HEP logo generalni partner Telesporta

Čudo na sjeveru

Bodø/Glimt najsjeverniji je klub norveške lige i ove sezone ruši njene rekorde

Zadnja izmjena: 25. listopada 2020.

Okružen planinama na poluotoku, daleko na norveškom sjeveru gdje se mješaju oceanska i subpolarna klima, Bodø je jedan od najvjetrovitijih gradova u Europi. Razvijao se prilagođavajući se reljefu i ispao vrlo kompaktan; kažu da se od centra grada do aerodroma može komotno i propješačiti, iako to često nije baš preporučljivo zbog hladnoće. Sunce ovdje ne izlazi od početka prosinca do sredine siječnja, a ljeti pak ne zalazi od početka lipnja do sredine srpnja, makar ga dobar dio dana zaklanjaju okolne planine. Jasno je da takva klima može snažno utjecati na ljude, pogotovo one koji dolaze iz drugih krajeva.

Ulrik Saltnes sada živi u Bodu iako dolazi iz gradića Brønnøysunda, 200 i kusur kilometara južnije. Sjeverno ga je doveo nogomet; kao mladić je još prešao iz lokalnog kluba u Bodø/Glimt, ali talent zbog kojeg su ga hvalili diljem Norveške kao da je stagnirao. Nastupao je redovito, ali anksioznost i strah od pogrešaka su ga malo-pomalo nagrizale, sve dok 2017., sa samo 24 godine, u razmišljanjima nije stigao do povlačenja i povratka kući. Nogomet ga naprosto više nije motivirao, a odlazak na utakmice mu je, kasnije je priznao, ponekad izazivao i fizičke boli. Lošem osjećaju pomogla je i činjenica da je klub netom bio ispao iz prvoligaškog društva, dvije godine nakon što se u njega vratio.

Danas, međutim, može biti presretan što je ipak odlučio dati još jednu šansu nogometu i sebi u njemu.

Jer danas je važan dio kluba koji zovu “skandinavska Atalanta” i “arktički Ajax”. Kluba koji u ovoj bizarnoj i mučnoj 2020. niže poprilično nevjerojatne rezultate.

Tražite li poantu, ponajprije ćete je naći u tome da se Bodø nije pomirio sa svojim ograničenjima, nego traži načina kako da ih prevlada

Od početka nove sezone u lipnju, Bodø/Glimt je odigrao 24 utakmice i slavio u njih 20, zabivši putem čak 82 gola. Kod kuće mu još nitko nije otkinuo ni bod, a poraz u posljednjem kolu od aktualnog prvaka Moldea momčadi je tek drugi u sezoni nakon ispadanja iz Europa lige od AC Milana (3:2). Do kraja sezone u prosincu ima, doduše, još devet kola, ali čak 16 bodova prednosti nad Moldeom i sjajna forma znače da je momčad na najboljem putu da osvoji prvi naslov u svojoj povijesti; malom klubu je dosad najveći uspjeh bio drugo mjesto iza Rosenborga davne 1993.

Saltnes je u više navrata napominjao kako je u klubu, ali i nogometu, tijekom najcrnjeg doba svoje karijere ostao zahvaljujući dvojici ljudi koji su tada stvari uzeli u svoje ruke i preokrenuli stvari kako za klub, tako i za njega samoga.

Najbliže gostovanje: 466 km

Aasmund Bjørkan je te godine bio napadač u klubu iz kojeg je u karijeri izbivao samo dvije godine tijekom kojih je nastupao za Vålerengu. Kasnije se dao u trenerske vode, pa je nakon brušenja znanja po drugoligašima i prvotne uloge asistenta 2015. preuzeo i kormilo Bodove prve momčadi. Usprkos tome što je ispao iz lige, dobio je povjerenje i zadatak da provede temeljito rekonstrukciju momčadi; njegova je vizija prve plodove počela donositi već iduće sezone, kad je s 16 bodova prednosti nad konkurencijom vratio klub u Eliteserien.

Bjørkan je nakon dvije sezone vođenje prve momčadi prepustio svom kolegi i pomoćniku Kjetilu Knutsenu, dok se on prebacio na kat u ulogu sportskog direktora. Tako je oslonac sportske hijerarhije bio definiran, pogotovo kada su važnu ulogu u stručnom kolektivu dali i Bjørnu Mannsverku, bivšem pilotu vojnih zrakoplova koji je po umirovljenju postao psiholog i sada pomaže igračima u procesima prilagodbe na stres koji igra nosi, ali i prilagodbu na uvjete. Upravo je njega Saltnes istaknuo kao čovjeka koji ga je izvukao iz crnila u koje je upao.

Postoje gradovi i s gorom klimom od one u Bodu, ali kada niste najbogatiji, a ni povijesno osobito uspješni, onda je posao razvoja igrača i privlačenja pojačanja dosta težak. Uzmite u obzir prvo da se do rekonstrukcije stadiona Aspmyra (kapacitet 5.635) i izgradnje lokalnog kompleksa zatvorenih paviljona s nizom terena trenirati moglo samo na hladnoći; zbog smrznutog tla igrači su dobar dio godine na kopačkama imali čelične krampone.

Drugi je problem geografska izoliranost; posljednja utakmica kod Moldea na jugu bila je udaljena punih 917 kilometara, odnosno 13 sati vožnje u jednom smjeru, a otkako je 2016. iz elitnog ranga ispao regionalni ‘susjed’ Tromsø IL, udaljen 322 kilometra, najbliže gostovanje je kod Rosenborga u Trondheimu, 466 kilometara južno.

Razmjerno skromni budžet iscprljuju putni troškovi, što Bjørkanu oduzima prvotni faktor pri dovođenju pojačanja. Knutsenov je zadatak održavati momčad svježom i fokusiranom na plan igre, koji je vrlo zahtjevan; duga putovanja na redovnoj bazi, jasno, odnose fokus i donose umor, pa su regeneracijski proces i periodizacija u zahtjevnim klimatskim uvjetima utoliko kompliciraniji. Tu onda nastupaju, naravno, i kondicijski treneri, ali i sam Mannsverk sa svojim individualnim i grupnim radom.

No, svaki od sektora u klubu zna što hoće te ima potrebni mir da to i odradi, a takva se atmosfera onda prenosi i na samu momčad. Uostalom, kompletna je struka zadržana i u doba kad su drugi ligaški klubovi rezali plaće svojim zaposlenicima, a godišnji proračun održan na razini od oko pet milijuna eura.

Ko to more platit

Lani je Bodø bio drugi u ligi. U rujnu, prije kraja sezone, prodan je važan igrač Amor Layouni, a s prvim danom 2020. i njegov partner u napadu, tada 19-godišnji Håkon Evjen. Klub je za njih dvojicu zajedno utržio četiri milijuna eura, a početkom listopada je to već nadmašio transferom 21-godišnjeg Jensa Pettera Haugea za pet milijuna u Milan, protiv kojeg je zablistao u Europa ligi. Uz odlaske još nekih prvotimaca, Bjørkan i Knutsen morali su za ovu sezonu zamijeniti praktično pola prve momčadi, ali izvanserijski rezultati pokazuju koliko su u tom teškom zadatku uspjeli.

Svjesni su i dalje da ne smiju poletjeti u nebo, pa imaju razrađene opcije i za strpljivo čekanje na brzu i direktnu tranziciju, ali i za sjajnu igru baziranu na posjedu lopte, kojoj načelno teže. Bodø/Glimt samo jedan ligaški pogodak dijeli od najobilatijeg golgeterskog učinka u povijesti norveške lige, a na najboljem putu je i da obori rekord za najviše bodova u jednoj sezoni, koji stoji na Moldeovih 71 još tamo 2014. Tih 15 bodova, koliko još nedostaje, u ovoj formi ne bi trebao biti problem.

Ali rekordi su najmanje bitni u ovoj priči.

Tražite li poantu, ponajprije ćete je naći u tome da se Bodø nije pomirio sa svojim ograničenjima, nego traži načina kako da ih prevlada. Norveška je — pogotovo njen sjever — zemlja surove klime, izoliranih krajeva i velikih udaljenosti, zemlja čeličnih krampona na smrznutom tlu. Ali je istovremeno i zemlja sretnih sportaša koji postižu nevjerojatne uspjehe, sada i zemlja iz koje dolazi sve više velikih nogometnih talenata. Možda nije lako identificirati jednu formulu ili recept da se nadvladaju nepovoljne okolnosti i tanak budžet, ali pokušaja ne nedostaje.

A mi u Hrvatskoj možemo i dalje lamentirati o tome kako je naše podneblje jedan od faktora koji nam daju ključnu prednost, što je samo po sebi argument u stilu krilatice “ko to more platit” kad se romantizira osunčana jadranska obala. Dok se drugi uzdaju u sustavni rad, mi možemo, kao i dosad, očekivati da rezultati dođu sami po sebi uz sve te talente koji nam se događaju, a da ni sami ne znamo kako ni zašto.

Ne propusti top članke