U teškoj utakmici protiv Grčke ponovno je pokazao da je predodređen za najviše ciljeve, kao poprilično unikatan igrač; ne samo u vidu korištenja svojih izvanserijskih fizičkih kapaciteta, već i po pitanju ekstremne polivalentnosti. Utakmica je bila obilježena ponajprije sudačkim kontroverzama, ali u smislu same igre ponovno je pogled konstantno morao bježati na Žuvelu — bilo u situacijama kada je ulazio na drugog sidruna, bilo zatvaranjem u svojoj ‘temeljnoj’, bekovskoj ulozi. Čak i neiskusnom oku vrlo brzo postane jasno da ona uzrečica o snalaženju, “poput ribe u vodi” blizu realnosti u vaterpolskom kontekstu dolazi kroz njegov lik i igru.

Nogometnim leksikom, Žuvela bi bilo miljenik Pepa Guardiole u Manchester Cityju; momak koji teren drži skeniran u glavi čim uskoči u njega i koji ima i fizičku i intelektualnu sposobnost odigrati različite uloge i pozicije u obje faze igre.

Trenutke briljantnosti svakako je već pokazao i na ovom Euru, kao prototip modernog igrača koji i potpunog laika može privući svojom igrom i pojavom

Neupitno je odakle mu prvenstveno fizički kapacitet, koji je u vaterpolu ipak preduvjet za sve. Možda zvuči čudno, ali nema toliko puno vaterpolista koji u sport zapravo prvo krenu kroz plivanje, iako biste po logici stvari očekivali da je potpuno drugačije. Žuvela je krenuo takvim putem; njegovo je ime uz matični mu Jug prvo bilo vezano uz plivački klub, da bi se onda naknadno, zajedno s nekolicinom prijatelja i kolega, odvažio doći na glavnu ‘poslasticu’ svakog Dubrovčanina, a to je vaterpolski trening.

Ispada da je hrvatski, i ne samo hrvatski vaterpolo dobio takvog talenta zahvaljujući činjenici da je tada 12-godišnjem Žuveli naprosto bilo prenaporno ustajati rano na svaki plivački trening, što je u (polu)šali i sam priznao. Ali je isto tako i spomenuo da izazov kolektivnog sporta nosi svoje draži koje je vidio kao nadogradnju na svoje sportske afinitete. Isto tako nije slučajno da se Žuvela od plivanja oprostio titulom državnog momčadskog prvaka; kao leđaš se kalio kroz najzahtjevnije plivačke tehnike, a ta je činjenica danas i primjetna u njegovoj igri kroz plivački stil koji je sada distinktivan i golim okom i koji mu omogućuje da na njega nadograđuje svoju igračku inteligenciju.

Nasljednik Andre Bušlje

O vaterpolu je imao prilike učiti i upijati od najboljih; koliko je brzo bilo jasno da u njemu leži golem potencijal govori i činjenica da je u vaterpolo ušao sa 12, a da je samo dvije godine kasnije već debitirao za seniorsku momčad (!) pod Vjekoslavom Kobešćakom. Bio je to možda i najbolji i najjači Jug u povijesti koji je osvojio sve što se osvojiti može, predvođen imenima kao što su Maro Joković, Felipe Perrone i Josip Vrlić.

Kobešćak, kojeg na ovom Euru gledamo kao de facto francuskog izbornika — iako službeno u ulozi pomoćnika Florianu Bruzzu, zadužen je za razgovore i u time-outu i između četvrtina — jako je bitna figura u Žuvelinu vaterpolskom razvoju.

Osim što ga je iskusno prepoznao praktički dok je tek ulazio u pubertet i dao mu ono što Jug i nudi, a to je uloga u rotaciji za mlade igrače, testirao ga je na različitim pozicijama i u reprezentaciji. Prošlog je ljeta Žuvela pod njim predvodio juniorsku reprezentaciju na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Pragu, gdje ga je Kobešćak koristio i kao beka i na vanjskim pozicijama, ali i kao klasičnog centra, što je uistinu zahtjevna kombinacija. Bilo je to dijelom uvjetovano i deficitom centara u toj generaciji, ali je s tom praksom Kobešćak, kad je Žuvela u pitanju, nastavio i u Jugu, svjestan da ga nema smisla ograničavati, pogotovo ne s takvom vizijom igre i činjenicom da je u pitanju vrsni plivač visok 201 centimetar.

S takvim je pedigreom ove godine upao i u kadar Ivici Tucku, kao jedini ‘pravi’ debitant u procesu koji su mnogi paušalno okarakterizirali kao ‘pomlađivanje’ reprezentativnog kadra.

Na ovoljetnom Svjetskom prvenstvu Žuvela je tako imao pravo vatreno krštenje, ponajviše zahvaljujući nesmotrenosti Rina Burića, koji je zbilja nepotrebno zaradio suspenziju zbog fatalityja u utakmici protiv Japana. To je Hrvatsku ostavilo u velikim problemima po pitanju rotacije i kalkulacije s isključenjima u obrani, dok je Žuvela ostao kao jedini bek u ključnim knockout susretima. No, Žuvela je bio očekivano osvježenje tog turnira još od prve utakmice s Grcima, u kojoj je također briljirao u oba smjera, ali i sirovom snagom, hrvajući se s gromadama od suparničkih bekova. Biti nasljednik Andre Bušlje, čiju je i kapicu nasljedio, ogromna je odgovornost, ali ju je Marko itekako preuzeo i prihvatio.

Iako je činjenica da je ova ‘rekonstrukcija’’ reprezentativnog kadra ono što je temeljna stavka ovoljetnih turnira za Hrvatsku, ne treba čuditi da glavnu riječ u tom polju ima baš Žuvela. Trenutke briljantnosti svakako je već pokazao i na ovom Euru, kao prototip modernog igrača koji i potpunog laika može privući svojom igrom i pojavom, i koji drži i igru i fiziku u malom prstu.

Marko je u svakom smislu budućnost vaterpola. Uzbuđuje činjenica da imamo prigodu vidjeti koliki će mu plafon biti tako što će uvelike oblikovati i igru hrvatske reprezentacije u godinama koje dolaze.