Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čudo od trenera

Uspon i uspon Brada 'Babyface' Stevensa i njegovih Boston Celticsa

Zadnja izmjena: 9. veljače 2017. Profimedia

Danny Ainge se kockao. Kad je generalni menadžer Boston Celticsa u ljeto 2013. za novog trenera postavio Brada Stevensa, dobar dio javnosti ostao je razjapljenih usta. Zar stvarno? The New Guy je bio 37-godišnjak bez ikakvog igračkog ili trenerskog iskustva u NBA-u i dolazio je s relativno malog sveučilišta Butler.

To što je bio prilično mlad još je bio i najmanji problem. Frank Vogel, Dave Joerger, Tyronn Lue, Erik Spoelstra i Jason Kidd samo su neka od trenerskih imena koja su mlada zasjela na klupu NBA momčadi. No, svi su oni zanat pekli kao pomoćni treneri ili su bivše igračke legende; svi su imali iskustvo iz prve ruke u vođenju NBA ekipe.

Premda su Butler Bulldogsi pod njegovim vodstvom dvaput zaredom napravili čudo i došli do finalne NCAA utakmice, to samo po sebi nije predstavljalo dovoljno težak uteg koji bi barem malo uravnotežio razloge ‘za’ i ‘protiv’ Stevensova angažmana. To što dolazi iz Indiane kao i ponajveća legenda Celticsa, Larry Bird, možda je zanimljivo iz romantičnog aspekta, ali u praksi nema nikakvu vrijednost. Velike su razlike u vođenju sveučilišnih i profesionalnih momčadi, čak i ako je sredina iz koje trener dolazi elitna i privlači najveće talente, a Butler to definitivno nije. Navijači Celticsa to dobro znaju, jer još je svježe sjećanje na glavinjanje pod Rickom Pitinom, koji je trenerska legenda NCAA košarke, ali u NBA nije ostavio posebno dubok trag. A Stevens je, osim toga, prethodno odbio ponude od sveučilišta s jačim košarkaškim programom koja su ga željela za glavnog trenera, što je možda moglo navesti i na zaključak o nedostatku ambicije.

Momčad u koju je došao bila je u generalnom remontu.

Pragmatični Ainge, poznat i po nadimku ‘Trader Dan‘ – kojeg je ondje desetljeće ranije postavila grupa domaćih ulagača kad je preuzela franšizu i koji je doveo Celticse do osvajanja prstena 2008. – rasturio je kralježnicu momčadi, mijenjajući dotadašnje zvijezde i nositelje igre za buduće pickove. Trejdao je i s Doca Riversa, trenera s kojim je radio gotovo cijelo to desetljeće i s njim osvojio naslov; trebalo je tek početi graditi momčad koja će za koju godinu ući u playoff i koja još neko vrijeme neće biti u igri za vrh. Rivers nije bio oduševljen takvom zadaćom i otišao je u Clipperse.

Stats freak

Stvari nisu izgledale dobro za mladog trenera i malo je tko vjerovao u njega. No, osvježenim Celticsima trebala je svježina i na klupi, a Babyface Stevens imao je upravo te kvalitete napretek. Kao i, ispostavit će se, znanja i drugih vještina potrebnih da staroj i trofejnoj franšizi da novo lice, nalik svojemu.

Ponekad su mu igrači na parketu izgledali kao telepatski povezani, a takva momčadska kemija i sinkronizacija mora doći od trenera

Stevens je trener koji analitici pridaje ogromnu pozornost. Opsesivno proučava svakog suparnika i svaku odigranu utakmicu, tražeći makar i minimalne šanse za napredak na nekom polju ili suparnički nedostatak koji se može iskoristiti – a kad ih nađe, insistirat će na njima. No, iako je stats freak, njegova igra ne temelji se na suhim brojkama, nego na izraženoj sposobnosti prilagođavanja okolnostima na terenu i igračima kojima u tom trenutku raspolaže.

Momčad kojoj je predviđano samo dno lige odigrana je solidnu sezonu i pokazala naznake napretka zbog kojeg će u iduće dvije sezone ući u doigravanje puno prije nego što je to Danny Ainge planirao. Pa vjerojatno i prije nego što je želio – nitko to neće javno baš naglašavati, ali momčadi koja je u korjenitom rebuildingu iz kojeg planira izaći kao konkurent za naslov zapravo se više isplati biti na dnu, kako bi imala veće šanse ugrabiti neku od budućih zvijezda na draftu. To, dakako, ima i svoju negativnu stranu jer tako se gradi gubitnički mentalitet, na parketu često nedostaje vodstvo iskusnih igrača koji bi mentorirali mlade, a ni slobodni igrači većinom nisu oduševljeni mogućnošću dolaska u sredinu koja ide tim putem.

Međutim, Boston je već u drugoj sezoni pod Stevensom ušao u doigravanje, a razlog ponajprije leži u treneru. Celticsi su brzo isplivali kao jedna od čvršćih obrambenih momčadi; bez pravog dominantnog centra koji bi štitio reket, Stevens je insistirao na dobro provjerenom receptu Toma Thibodeaua, usmjeravajući pickove na stranu. Prkoseći znanoj košarkaškoj postavci da će se uvijek negdje otvoriti rupa i prilika za laki poen kad se obrana razvuče i stane rotirati, Boston je nevjerojatno dobro izgledao u obrambenim rotacijama, preuzimanjima i općenito timskoj obrani.

Ponekad su mu igrači na parketu izgledali kao telepatski povezani, a takva momčadska kemija i sinkronizacija mora doći od trenera.

Trader Dan na potezu

Stevens je pokazao sposobnost da homogenizira svlačionicu, tretirajući svakog igrača kao jednako važnog i svjesnog značaja njegove uloge. S obzirom na manju dobnu razliku nego što je slučaj s većinom drugih NBA trenera, lako se s njima povezao i izvan parketa, a to je nešto što rijetkima u ligi danas uspijeva.

Celticsi su danas trenutno drugi na Istoku – bolji omjer imaju jedino prvaci, Cavsi. Stoga nije čudno da će trener Stevens, sada 40-godišnjak, predstavljati konferenciju na ovosezonskoj All Star utakmici koja se za desetak dana igra u New Orleansu. To mu je nesumnjivo jedan od vrhunaca dosadašnje karijere.

A ondje će imati i jednog svog igrača. Tek 175 cm visoki play Isaiah Thomas stigao je u Celticse prije dvije godine putem jednog od bezbrojnih Aingeovih tradeova i s njima je napadačka igra dobila dimenziju više. Priča o njegovom preporodu u Bostonu i načinu na koji je isplivao kao jedan od trenutno ponajboljih igrača lige, s obzirom na sve okolnosti koje su ga pratile u karijeri, posebna je tema. No, treba primijetiti da je Stevens pronašao način kako takvog specifičnog igrača uklopiti u momčad, ‘sakriti’ ga u obrani i na kraju ga učiniti vođom na parketu – nešto što nijednom prethodnom Thomasovom treneru nije pošlo za rukom.

Dovođenjem Ala Horforda dijelom je riješena nasušna potreba za visokim igračem koji može dobro igrati u oba smjera. No, brojne ozljede pred početak sezone i promijenjen napadački pristup koji je Stevens stao forsirati iziskivali su vrijeme za prilagodbu. Dotadašnji forte, obrana, jako je patila, ali se u nastavku sezone stabilizirala.

Za napad na sam vrh, Boston će trebati jednu legitimnu superzvijezdu, kao i puno dublju klupu koja će moći pratiti ritam startne petorke. Sada je opet Danny Ainge na potezu – očekuje se da počne dovršavati igračku slagalicu koju je krenuo raditi prije tri godine, paralelno s hrabrim i naoko ludim dovođenjem Stevensa. A to je za Tradera Dana omiljena situacija: vjerujte da će pronaći načina, pa makar opet sve stavio na kocku.

Ne propusti top članke