Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

CR7 i LeBron: Tajna velike moći

O sportašima kao brendovima, riziku igranja na kartu slave i snazi društvenih mreža

Zadnja izmjena: 17. listopada 2018. Ilustracija: Telesport

“Emocije su zajebane”, rekao je je legendarni Ivica Hlevnjak i u par riječi poput kakvog zen-majstora objasnio mnogo toga u životu. Objasnio je i zašto sam svečanim dekretom i očinskim vetom zabranio da se igru FIFA 18 sa svojim World Cup dodatkom nikada, ni u kojem slučaju i ni pod kojim uvjetima ne smije baciti s kućne plejke. “Dok sam živ!”, uzviknuo sam sa značajno podignutim kažiprstom i odlučnim pogledom u daljinu na što se obitelj međusobno pogledala uzdignutih obrva. Razlog je prozaičan: želim se podsjetiti na to blesavo rusko ljeto 2018. i, naravno, odigravati ponovno srebrni SP i makar virtualno, sjetiti se događaja i emocija.

Upravo ovih dana odlučio sam se malo prisjetiti svega i zaigrati igru, ali nešto me strahovito počelo smetati prilikom igranja. Uvodni ekrani igre na kojima u pobjedničkim pozama defilira Cristiano Ronaldo u, logično, dresu Real Madrida, a koje nikako ne mogu skloniti ili ubrzati, počeli su mi sve više i više ići na živce. Konkretno, počelo mi je smetati da se malo-malo njegova slika pojavljuje pred djecom koja se nalaze u dnevnoj sobi.

Vjerojatno iracionalno, ali postalo mi je neugodno, a razlog moje neugode shvatit ćete ako pročitate sjajni tekst Saše Ibrulja o optužbama za silovanje protiv Cristiana. Ni u kom slučaju ne želim reći da je kriv, to nije ni bitno za ovu priču, bitna je moja reakcija koja je, u biti, roditeljska.

Roditelji su najvažnija točka svake industrije koja nešto prodaje djeci. Kakav god bio obiteljski novčani režim, kod roditelja je novac. I to vrlo dobro znaju u EA Sportsu, izdavaču FIFA igara kojima je Ronaldo već godinama glavno lice igre, a mogli bi reći i lice cijele Lige Prvaka koju je pokorio s Realom. Upravo zbog onog što sam pomislio i osjetio kao roditelj, i ne samo ja, EA Sports je odlučio maknuti Ronalda sa društvenih mreža i reklama — što je velika, ogromna komplikacija za izdavača igre koja je upravo ove godine trebala najjače zablistati, sa konačno ulovljenim svim najbitnijim licencama. U novoj inačici FIFA-e koja je upravo u prodaji, na reklamama se uz Ronalda sve češće pojavljuje Neymar. Pažljiviji promatrači primijetit će kako prostor kojeg zauzima Brazilac postaje sve veći, a Portugalac kao da počinje ispadati sa slike.

Video igra je samo dio priče, nezanemariv ali ipak manji, jer Nike sa Ronaldom ima monstruozni ugovor koji bi se dao sažeti u “doživotni ugovor za milijardu dolara” potpisan prošle godine. Meni laiku je teško shvatiti sve pravne aspekte takvog ugovora, ali siguran sam u jednu stvar: takvi ugovori se ne sklapaju između kompanije i čovjeka. Ovdje je riječ o ugovoru između dviju kompanija. Jedna je proizvođač sportske opreme, a druga firma jest — sam Cristiano Ronaldo.

LeBronova pobjeda

Besprijekorna izgleda, nogometaš koji je uspješan i atraktivan sa cijelom vojskom ljudi koji brinu o njemu — Cristiano je prerastao u više od samog nogometaša – njegov udio u cijelom sportskom kolaču je veći i ekskluzivniji od ostalih, on privlači pozornost svih, i onih koji ga vole i onih koji ga ne podnose, on je mašina za golove i novac. Golemi, golemi novac koji pristiže svima oko njega.

I zbog toga je Nikeova objava, u kojoj su riječi i fraze poput “uznemirujući” ili  “pozorno pratiti situaciju”, zazvučala vrlo ozbiljno i sa ozbiljnim posljedicama. Pored svega, čak su i Juventusove dionice potonule koji desetak posto zbog spomenute afere, kao i prodaja dresova, što nipošto nije nevažno kako zvuči. Činjenica da je CR7, ikona društvenih mreža i vojske sljedbenika na njima, u velikim problemima koji se multipliciraju u svim smjerovima jest cijena cijelog takvog posla, njegove postavke i veličine koja je monstruozna.

A kao u kakvom ogledalu iz zemlje čudesa, s druge strane oceana, ovog ljeta odigravala se slična sportska predstava, ali s bitno drugačijim raspletom.

Na društvenim mrežama, u tom carstvu emocija, caruju sportaši. No, takvo mjesto ima i svoju drugu stranu, onu u kojoj vlada brutalni populizam

Najvrelija vijest ljeta u NBA ligi bio je prelazak LeBrona Jamesa u LA Lakerse. LeBron je lice cijele lige, na naslovnici je najbolje košarkaške igre NBA 2K, ima ‘doživotni’ ugovor sa Nikeom i, kao i Ronaldov, njegov je transfer bio medijska bomba.

No, rasplet cijele situacije drugačiji je nego onaj Ronaldov — LeBron je prelaskom u Los Angeles zagospodario medijskim prostorom i time izvojevao svojevrsnu pobjedu u javnosti. Treba se sjetiti: kad je zadnji put iz Clevelanda išao u Miami, navijači su palili njegove dresove, a novinari koji ga prate su dobivali prijetnje. Ovaj put je stvar potpuno obrnuta.  LeBronovo carstvo trenutno izgleda supersnažno: održao je svoju bitnost i sveukupnu ‘tržišnu vrijednost’.

Za razliku od Ronalda i nogometaškog svijeta, James je itekako politički aktivan, pogotovo u vrijeme Donalda Trumpa, ali njegovi oštri istupi mu ne škode, oni se od njega očekuju. Osnovao je i medijsku kuću i producirao, između ostalog, Barbershop — seriju na HBO u kojoj sa slavnim i poznatim prijateljima razgovara o sportu, familiji, životu uopće… Njegovo poslovno carstvo je posebna priča: primjerice, njegovih 2 posto dionica Liverpool FC-a koje je kupio 2011. za 6,5 milijuna dolara sad vrijede pet puta više, a ulaže novac pažljivo i pametno u razne projekte poput nekretnina, lanaca restorana i medijskih projekata. U intervjuu GQ-u 2014. košarkaš je izjavio da mu je životni cilj postati milijarder za četiri godine. Treba pričekati kraj fiskalne godine da bi se utvrdilo je li uspio ili nije, ali LeBron je uvijek bio drugi najpoznatiji i najisplativiji sportaš današnjice, prvi je bio Ronaldo.

Sve dosad, sve do ovog ljeta.

Lik i djelo sportaša

Mjesto na kojem se događa ‘presuda’ o bitnosti i popularnosti su društvene mreže. Ronaldovi i LeBronovi sljedbenici se broje u stotinama milijuna ljudi, a istraživanja pokazuju da su najutjecajnije javne osobe na takvim mrežama upravo sportaši. Ljudi koji ih vole, vjeruju im. Vjeruju onome što sportaš promovira, više nego ikome drugom.

No, takvo mjesto ima i svoju drugu stranu, onu u kojoj vlada brutalni populizam. Ondje se ne čekaju službene presude, a loša vijest se širi poput požara među suhim borovima. Zato je Ronaldovo carstvo u velikoj opasnosti i zbog toga James čvrsto drži uzde svoje karijere. Ali treba zapamtiti da se društvene mreže začas mogu pretvoriti u ‘prirodnu nepogodu’ i uništiti bilo koga. Pa i LeBrona. Jer imaju takvu moć.

Društvene mreže omogućuju izravni kontakt sportaša sa svojom publikom. Publika njihova svjedočanstva doživljava autentičnim. Ako se pitate zašto je tako, valja razmisliti o odnosu lika i djela kod javnih osoba.

Primjerice, ono što zamjeram Ronaldu, ne zamjeram Woodyju Allenu. Jer, ono što želim od Woodyja Allena su samo njegovi filmovi — zanimaju me oni, a ne Woody osobno. Kod sportaša vidim baš njih, oni su ljudi čiji su lik i djelo izjednačeni. Upravo zbog tog direktnog osjećaja sportaši su osobe koji bilo koji brand na društvenim mrežama čine i do 150 posto vidljivijim. Dakle, na društvenim mrežama, u tom carstvu emocija, caruju sportaši. To će im donijeti i slavu, ali i pljuvanje. Tako je to s društvenim mrežama koje određuju marketinške akcije. Na njima vladaju emocije koje ne možeš zaobići.

Jer emocije su zajebane, ali društvene mreže još zajebanije.

Ne propusti top članke