Za zemlju od 80 milijuna stanovnika, koja uz to ima u prosjeku najmlađu populaciju na europskom kontinentu, Turska se neobično malo fokusirala na razvoj mladih nogometaša.
Naravno, to ne znači da Turci u povijesti nisu dali velikih nogometnih imena – dapače, nekoliko njih i sada nastupa na elitnoj razini – ali bit ove osebujne problematike je u specifičnim krajnostima koje definiraju tamošnje okolnosti. Jedna je kompetitivnost domaćeg nogometa, zbog koje mnoge zvijezde nemaju potrebe izlaziti iz poznatog okruženja i ponovno se dokazivati u inozemstvu. S druge strane, vrlo brojna dijaspora jamči da će, po sada već uhodanom sistemu, netko drugi – najčešće Njemačka – odraditi najteži dio posla tako što će nogometaši turskog porijekla proći kroz dobro ustrojene omladinske pogone.
Taj plan nije bez mana, jer uvijek postoji rizik da se pripadnici druge ili treće generacije iseljenika neće primiti na priču o ponosu igranja za zemlju svojih predaka, osobito ih želi i zemlja u kojoj su rođeni te nogometno i općenito odgojeni. Ipak, na svakog će Emrea Cana ili İlkaya Gündoğana i dalje doći po jedan Nuri Şahin ili braća Altintop.
Cengiz Ünder, 20-godišnji mladić koji je preksinoć zabio svoj europski prvijenac za Romu na gostovanju kod Šahtara nije samo nadolazeći hit-igrač, već i igrač koji bi iz korijena mogao promijeniti tu pomalo i čudnu perspektivu Turske kao nogometno talentirane, ali i u razvojnom smislu na određen način ograničene sredine.
Izmir je treći najveći grad u Turskoj i nogometno najpoznatiji po Göztepeu – inače prvom turskom polufinalistu europskih natjecanja, koji je još 1969. igrao polufinale tadašnjeg Kupa velesajamskih gradova. Međutim za turski nogomet ponešto zanimljivija, a možebitno i važnija priča se trenutno odvija na drugom kraju tog lučkog grada. Altınordu je klub koji biste na prvu proglasili projektom blago rečeno ekscentričnog predsjednika koji misli da je nogomet u stvarnosti nalik Football Manageru i da su neke izrazito kompleksne stvari, iz logističke ali i sportske perspektive, zapravo nadohvat ruke. Seyit Mehmet Ozkan odgovorno tvrdi kako je Altinordu, trenutno šestoplasirana momčad druge turske lige, spreman provesti u djelo plan po kojem će do sezone 2023./24. biti etablirani član europskih natjecanja i to s ekipom sastavljenom isključivo od domaćih igrača, kao i jedan od većih ‘izvoznika’ mladih igrača u Turskoj.
Monchijevo stupanje na scenu
Čovjek zapravo ima uporište za takve planove. Klub zbilja ima fantastične uvjete u svojoj akademiji, od potrebnih infrastrukturnih uvjeta do školovanih trenera s UEFA Pro licencama. Prošlog je ljeta na Svjetskom prvenstvu do 17 godina u Indiji Altınordu imao čak petoricu predstavnika u sastavu mlade turske reprezentacije, uključujući i svog golmana prve momčadi, Berkea Özera. ‘Turski Donnarumma‘, kako ga od milja zovu, već je bio i u sastavu turske seniorske reprezentacije, u prijateljskoj utakmici protiv Makedonije prošlog ljeta, a kada navrši 18 i službeno će postati član Manchester Cityja. Također, Caglar Söyüncü, njihov bivši igrač i aktualni Freiburgov stoper te ujedno i turski reprezentativac, prvi je igrač iz turske druge lige koji je otišao direktno u Bundesligu, i to za svotu nešto veću od 2,5 milijuna eura.
U Altınorduu je stasao i sam Cengiz Ünder, koji se klupskoj akademiji pridružio kao 10-godišnjak. Iako je i sam bio na meti Manchester Cityja, kao i još niza europskih velikana, Ünder je prošle sezone odlučio kako mu je isplativije dobivati prijeko potrebnu minutažu u İstanbul Başakşehiru nego se naglo otisnuti u inozemstvo. To se pokazalo kao dobra odluka, pošto je s vremenom stasao u jednog od ključnih igrača priče koja je gotovo završila u maniri ‘turskog Leicestera‘. Ünder, koji je za Basaksehir debitirao baš protiv Rijeke u pretkolu Europske lige, do kraja te sezone zabio je devet golova i upisao sedam asistencija.
Kad je Roma iz Seville dovela Monchija za svog novog sportskog direktora, bio je to čak i iz šire perspektive ogroman podvig; onaj o kojem se pisalo kao da je u pitanju neki veliki igrački transfer. Takav je stručnjak izrazito vrijedan ‘preprodavačkom’ klubu kakav Roma danas definitivno jest – izvan najelitnijeg kruga, ali koji je još uvijek sjajan poligon za mlade talente željne minutaže u izlogu za najbogatije kupce. Monchi je stupio na scenu i odmah po dolasku potvrdio svoj status kada je za 13,5 milijuna eura – bonusima navodno i preko 15 – u klub prošlog ljeta doveo Ündera.
Od svih transfera ovog ljeta ovo je bio najveći podvig, rekao je Monchi
I opet je to bila odlična opcija za razvoj mladog Turčina, koji je time ostvario dosad najskuplji inozemni transfer nekog domaćeg igrača iz Süper Lig. Da se ne prevarite, Everton je Cenka Tosuna ove zime platio 22 milijuna eura, ali on spada u kategoriju igrača rođenih i odgojenih u Njemačkoj, gdje je stasao u Eintrachtovu omladinskom pogonu da bi tek kao 19-godišnjak prešao u Gaziantepspor.
Dybala s Bospora
Mnogo je bilo kritika i skepse u redovima Rominih simpatizera nakon što je obznanjen iznos Ünderova transfera. Navijači su možda malo pogrešno percipirali Monchija kao nekoga tko je spreman u klub privoljeti etablirane igrače s kvalitetom kojom bi trenutačno činili razliku na terenu. No, Španjolac je locirao idealnu zamjenu za Mohameda Salaha na desnom krilu, makar je bio svjestan da Ünder nije spreman odmah udovoljiti zahtjevima prve momčadi.
“Od svih transfera ovog ljeta”, pričao je Monchi na Ünderovom službenom predstavljanju, “ovo je bio možda i najnepoznatiji, ali i najveći podvig za izvesti. Mnogo je velikih klubova bilo u utrci za njegovim potpisom, ali zahvaljujući njegovu odabiru i vjeri predsjednika Jima Pallotte u mene, on je tu i ja sam presretan”.
Ponajbolji mešetar na tržištu igrača ponovno je pogodio, ali ni on se nije mogao spremiti na poteškoće koje mladi igrači proizašli iz tog današnjeg dosta zatvorenog turskog sustava imaju pri adaptaciji na novu okolinu. Kulturološki šok bio je jedna od glavnih prepreka Ünderovu snalaženju u Romi. Na predstavljanje “Dybale s Bospora”, kako su mu tepali zbog izgleda, ali i sklonosti snalaženju između linija unatoč inicijalnoj ulozi invertiranog krila, stigao je i sam ‘Imperator’ Francesco Totti. “Nisam imao blage veze što mi je rekao”, prepričavao je ushićeno Guardianu Ünder svoj iznenadni susret s ikonom.
Ünder je sve do početka ovog mjeseca držan na ledu, ali Romino krizno razdoblje, u kojem je momčad od sredine prosinca bila bez pobjede i u kojem je uvelike kompromitirala svoju utrku za plasman u Ligu prvaka natjerali su trenera Eusebija Di Francesca da povuče poteze u svrhu provjetravanja ustajale ekipe. Vatreno krštenje u takvoj situaciji pokazalo se novim sjajnim potezom, jer u četiri susreta je mladić zabio čak pet golova i na to nadodao jednu asistenciju. Romina krvna slika naglo se promijenila i uslijedile su tri pobjede, dok je njegov gostujući pogodak Šahtaru nade u plasman Rimljana u četvrtfinale Lige prvaka ostavio itekako živim.
Naravno, iako je zapravo već i turski seniorski reprezentativac i očiti talent, Ünderov je put ipak još neutaban.
Za klub, međutim, je obećavajuće to što je ovaj talentirani klinac premostio prepreku snalaženja u potpuno stranoj sredini i sada se može u potpunosti posvetiti svom daljnjem nogometnom razvoju. S druge strane, njegova je priča bitna ne samo zato jer je riječ o potencijalno velikoj budućoj zvijezdi nego i imenu koje bi moglo ‘otvoriti’ ogromno tursko tržište te tamošnje klubove nagnati na promjenu modela razvoja mladih igrača.
