Španjolci imaju savršenu riječ koja opisuje ono što se u nedjelju navečer dogodilo u Barceloni, odnosno način na koji se raspleo još jedan El Clásico, a s njim i još jedna sezona La Lige. Sanseacabó nema doslovan prijevod u hrvatskom, ali zapravo znači da je to — to, da je sve završeno, da je sve rečeno i urađeno. Kod nas bismo rekli: čiča-miča, gotova je priča.
Pogodak neočekivanog heroja Francka Kessiéja u drugoj minuti sudačke nadoknade, i to nakon što je Barcelona gotovo u samom startu bila na gol zaostatka i nakon što se samo 10 minuta ranije činilo da je dotučena i na koljenima, pa zahvaljujući VAR-u dobila kisik, po svemu sudeći je doista završio priču kad je u pitanju titula prvaka za ovu sezonu. Naravno, još je mnogo bodova u igri, njih 36, ali u praksi je Kessiéjev gol riješio sve dvojbe i Barçu gurnuo onamo gdje su je ljetos rijetki baš vidjeli.
Znaju to i u Barceloni, gdje su trijumf nad najvećim rivalom proslavili baš kao da se radilo o posljednjoj utakmici prvenstva; znaju to i u svlačionici Real Madrida, gdje su tugovali jer je “igu odlučio netko tko je gledao utakmicu na televizoru u Madridu”. Madridski As na naslovnici je upotrijebio upravo sanseacabó i sliku razočaranog Karima Benzeme, u Marci su se, naravno, posvetili milimetru koji je odlučio prvaka. Analizira se kako je povučena crta, Carlo Ancelotti je pričao da sumnja u zaleđe, frustracija izbija na sve strane, ali nitko ne bježi od činjenice da je sve gotovo, pa ni katalonski mediji koji s naslovnica jutros vrište o deliriju i ekstazi.
Jer Barcelona je na +12, u sezoni koja je izvan terena izgledala kao još jedna katastrofa, a u kojoj je već triput dobila El Clásico, u kojoj je dosad ispustila samo 10 bodova, u kojoj je u nedjelju primila tek prvi gol iz igre na domaćem terenu, u kojoj je ukupno propustila tek devet lopti u svoju mrežu. Možemo biti oprezni koliko hoćemo, ali za sumnju je ostalo jako malo mjesta; priča je jasna, rasplela se, i došla do samog kraja. Sanseacabó.
Da je priča u nedjelju otišla na stranu Madriđana, oni bi, i pored velikog zaostatka, imali mnogo toga na svojoj strani. To bi se sada moglo pretvoriti u prah i pepeo
Samo 10 minuta prije Kessiéjeva pogotka u Realu su bili uvjereni ne samo da je prvenstvo otvoreno, nego da i pored minusa od šest bodova imaju jače karte za završnicu sezone. Marco Asensio je pogodio mrežu Marc-Andréa ter Stegena, umirio gotovo 100.000 duša na stadionu i, barem se tako u tom trenutku činilo, poslao poruku rivalu da, i pored činjenice da je na vrhu i da je i u ovoj utakmici možda bio bolji i dominantniji, Real je taj čija je stabilnost neupitna i na kojemu je završna riječ.
Ali onda se s dvije povučene crte preko ekrana sve promijenilo. VAR je Real Madridu poništio gol, a Barcelona iskoristila svoju posljednju priliku i okrenula sve naopačke, i to jubilarnim 100. trijumfom u službenom najvećem derbiju.
Sami protiv svih
Na terenu smo u tih 90 i sitno minuta zapravo opet vidjeli Barçu bolju od Reala. Za razliku od prošlog dvoboja ovih dviju momčadi — onog u kupu u kojem je Barca slavila, ali i imala rekordno nisih 35 posto posjeda — ovaj put je Xavijeva momčad imala mnogo više loptu u svojim nogama, ali i lakše se oslobađala Realova pritiska. Razlika je prije svega u činjenici da je u timu ovaj put bio i Robert Lewandowski, kojeg je Ter Stegen mogao tražiti kako bi preskočio prvu liniju obrane, ali i u odličnoj izvedbi Frenkieja de Jonga i Sergija Roberta u sredini terena. Iako su imali gol zaostatka nakon samo devet minuta, domaći su se vratili i preokrenuli te dobili svoj četvrti od posljednjih pet Clásica.
No, iako nakon svega nije teško zaključiti da je Barcelona zaslužila ovu pobjedu, na kraju i tu titulu koja joj je sad nadohvat ruke, činjenica je da je utakmica zaista vrlo lako mogla otići i na drugu stranu i da doista jesu odlučivali milimetri.
Barcelona je ove sezone odigrala puno takvih utakmica. Uključimo li i natjecanje u Kupu kralja, gdje je uskoro očekuje revanš s istim ovim suparnikom, u čak 11 navrata je slavila s minimalnih 1-0. To što su i ovu sezonu obilježili veliki problemi izvan terena — prije svega s financijama, a kasnije i kulminirali ovomjesečnom aferom s navodnom korupcijom — ostavljalo je dojam da ova momčad čitavo vrijeme pleše po žici i kako se samo čeka trenutak da je netko, kao što se dogodilo u Europi, gurne u ambis. I zato je u nedjelju onaj kasni Asensiov pogodak — jer Real Madrid je trenutno bez takvih problema, jedan je od favorita u Ligi prvaka i s iskusnom momčadi koja ima ogromno samopouzdanje — djelovao kao da bi mogao biti upravo to.
Međutim, odlučio su milimetri, prevagnuli na Barceloninu stranu. Naravno da je ova momčad pod Xavijem napredovala, ali teško se oteti dojmu da je jedno od njenih najjačih oružja upravo zajedništvo koje nadrasta sve probleme. Istina, Xavi je uspio stvoriti svojevrsni bubble u svlačionici, spustiti važnost na sam teren i oko njega, gdje radi rezultat pristupom koji je mnogo pragmatičniji nego što se očekivalo. No, jedan od razloga zbog kojeg je to izraženije na domaćem terenu nego u europskim natjecanjima jeste stvaranje mentaliteta “sami protiv svih”.
Nogomet je takav, njegov tribalizam funkcionira tako što se za ‘svoje’ aktivira obrambeni mehanizam čak i onda kad optužbe djeluju i logično i suvislo, čak i onda kad je skoro jasno da smo ‘mi’ krivi. Takav se pristup prenosi i na tribine i u medije i na sam teren, zbijaju se redovi, budi se inat, i nije nikakvo čudo da se izvlači mnogo više nego što je na prvu realno. Pokazala je to ova utakmica, ali i kompletna sezona.
Teška pitanja u Madridu
No, Primera je sama po sebi utrka dvaju konja koji ovise jedan o drugom i zato bi ovaj derbi mogao imati mnogo kompliciranije posljedice nego što to na prvu izgleda.
Da je priča u nedjelju otišla na stranu Madriđana, oni bi, i pored velikog zaostatka, imali mnogo toga na svojoj strani. Imali bi prije svega zbog pozitivnog okruženja koje imaju u odnosu na najvećeg rivala. Ali to bi se sada vrlo lako moglo pretvoriti u prah i pepeo.
U travnju će Real igrati revanš Kupa s Barcelonom te odraditi dvomeč Lige prvaka s Chelseajem. Uz izgubljenu titulu, posrtanje i na ta dva fronta moglo bi otvoriti Pandorinu kutiju. Kakva je Ancelottijeva sudbina? Što učiniti sa senatorima poput Luke Modrića? Zašto klub poput Real Madrida nema alternativu za Benzemu — što se u ovoj utakmici pokazalo opasnim — i kakav je uopće plan za budućnost? Pitanja je još mnogo i samo se gomilaju.
Svi problemi koje Barcelona ima posljednjih godina jesu ujedinili Katalonce, ali su ih neizbježno počeli udaljavati od vječitog neprijatelja s kojim su, zbog viših interesa, dugo bili u svojevrsnom primirju. Afera s višegodišnjim plaćanjem sudačkih dužnosnika unijela je dodatni nemir, pa smo nakon dugo vremena imali predigru u El Clásico, nabrijanu negativnom energijom na obje strane. Florentino Pérez ostao je u Madridu gledati basket, nije bilo tradicionalnog zajedničkog ručka; momčad i trener, a posljedično i madridski mediji mnogo su se više posvetili onim crtama na ekranu nego analizi same igre, dok su u Barceloni i dalje najviše pričali o zajedničkoj uroti svih (predvođenih Realom) protiv njih.
Eventualno upadanje Real Madrida u dodatne rezultatske probleme — jedna pobjeda u pet derbija jest jako loše, ali ispadanje iz Lige prvaka bilo bi tragično — moglo bi značiti i da će se ondje, kao u posljednjih nekoliko godina nu Barceloni, sve češće tražiti načini kako izbjeći odgovore na brojna teška pitanja i kako okrenuti priču na sporedne stvari, odnosno nekog tamo krivca. A u nogometnoj Španjolskoj to najčešće znači otkopavanje starih rovova, vađenje maljutki iz štala i nastavljanje ratova protiv starih rivala.
