Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Budimir: Novi Vatreni?

Mallorcin centarfor zaslužuje šansu u reprezentaciji

Zadnja izmjena: 24. siječnja 2020.

Odlazak Marija Mandžukića iz reprezentacije nakon Svjetskog prvenstva 2018. na vidjelo je iznio problem u vrhu hrvatskog napada. Spremne zamjene za prvu špicu nije bilo, osobito nakon što se izbornik Zlatko Dalić u Rusiji odrekao i Nikole Kalinića, koji je dotad figuirao kao prva alternativa. Od provjerenih opcija u špici ostao je samo Andrej Kramarić, kojeg Dalić vidi više kao krilo ili povučenog napadača, a i on je dobar dio prošle godine bio ozlijeđen.

Srećom po Dalića i Hrvatsku, praktično ni iz čega se materijaliziralo rješenje u obliku Brune Petkovića, ne tako davno gotovo anonimnog igrača koji se brzo i zasluženo probio do startne pozicije u reprezentaciji. No, i s njim Vatreni još uvijek imaju tek jednog ‘pravog’ centarfora, što teško da može biti dovoljno za Europsko prvenstvo. Jedan neprovjereni igrač nameće se, međutim, svojim nastupima kao ozbiljan kandidat.

Ako Mallorca ostane u La Ligi, Ante Budimir bit će jedan od najzaslužnijih.

U 19 utakmica već je zabio osam golova. S dva pogotka i asistencijom imao je presudnu ulogu u zadnjoj Mallorcinoj pobjedi protiv Valencije; prije toga je zabio po dvaput Barceloni i Getafeu te po jednom Espanyolu i Celti, dok su još bolji učinak spriječili poništeni golovi protiv Real Madrida i Seville te dvije pogođene vratnice. On je trenutno Hrvat s najviše golova u ligama Petice ove sezone, što 28-godišnjeg visokog i snažnog centarfora mora činiti validnim kandidatom za reprezentativni poziv.

Njegove prednosti su raznovrsnost u realizaciji, snalaženje u šesnaestercu i iskustvo, što su idealne karakteristike za ulogu backup napadača ili džokera s klupe

Rođen 1991. u Zenici, počeo je u velikogoričkom Radniku i već sa 16 godina pokušao u inozemstvu — u LASK-u iz Linza koji je u to doba vodio Andrej Panadić — ali se brzo vratio kući. Kao 19-godišnjak je debitirao u HNL-u u dresu zaprešićkog Intera i ondje se u dvije i pol godine nametnuo kao nadprosječno talentiran za domaće okvire — osim skoka kao prirodne prednosti zbog 190 centimetara visine, pokazao je tehničke kvalitete i smisao za proigravanja. Nakon 19 golova i 11 asistencija u 66 nastupa nastavio je u Lokomotivi; ondje je prve sezone zabio 14 golova, a sljedeće u dva uvodna kola čak pet, od čega tri Dinamu.

Lokomotiva ga je prodala u St. Pauli, ali se ni u njemačkoj Cvajti nije predugo zadržao. Nakon neuspješne avanture u Njemačkoj okončane bez postignutog pogotka u 19 ligaških nastupa, na svoje je došao u Italiji.

Centralna točka

Nogometna kultura koja posebno cijeni visoke napadače sposobne igrati u ulozi ‘mantinele’ oko koje se može graditi igra bila je pravi izbor za Budimira, tim prije što ga je ondje dočekao sunarodnjak Ivan Jurić.

Pod vodstvom hrvatskog trenera u Crotoneu je doživio uzlet te kao četvrti strijelac Serie B sa 16 golova uvelike pomogao plasmanu kluba u najviši rang. Njegovi nastupi i prilagodba talijanskom nogometu privukli su i veće klubove, pa je završio u Sampdoriji; no, kao i prilikom odlaska iz Lokomotive, možda je i ovdje malo požurio s prelaskom na višu razinu. Skok se pokazao prevelikim i opet je, drugi put u karijeri, sezonu završio bez postignutog gola. Ipak, treba spomenuti da je imao malo nesreće u cijeloj toj priči: Vincenzo Montella, trener koji ga je doveo, preuzeo je Milan, a njegov nasljednik Marco Giampaolo imao u planu neke druge opcije. Bilo je jasno da mora otići ako želi igrati i Crotone ga je prihvatio natrag, ali su puknuće metatarzalne kosti te ispadanje u Serie B utjecale na potragu za novim izazovom.

Možda je pretjerano reći da je na Mallorcu stigao kako bi spasio karijeru, ali situacija je bila daleko od idealne. Iako je još jednom morao prolaziti fazu prilagodbe i dokazivanja u drugoj ligi, Budimir se primio posla. Brzo se izborio za minute i već nekoliko mjeseci nakon dolaska postao jedan od najvažnijih igrača momčadi na putu do povratka u La Ligu. Od šest pogodaka u polusezoni, zasigurno je najvažniji bio onaj postignut u uzvratnoj utakmici finala doigravanja protiv Deportiva, kad je Mallorca slavila 3-0 nakon 2-2 iz prve utakmice te se nakon šest godina vratila u elitu.

U Mallorci Budimir ima znatno veću ulogu od same realizacije. On je centralna točka napada i sudjeluje u svim fazama igre.

Od svih igrača u ligi, četvrti je po broju osvojenih zračnih duela (83) te osmi u ukupnim duelima. Primarna je meta dugih lopti kad je obrana suočena s pritiskom, povezuje igru u izgradnji napada te sudjeluje u završnici akcija; protiv Valencije je, primjerice, leđima okrenut golu odlično odložio loptu za strijelca. Dobro se kreće i pozicionira, a zabijao je s obje noge i glavom. Može si i sam stvoriti priliku (0:24). Detalj koji posebno treba istaknuti: ne uzima puno udaraca po utakmici (1,7) i premašio je procjenu ‘očekivanih golova’ za 2,0,  što znači da je trenutno iznadprosječan realizator. Također, Iako je Mallorca ove sezone izvela najviše kaznenih udaraca u ligi (sedam), Budimir nije pucao niti jedan. Sve je svoje golove zabio iz igre.

Backup za Petkovića

Osim primarnih zadataka centarfora u sustavu, Budimir donosi još nekoliko dodatnih mogućnosti. On igra s popriličnim samopouzdanjem i taj segment kod napadača nikad ne treba podcijeniti. Njegove prednosti su raznovrsnost u realizaciji, snalaženje u šesnaestercu i iskustvo, što su idealne karakteristike za ulogu backup napadača ili džokera s klupe. Osim toga aktivno sudjeluje kod obrambenih zadataka — to, između ostalog, dokazuje podatak o najviše oduzetih lopti u konkurenciji napadača La Lige.

Sve to su argumenti da zaslužuje priliku među Vatrenima.

Budimir bi mogao biti alternativa Petkoviću jer posjeduje relativno sličan set vještina, barem u konkurenciji ostalih hrvatskih napadača. Dinamov centarfor, dakako, nudi razinu više u izgradnji napada, kreiranju prilika i izravnom stvaranju viška kroz dribling i to ga čini neupitnim starterom, ali njegov stil igre i uloga na terenu često uključuju više od 30 duela po utakmici i zbog toga traže značajnu potrošnju energije, stoga je pitanje kako će reagirati na turnirski ritam utakmica svakih nekoliko dana. S obzirom na to da će uloga centarfora biti iznimno važna za hrvatsku igru zbog otvaranja dubine za ulaske krila, igrač na poziciji devetke će cijelu utakmicu morati vezati suparničke igrače i biti spreman za duel-igru. Ako Petković bude jedini sposoban za takvo nešto, to će svakako biti problem.

Poziv u reprezentaciju za Budimira bi bio nagrada za put koji je prošao, a Hrvatska bi dobila potencijalno važno pojačanje za Euro. Budimirova priča može poslužiti kao putokaz drugima. Iako je kao napadač imao dvije sezone bez postignutog pogotka, nije odustao. Izašao je zone udobnosti i naporno radio kako bi se prilagodio i dokazao gdje god je došao, pa značilo to i korak natrag u karijeri. Ono što je dosad postigao samo je potvrda da se isplatilo riskirati.

Ne propusti top članke