Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Cedevita je uzela kup sa sjajnim Cherryjem, ali koliko joj znači još jedna ‘kanta’?

Osvrt na zadarsku završnicu

Cedevita je osvojila još jedan kup, svoj šesti u nizu. Na početku susreta činilo se da Cibona može prekinuti tu veliku seriju; no, kako je vrijeme odmicalo, njen šut je padao a Cedevitin se dizao, tako da je kraj susreta lišen i najmanje neizvjesnosti. Možda bi do nje ipak došlo da Will Cherry nije odigrao utakmicu sezone – korpulentni američki razigravač zaustavio se na 31 poenu, a dodao je tome i tri asistencije.

Cherry, najblaže rečeno, nije oduševio u dosadašnjim izdanjima u Cedevitinu dresu, pogotovo uzevši u obzir da su njegovi prethodnici ostavili dubok trag i redovito bili najbolji igrači cijele ekipe. Tradicija je započela još s Dontayeom Draperom, zatim su se, između ostalih, zaredali Nolan Smith, Jacob Pullen, Pierre Jackson i Ryan Boatright. Svi oni radili su spektakl na parketu, i to u kontinuitetu.

S druge strane, Cherry je ostao dužan ili su, iz njegova kuta, očekivanja bila postavljena nerealno visoko.

On nikada nije bio čovjek koji će sam pobijediti suparničku momčad, pa ni na sveučilištu. Nakon kratkog izleta u Cleveland Cavalierse došao je u Europu i ubrzo se etablirao kao solidan back-up razigravač u euroligašu Žalgirisu, a potom je prešao u Albu Berlin. I ondje, i sezonu poslije u Gaziantepu, ponešto je podigao brojke, ali i dalje je to bilo u sferi solidnoga (oko 10 poena u prosjeku), nipošto dominantnoga.

Cherry je nastavio u istom ritmu po dolasku u Zagreb. Češće uđe s klupe nego što starta, ali je rijetko kad na parketu ispod 20 minuta. Njegov doprinos varira, ali nikada nije bio tako visok kao jučer. Na 185 cm visine nakupio je 80-ak kilograma mišića, stoga je vrlo neugodan kada krene u prodor. Često ne traži prazan prostor nego namjerno ide čuvaru u tijelo u pokušaju da iznudi prekršaj, a zahvaljujući snažnoj konstituciji sposoban je izdržati i najsnažnije kontakte i pritom ubaciti loptu kroz obruč.

Međutim, šut je njegova Ahilova peta. Kroz čitavu karijeru muku muči s tricama –  postotak uspješnosti vrti se oko 30 posto. Svjestan toga, Cherry se ne odlučuje na mnogo šutova s distance. U 20 utakmica ABA lige šutnuo je tek 62 trice, a pogodio 19, odnosno manje od jedne po susretu. U Eurokupu to je izgledalo još slabije, pogotovo u Top 16 fazi – trica mu je pala na bijednih 21,7 posto, a posljedično je okopnjelo i samopouzdanje u prodorima, zato je s pravom bio smatran jednim od glavnih krivaca za Cedevitin debakl u tom natjecanju (omjer 0:6).

Prema desetljeću dominacije

Onda je došao u Zadar na završnicu nacionalnog kupa te počeo izvoditi čudesa, ali ne od samog početka finala. Ušavši s klupe, svoju je rolu započeo promašivši tri trice, što je otvaranje koje bi svakog slabijeg šutera obeshrabrilo od daljnjeg šutiranja. No, dogodilo se nešto izvan svih očekivanja – kao da su u njega ušli duhovi svih njegovih prethodnika, Cherry se počeo dizati i stavljati tricu za tricom. Nakon početna tri promašaja, uslijedila su četiri uzastopna paranja mrežice.

Dalekometnoj paljbi pridodao je i karakteristične ulaze – kao tenk je gazio sve linije Cibonine obrane, odbijao se od tijela svojih čuvara i polagao uz prekršaje. Na lice mu se urezao izraz euforične odlučnosti, a njegova energična rapsodija nadahnula je i ostatak momčadi. Tako je Cedevita okončala susret sa 17 pogođenih trica (52 posto uspješnosti), od čega je Cherry pogodio šest (od 12 upućenih).

Protiv toliko raspoloženog suparnika Cibona nije imala pravu šansu, ali treba istaknuti da su za takav rasplet Cibosi i sami odgovorni – previše su se kockali provocirajući Cherryja branjenjem ispod bloka. Upalilo je na Brzoji, Božiću i ekipi, ali takva švercerska taktika teško da će proći dvije večeri zaredom.

I tako je Cherry kao MVP finala odveo Cedevitu do osvajanja kupa, ali nameće se pitanje – koliko joj taj trofej zapravo znači?

Cibona je bez trofeja još od Final Foura ABA lige 2014., a Zadar će uskoro obilježiti 10. obljetnicu posljednjeg titule prvaka. Od tada su klupske riznice na čekanju i nema sumnje da bi osvojeni kup imao ogromno značenje, prvenstveno da se pokaže navijačima kako je klub konačno započeo s usponom prema negdašnjim visinama.

Međutim, Cedevita grabi prema desetljeću dominacije u svim hrvatskim natjecanjima, zato nije baš jasno koliku važnost za nju može imati natjecanje najniže po rangu. Čak je i Crvena zvezda, neprikosnoveni vladar regije, preklani ispala u polufinalu kupa Radivoja Koraća i nitko se nije previše uzbudio; i Partizan i Cibona su u svojim najboljim godinama ispustili pokoji kup, ali Cedevita nezasitno grabi jedan za drugim.

Privremeni mir

Čini se da joj je ovaj ipak ponešto važniji od prethodnih. Cedevita već duže vremena nije ozbiljan kandidat za naslov u ABA ligi, ali ove sezone konkurenti je naprosto gaze. Zvezda je slab dan u Zagrebu kompenzirala demonstriranjem sile u Beogradu, pokazavši Juriju Zdovcu kako treba izgledati najbolja momčad u regiji, dok je Budućnost s Vitaminima na omjeru 3:1, a nedavnih -32 u Podgorici možda je i najveće poniženje u nedugoj povijesti kluba.

Cedevita je bila ozbiljno uzdrmana; k tome su je Zadar i Cibona ranije u sezoni pobijedili te namirisali krv. Cedeviti je nasušno trebao ovaj trofej zato da ga iskoristi kao poruku da je i dalje gazda u selu u koje se pretvorila hrvatska košarka, makar u isto vrijeme postaje predmet sprdnje među regionalnim konkurentima koji su joj financijski ravnopravni.

Jednostavno, Cedeviti je trebao ovaj kup da ispuca frustracije nakupljene brojnim porazima, trebala joj je utjeha i dobila ju je. Hoće li joj pomoći kao poticaj u pravim bitkama u nastavku sezone? Teško. Međutim, osnovni cilj je ostvaren, poruka je poslana, a privremeni mir kupljen.

Zadar i Cibona već godinama gledaju kako Cedevita radi što hoće, a sada kad je jaz u kvaliteti manji nego ranije, i kada je Cedevita izgledala potpuno raštimano, opet nisu iskoristili svoju priliku. Zadar se raspao pod pritiskom već u polufinalu, a Cibosi, koji su u njemu briljirali, u finalu su se stisnuli, dok Ante Nazor nije znao kako intervenirati kad je sve krenulo nizbrdo. Cedevita se možda osjećala ugroženo, ali su njeni igrači vrlo brzo uvidjeli da se nemaju čega bojati i s igrom punom samopouzdanja uzeli trofej.

I nastavit će ih uzimati dok god njeni financijski inferiorni protivnici ne pronađu spoj znanja i hrabrosti kojim bi kompenzirali nedostatak kvalitete.

Ne propusti top članke