje je presinga, momčadi manje pritišću visoko i manje prisiljavaju suparnika na pogrešku. To kao posljedicu ima činjenicu da je lopta više u čistoj igri i da se vrijeme ne gubi na izvođenje prekršaja ili ubacivanje lopte sa strane, ali to da je lopta više u čistoj igri isto tako sugerira da je ritam utakmice niži i da imamo manje duela nego što ih je bilo prije pauze.

Hertha je tu zasad velika iznimka usprkos malom uzorku utakmica. Ako presing mjerimo kroz PPDA (passes per defensive action, metrika koja nam pokazuje koliko neka momčad dopušta suparničkih dodavanja naspram jedne svoje obrambene reakcije — bila ona oduzimanje lopte, duel, prekršaj ili bilo koja druga uspješna ili neuspješna obrambena radnja), Hertha je najviše podigla svoj intenzitet. Prije pauze je dopuštala 13,8 suparničkih dodavanja na jednu svoju obrambenu akciju, a sada je to spustila na 9,6. Za usporedbu, Borussia Dortmund je PPDA podigla s 12,4 na 13,6, Bayern s 9,6 na 10,1, a Schalke je otišao sa 10,4 na 15,5 dopuštenih dodavanja suparnika po jednoj svojoj obrambenoj akciji.

Prednost koja polako nestaje

Osim toga, brojke sugeriraju da je Hertha odlična i u postotku osvojenih duela. U svakoj od dosad odigrane četiri odigrane utakmice nakon nastavka Bundeslige njeni su igrači osvojili više duela od suparničkih, a posebno su moćni u zračnim duelima koji su na bolji indikator spremnosti od duela na zemlji.

Kod duela na zemlji jako velik utjecaj imaju okolnosti — tko ima loptu, odakle dolazi lopta, tko je statičan, a tko je u trku koji nosi momentum, u kojoj si fazi igre i gdje su ti suigrači, što sve često mijenja omjere uspješnosti; kod zračnih duela se u prvi plan stavlja visina, ali se sve drugo najčešće briše i sve što ostaje je borba dvojice igrača na koje pada visoka lopta i koji obično stvarno imaju 50-50 šanse da uzmu duel ako se za njega bore. U tom segmentu je Herthi jedino Leipzig došao blizu (17:15 za Herthu protiv fizički dominantne momčadi), sve ostale suparnike su Berlinčani pregazili (22:16 protiv Augsburga, 29:21 protiv Uniona i 24:11 protiv Hoffenheima).

Sve to nam govori da je Hertha odradila jako dobar pripremni dio, da su igrači dobro radili i u nastavak sezone ušli spremniji od drugih. Problem s tim je taj što je to privremeni kapital. Svi drugi će serijom utakmica ući u natjecateljsku formu, a to znači da će Hertha gubiti komparativnu prednost koju ima. Jasno, pričamo o premalom statističkom uzorku i utakmicama koje uvijek definiraju specifičan kontekst ovisno o onome što se događa na terenu, tako da sve tu trebamo gledati s odmakom, ali indikativno je da se razlika između osvojenih duela između Herthe i suparnika pravilno smanjuje kako utakmice odmiču.

S obzirom na to da će, dakle, ta prednost ubrzo potpuno nestati kako drugi budu uhvatiti natjecateljsku formu s kojom je Labbadia uveo Herthu u nastavak natjecanja, bitno postaje kako je Hertha taktički posložena i na što može računati kao zalihu da se uključi u borbu za Europu, čime bi Labbadia dokazao da nije samo vatrogasac, nego da može unaprijediti momčad.

U Wolfsburgu je Labbadia imao četvrti najveći postotak posjeda u Bundesligi; ispred njega su bili samo Bayern, Borussia Dortmund i Bayer Leverkusen. Isto tako, Labbadia je težio presingu kao rješenju, dosta je agresivno pritiskao suparnike visoko na terenu, često koristeći pristup čovjek-na-čovjeka i riskirajući da se cijela obrana raspadne jednim ispadanjem i jednim izgubljenim individualnim duelom. Isto tako, velik fokus je bio na krilnim igračima.

13 trenera od 2009.

Dio toga je primjenjiv na Herthu. Teško je očekivati da će Hertha dominirati posjedom i dosadašnje utakmice ne pokazuju da se igra razvija u tom pravcu, ali Dodi Lukebakio i Javairô Dilrosun su nevjerojatno brzi igrači, među najbržima u cijeloj ligi, pa će s njima Labbadia imati dovoljno prodornosti na krilima. Santiago Ascacibar i Marko Grujić u sredini terena su u teoriji zanimljiv tandem koji se može nadopunjavati ako će Labbadia kombinirati presing čovjek-na-čovjeka i potrebu da se igra brzo prebacuje prema krilima, a svi oni skupa su mlađi od 25 godina i još se mogu razvijati.

Upravo je u tome poanta. Hertha neće ispasti i već sada je sigurna u opstanak u ligi. Labbadia je doveden zbog toga i ono što je odradio u ova četiri kola nije ništa novo niti je pokazao išta što bi promijenilo stav javnosti o njemu.

Međutim, to je samo početak. Ako želi napraviti nešto više od svoje karijere, morat će dokazati da je Wolfsburg bio u krivu i da on nije samo vatrogasac koji dolazi spasiti stvar te onda treba prepustiti razvoj nekome drugome. Sportski direktor Michael Preetz je u Herthi od 2009. do danas promijenio 13 trenera; kako ne bi ostao samo dio statistike, Labbadijina šansa da ga uvjeri kako je upravo on pravi čovjek za klub je upravo u razvoju mladih igrača i podizanju u borbu za Europu.

Za Labbadiju to je jedini način na koji će se moći riješiti imidža vatrogasca kojeg se zove samo kad treba nekako zadržati klub u ligi.