Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Chicharito ne igra nogomet

… on samo zabija golove. Ali to je OK, jer West Hamu ništa drugo ni ne treba

Zadnja izmjena: 30. srpnja 2017. whufc.com

Nakon što kupi nogometni klub, svaki novi vlasnik – valjda je to tako prirodno – ima potrebu dovesti napadača koji će promijeniti njegovu budućnost. Ili će barem pokušati. Dobar je napadač idealno obećanje nekog novog puta, indikator nade u promjene na bolje koja tinja u svakom navijaču prilikom promjene vlasništva. Stoga novi vlasnici obično dovode nove napadače. Golovi prodaju ulaznice, golovi donose milijunske ponude, golovi prodaju reklame. Golove je najlakše prodati, a negdje na kraju priče – golovi su ti koji donose pobjede, bodove i sportski uspjeh. To ponovo donosi novac, što je stvar koja najviše zanima vlasnike.

West Hamovi vlasnici David Sullivan i David Gold obogatili su se prodajući pornografiju. Prvi su milijun zaradili debelo prije nego što su navršili 25, distribuirajući pornografske fotografije i otvarajući lanac sex shopova. Znajući kako je raji potrebno dati ono što želi ako joj hoćete uzeti novac, Sullivan i Gold su tu potrebu dovođenja napadača podignuli na sasvim novu razinu.

Nakon što su preuzeli West Ham u siječnju 2010., potpisali su čak 32 napadača. Problem je u tome što su u tome obično totalno promašivali cilj. Baš kao i njihova pojačanja. Ukupno 32 napadačka pojačanja odigrali su 659 utakmica i zabili svega 129 golova. Od svih tih likova njih 20 nije uspjelo postići više od tri gola, a 13 ih nije uopće zabilo. Sullivan i Gold su znali što raja želi, znali su i što treba trenerima, samo nisu mogli pronaći nekoga tko je sposoban redovito pogađati mrežu.

Pa ipak, čini se kako bi metoda pokušaja i pogrešaka napokon mogla dati rezultate, jer imaju vrlo dobre šanse transferom Javiera ‘Chicharita’ Hernándeza napokon pronaći napadača kojeg traže od siječnja 2010.

„Da sam dobio više šansi u Manchester Unitedu ili Real Madridu, vjerojatno bih postao zvijezda“, rekao je Chicharito za Four Four Two u svibnju. „Nećemo nikada zapravo znati jer nikad nisam dobio pravu priliku. Nikad nisam dobio šansu odigrati 20 utakmica u nizu da ljudi mogu reći da kako dobar ili loš igrač.“

Vrsta koja izumire

U svojoj debitantskoj sezoni za United 2009./10. nakrcao je 20 golova i od navijača dobio nagradu za igrača godine ‘Sir Matt Busby‘. Međutim, nije dobio kontinuitet nakon kojeg bi mogli reći koliko je zapravo dobar. Postići 20 golova u debitantskoj sezoni zbilja jest obećanje velikih stvari, a zapanjujuća je njegova urođena golgeterska sposobnost da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme i da zabije gol bilo kojim dijelom tijela. Pa ipak, kako je vrijeme prolazilo, njegova uloga se sve više kristalizirala – postao je elitna zamjena sa sposobnošću mijenjanja tijeka utakmice.

To ga nije zadovoljavalo. Želio je biti zvijezda.

Veliki i dominantni klubovi, što United i Real sigurno jesu, ne trebaju Chicharita u većoj ulozi od jokera s klupe, upravo onoj koja njega ne zadovoljava. Za dominaciju je potrebno sudjelovanje svih igrača u izgradnji igre, potreban je napadač koji igra nogomet i aktivno stvara šanse. Chicharito je drugačiji tip – on je golgeter, igrač koji je isključen iz igre do samog kraja akcije kad odradi egzekuciju.

On ne igra nogomet, on samo zabija golove.

U modernom nogometu, posebno u dominantnim momčadima, takav je tip napadača vrsta koja izumire. Nenadmašan je njegov instinkt predatora, ali za najvišu razinu to jednostavno nije dovoljno da mu pruži zvjezdani status u klubovima kojima teži.

Veza između Slavena Bilića i Javiera Chicharita Hernándeza obećava. Riječ je o kontekstu koji je savršen za obojicu

Međutim, postoje momčadi u kojima zbilja može biti zvijezda. Svi imamo limite i što ih prije prihvatimo, to ćemo prije izvući maksimum iz svojih mogućnosti. West Ham, baš kao i Chicharito, nema potencijal dominirati nad suparnikom. Jednostavno, od kluba tog statusa se to niti ne očekuje, ali suština je da Hammersi nemaju ni dovoljno talenta za takvo nešto. Stoga, baš kao ni Bayer Leverkusen, nemaju potrebe imati napadača koji će održavati dominaciju sudjelujući u igri, ali imaju potrebu za špicom koja ne treba puno prilika za realizaciju.

West Hamu ne treba igra, trebaju mu golovi. Stoga si mogu priuštiti držati Chicharita svih 90 minuta u igri, jer s njime dobiju napadača koji će vrebati svoju šansu u kaznenom prostoru nadajući se da će utrpati neku od poluprilika koje mu slože suigrači i tako napraviti razliku na duge staze.

Slaven našao svog jokera

Slaven Bilić jasno zna limite svoje momčadi. Slaven Bilić jasno zna i svoje limite. Riječ je o treneru koji uspjeh svoje momčadi zasniva na kompaktnom defenzivnom bloku i zadacima koje dodjeljuje svojim igračima. S druge strane, Bilić zna kako West Ham nema šanse u otvorenom nadigravanju sa suparnicima. Stoga napadačka faza igre nema tu kompleksnost i ne nudi superiorna sistemska rješenja u utakmicama protiv suparnika koji su u najmanju ruku ravnopravni.

Zato Bilić treba jokera – napadača baš kao što je Chicharito, igrača koji ima urođenu golgetersku sposobnost, baš kao što ju je imao Eduardo da Silva u prvoj fazi njegova izborničkog mandata. Treba nekoga tko će elitnom vještinom donijeti dimenziju više čitavoj momčadi.

Dugo vremena je u toj ulozi imao Dimitrija Payeta.

Bio je ključni čovjek momčadi koji je bez ikakvih problema stvarao višak u tranziciji i bio konstantna opasnost iz prekida. Praktički je Payet bio igrač koji je mogao donositi bodove iz neopasnih situacija. U drugom kontekstu Payet ne bi bio ni upola iskoristiv, ali u West Hamu je bio čovjek odluke. Sada je Bilić našao Chicharita da popuni te kopačke. Doduše, on neće vući kontre i driblati po 30 metara, ali Slaven računa da će mu donositi bodove pospremajući lopte u mrežu iz nekih ne pretjerano opasnih situacija, centaršutova i lopti u kazneni prostor bez pretjerano ideje.

Slaven je našao svog jokera. Jednako kao što Payet nije bio sistemski igrač za velike momčadi usprkos svom elitnom driblingu, tako ni Chicharito nije sistemski igrač koji se može uklopiti u dominantne momčadi usprkos svojoj nesvakidašnjoj vještini zabijanja golova. Ali i jedan i drugi su dovoljno dobri da West Ham oko njih gradi svoju igru i da ih gurne u fokus.

Zbog toga veza između Slavena Bilića i Javiera Chicharita Hernándeza obećava. Riječ je o kontekstu koji je savršen za obojicu, o situaciji u kojoj će Chicharito imati 20 utakmica u nizu išlo ga ili ne, a Slaven će imati napadača ubojitog instinkta, koji će igrati u kontinuitetu, ali će se svejedno ponašati kao joker.

Uostalom, Sullivan i Gold su napokon uboli napadača koji im zaista može donijeti novac.

Chicharito je velika zvijezda u Meksiku, a ima i 8 milijuna pratitelja na Twitteru. Za usporedbu, West Ham ima svega 1,2 milijuna. A odnedavno Čekićari imaju i profil na španjolskom jeziku, čije se otvaranje prigodno poklopilo s potpisom novog napadača. Napadača koji je idealno obećanje novog puta, jer on i klub ulaze u vrlo obećavajuću vezu.

Ne propusti top članke