Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čudo u Brooklynu

Kako su Amerikanci postali Rusi i hoće li, usprkos svemu, biti nešto od Netsa?

Zadnja izmjena: 31. siječnja 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Brooklyn Netsi su dobar primjer svega onoga kroz što jedna NBA franšiza za vrijeme svog postojanja mora proći. U njihovoj prošlosti ima svega: nomadskog seljakanja od dvorane do dvorane, ambicioznih i nesposobnih vlasnika, tragično i nesretno prekinutih karijera velikih igrača, tavorenja u mediokritetstvu, kratkotrajnog uspjeha iz kojeg slijedi novo propadanje u ambis, ponovnog uspinjanja i izgradnje identiteta.

Da bi zaokružili priču Netsima nedostaju dvije stvari: NBA titula i povezanost s bazom navijača. Prvo i nije toliko neobično jer su Netsi jedna od 12 ekipa koje se nikada nisu okitile prstenom. Drugo je puno veći problem. Netsima nedostaju fanovi, iako su pozicionirani na iznimno velikom i bogatom tržištu New York Cityja.

Koliko god New York bio blagoslov, toliko je i prokletstvo.

U gradu od preko 8,5 milijuna stanovnika trebalo bi biti mjesta za dvije NBA momčadi, ali nema — jer se, kao u kakvom vesternu, pojavljuju Knicksi u ulozi šerifa i s pred dvoboj čuvenom “u ovom gradu nema mjesta za obojicu”. Zna se za koga kuca srce Njujorčana u svakom profesionalnom američkom sportu. Yankeese, čak i kada su Metsi godinama bili uspješniji. Giantsi su uvijek ispred Jetsa (obje ekipe već dugi niz godina igraju domaće utakmice u New Jerseyju). Ni Devilsi ni Islandersi nikada nisu imali šanse pored Rangersa, kao ni Netsi ispred Knicksa.

Ništa bolja situacija za Netse nije bila ni kada su živjeli u New Jerseyju, potpuno drugoj saveznoj državi, ali zapravo samo širem predgrađu Velike Jabuke. I za vrijeme najmračnijih dana Knicksa poput današnjih, ili perioda GM-ovanja Isiaha Thomasa, Madison Square Garden je (bio) dupkom pun, navijačka baza Knicksa jedna je od najvećih i najprepoznatljivijih u svijetu iako su uspjesi franšize od 1990-ih naovamo beznačajni. Na drugoj strani, nesretni Netsi u periodu kada su igrali dva uzastopna finala NBA lige (2002. i 2003.) nisu imali rasprodanu dvoranu za domaće utakmice tih finala. U regularnim su sezonama tih godina imali su tek 28. i 23. najbolju posjećenost u ligi, iako je show u Jerseyju vodio Jason Kidd, jedan od najuzbudljivijih igrača u to vrijeme.

Uništilo ih spajanje liga

Rivalstvo između Knicksa i Netsa nikako nije rezultatsko, ono je čisto geografsko i počelo se razvijati od samih početaka NBA lige. Netsi su 1967. osnovani kao New York Americans, ali kao takvi nikada nisu zaigrali službenu utakmicu u ABA ligi (American Basketball Association) jer Knicksi, koji su se natjecali u NBA-u, nisu dopuštali još jednu košarkašku momčad u samom New York Cityju. Netsi su zato preselili u New Jersey, u grad Teaneck pod imenom New Jersey Americans. Nakon jedne sezone u Teanecku uspjeli su ishoditi dozvolu za povratak u New York, na Long Island i mijenjaju opet ime u New York Nets. Inspiraciju za ime pronašli su u rimi s Metsima i Jetsima. Kao New York Netsi funkcioniraju od 1967. do 1976. i to je period najslavnije povijesti franšize jer su se okitili s dvjema ABA titulama (1974. i 1976.) predviđenim Juliusom Dr.J-om Ervingom.

Marks je krenuo u izgradnju momčadi, njenog identiteta i košarkaške kulture od temelja, iako je od oruđa imao samo čekić koji je ponio iz Spursa

U ljeto 1976. dolazi do spajanja NBA i ABA lige, kada u NBA prelaze Netsi, Nuggetsi, Pacersi i Spursi. Netsi su s Dr. J-om odmah bili spremni za veliki rezultat u novoj ligi, ali ih je onda zateklo neugodno iznenađenje. Prvo su pristup NBA ligi morali platiti tri milijuna dolara, a onda i Knicksima 4,8 milijuna dolara zbog upletanja u tržište New York Cityja koje je ekskluzivno pripadalo Knicksima. Vlasnik Netsa Roy Boe isplatio je Knickse, ali je ostao bez novca da plati pristupnicu za NBA ligu pa je za tri milijuna dolara bio prisiljen prodati franšiznog igrača Ervinga u Philadelphiju, s tim da su prethodno Knicksi odbili Ervinga kao kompenzaciju za 4,8 milijuna dolara.

Zbog financijskih gubitaka i nesposobnosti da privuku publiku Netsi se iz New Yorka nakon samo jedne sezone u NBA ligi opet sele u New Jersey. Roe je bio ogorčen: “Spajanje liga je uništilo Netse. Spajanje nas je dovelo u NBA ligu, ali me prisililo da uništim momčad prodajom Ervinga da bi platio račune.”

Sjeme rivalstva ovim je zavrzlamama bilo posađeno iako se nikada na rezultatskom planu nije razvilo. U 1980-ima su obje momčadi bile loše ili prosječne i tek su 1990-e donijele bolja vremena. Knicksi su imali šampionskog trenera Pata Rileyja, franšiznog centra Pata Ewinga i defenzivne razbijače poput Anthonyja Masona, Charlesa Oakleyja, Johna Starksa i drugih. Netsi su također doveli šampionskog trenera Chucka Dalyja te All-Star igrače poput Kennyja Andersona i Derricka Colemana. Njih dvojica, uz dodatak Dražena Petrovića, trebali su izvesti Netse iz rezultatske irelevantnosti. O objema ekipama danas ipak razmišljamo u kontekstu što bi bilo kad bi bilo. O Knicksima da nije bilo Michaela Jordana i Bullsa, o Netsima da nije bilo Draženove smrti.

Brooklyn Njets

U novom mileniju Netsi su uspješniji zbog spomenutih finala u kojima su poraženi od Lakersa 4:0 i Spursa 4:2. Posljednjih godina obje momčadi su prikovane za dno i u fazi ponovne izgradnje. Knicksi već šestu sezonu neće vidjeti doigravanje, a Netsi bi nakon tri godine posta i organizacijskog nereda u franšizi konačno mogli zaigrati playoff košarku.

Od 1977. do 2012. Netsi su bili trajno nastanjeni u New Jerseyju, gdje su promijenili čak tri dvorane. Od 2012. i preseljenja u Brooklyn nanovo se potencira rivalstvo između dviju ekipa prvenstveno zbog specifičnih geografskih razloga. Knicksi su s Manhattana koji je samo srce grada, dok su Netsi iz Brooklyna koji je s onu stranu East Rivera i Brooklyn Bridgea. Manhattan i Brooklyn dva su od pet glavnih kvartova u New Yorku, uz Bronx, Queens i Staten Island. Svaki od kvartova — ili, kako ih Njujorčani zovu, boroughs — ima svoje specifičnosti, određenu upravnu autonomiju, a žitelji se često s njima poistovjećuju. Stanovnici Brooklyna su posebno osjetljivi na svoju četvrt i slavnu prošlost jer je prije ujedinjenja s New Yorkom 1898. Brooklyn bio jedan od najvećih gradova u SAD-u.

Danas se utakmice Netsa i Knicksa nazivaju Battle Of The Boroughs, iako su daleko od pravog rivalstva kakvo postoji između gradskih ili regionalnih suparnika u Europi. Današnji trener Knicksa David Fizdale suptilno je odbacio ideju o rivalstvu Knicksa i Netsa: “Da bi nešto postalo rivalstvo, ekipe si prvo međusobno moraju nanijeti jako puno boli.“

Zadnjih godina Netsi su prvenstveno sami sebi nanijeli puno boli, a sve je počelo 2010. kada je franšizu za 1,7 milijardi dolara otkupio ruski oligarh Mihail Prohorov i tako postao prvi vlasnik u NBA ligi koji nije iz Sjeverne Amerike. On je 875 milijuna dolara iskeširao za ekipu i dodao još 825 milijuna za 45 posto udjela u Barclays Centeru, dvorani koja se gradila u Brooklynu gdje su Netsi trebali pronaći novi dom. Selidba je bilo dogovorena još 2005., ali su globalna recesija i zakonske dubioze usporile proces koji je pokrenuo prethodni vlasnik Bruce Ratner.

Netsi su tako prozvani Njetsima, a zli jezici, posebno s Manhattana, predbacivali su im kako su kroz 50 godina od Americansa iz 1960-ih postali Russiansi.

Razlozi nove selidbe su opet bili ekonomske prirode. Malo tržište, navijačka baza koja erodira i manjak sponzora. Grad New York izgledao je kao da nudi sve to, Knicksima i opekotinama iz prošlosti usprkos. Proslavljeni NBA igrač i čovjek iz Brooklyna Chris Mullin objasnio je razliku: “Uz svo dužno poštovanje, kada si u Jerseyju onda si autsajder i usputna stanica. Kada si u Cityju, onda si destinacija.”

Najgori trade u NBA povijesti

Prohorov je odmah krenuo vrlo snažno na posao. Dobro, ne baš on nego njegovi najbliži dugogodišnji suradnici iz grupe ONEXIM koje je zadužio za upravljanje Netsima, ljudi iz sjene — Dmitrij Razumov i Irina Pavlova. Rus je dolaskom na vlast obećao naslov u roku pet godina ili će se u protivnom on kao zakleti neženja vjenčati, tako je barem govorio. Selidbom u New York pompozno je najavio i da je njegova misija fanove Knicksa učiniti navijačima Netsa. Brooklyn je tako dobio prvu profesionalnu momčad nakon 1957. i bejzbol ekipe Brooklyn Dodgersa.

Prohorov i njegovi jataci pošto-poto su htjeli ulazak u Barclays Center dočekati s jakom ekipom koja će se boriti za naslov. Razmišljali su samo nekoliko dana unaprijed, ne i nekoliko godina. Uz asistenciju GM-a Billyja Kinga, Rusi su htjeli preskočiti nekoliko stepenica pri izgradnji contendera u neutaživoj želji za instant-uspjehom. Bila je to kobna greška.

Ne razmišljajući o budućnosti, rasprodali su sve pickove. Dijelili su ih šakom i kapom. Dva picka prve runde Jazzu za Derona Williamsa. Pick prve runde Portlandu za Geralda Wallacea. Pick prve runde Hawksima za glomazni ugovor Joea Johnsona. I onda najgori trade u povijesti NBA lige: tri picka prve runde Bostonu u zamjenu za veterane Paula Piercea, Kevina Garnetta i Jasona Terryja. Od picka Blazersima nastao je Damian Lillard, a od pickova Bostonu nastali su James Young, Jaylen Brown i Jayson Tatum.

Nakon dvije sezone se superskupa supermomčad rasula, s drugom rundom doigravanja 2014. kao najznačajnijim rezultatom. Franšiza je ostala nasukana — bez igrača za sadašnjost i bez pickova prve runde u iduće četiri godine kao nadom i zalogom za budućnost. Prohorov je vrlo vjerojatno imao dobre namjere. Pravom vlasniku nije žao ulupati vlastiti novac i plaćati porez za vrhunski proizvod na parketu. S te strane mu se nema što zamjeriti. Ali s druge strane poprilično je naivno krenuo u cijeli proces izgradnje šampionske momčadi. Nije imao osiguranje ni Plan B, htio je preskočiti nekoliko etapa razvoja i razmišljao je kratkoročno. Nema sumnje da će nemilosrdna priroda NBA lige uvijek kazniti takav pristup.

Bez kvalitetnih igrača na rosteru, bez igrača koji žele igrati u Brooklynu i bez pickova Netsi su se našli u situaciji kao nikada prije nijedna druga ekipa. Prohorov nije želio razbijati glavu time. Dao je otkaz Kingu, povukao je svoje Ruse u stranu, a i on sam je 2017. za 1,2 milijarde dolara prodao 49 posto udjela Netsa Josephu Tsaiju, čelnom čovjeku grupacije Alibaba. Za novog glavnog operativca franšize 2016. Prohorov je odabrao relativno nepoznatog, ali pravog čovjeka, čovjeka iz branše — Seana Marksa.

Marks je odradio 11 sezona u NBA ligi mahom kao 15. igrač na rosteru. Znao je ipak ponešto o poslovima u uredu jer je pet sezona proveo u San Antonio Spursima kao asistent Greggu Popovichu, a onda i kao asistent GM-u R.C. Bufordu. Novozelanđanin je povukao rizičan potez — napustio je sjajno mjesto u Spursima da bi se prihvatio čišćenja ogromnog nereda u Netsima.

I čini se da nije pogriješio.

Nema prečaca

Marks je krenuo u izgradnju momčadi, njenog identiteta i košarkaške kulture od temelja, iako je od oruđa imao samo čekić koji je ponio iz Spursa. Kada je preuzeo Netse, jedan od prvih poteza bio je ojačati upravu. Zaposlio je Natalie Jay, odvjetnicu specijaliziranu za sportsko pravo s diplomama Princetona i Harvarda, te odvjetnika Andrewa Bakera i zadužio ih za pitanja salary capa.

Momčadi je priključio kondicijskog trenera Zacha Weatherforda, čovjeka s dugogodišnjim iskustvom u treniranju Navy SEALsa, elitne postrojbe američke vojske. Osnažio je skautsku službu koja je imala samo troje zaposlenih kada je Marks došao, danas ima 13. Šlag na kraju bilo je zapošljavanje Kennyja Atkinsona — koji je bio na glasu kao development coach u Hawksima, asistent Mikeu Budenholzeru u Atlanti i Mikeu D`Antoniju u Knicksima — kao glavnog trenera.

Marks je sredio i trening kompleks Netsa znan kao HSS Training Center u Brooklynu. Kada su došli u Brooklyn, polovica igrača Netsa živjela je u Brooklynu gdje je bila dvorana, a polovica u New Jerseyju gdje je bio trening centar. Danas svi žive u Brooklynu.

“Danas je drugačije, svi naši igrači žive ovdje, jedu u istim restoranima, hodaju istim ulicama“, kaže Marks. “Sada svih 15 igrača živi u Brooklynu, žive ovaj životni stil, osjećaju kulturu. Asimilirali su se s navijačima i svi zajedno tvore jednu Nets obitelj.”

Kada je sredio organizaciju i temelje, Marks se bacio na posao oko momčadi. Nije imao puno prostora za manevriranje, ali ono što je imao iskoristio je sjajno. Netsi su tražili vrijednosti u igračima kojih se liga odrekla, testirali su odbačene igrače koji su bili visoki pickovi, potpisivali su igrače s potencijalom, ciljali su zaštićene slobodne igrače i licitirali za njih, prihvaćali su toksične ugovore od drugih ekipa, ali i pickove prve i druge runde u paketu s njima. Momčad su pretvorili u poligon ili kolodvor, a sve kako bi se dokopali kvalitetnih igrača.

Tako su došli do igrača koji danas vode Netse u playoff. Joea Harrisa i Spencera Dinwiddieja su pronašli u G-ligi. Harris je danas jedan od najboljih tricaša u ligi, a Dinwiddie ponajbolji šesti igrač lige. U tradeu s Indianom su dobili Carisa LeVerta, koji je njihov najveći talent. Na draftu 2017. pronašli su Jarretta Allena, sjajnog mladog centra. Skautska služba otkrila je Rodionsa Kurucsa, koji je ove sezone pravo otkriće u Netsima iako je bio pick druge runde. U tradeu s Lakersima dobili su D`Angela Russella, od kojeg su Lakersi odustali. Russell je razigravač za budućnost i potencijalni All-Star bek. Sve ove mlade igrače Marks je nadopunio karakternim veteranima koji igraju odlično: DeMarre Carroll, Jared Dudley i Ed Davis.

Na Marksovom zidu u uredu stoje dva natpisa: There are no shortcuts i Strategic thinking wins. Marks ne odustaje od njih i jasno daje do znanja kako će graditi momčad koja bi uskoro mogla biti posebna:

“Imam jasnu viziju što još moram napraviti za momčad. Možemo dovesti velikog igrača, ali ako se on ne uklapa u viziju franšize to će narušiti cijeli sistem koji gradimo. Zato, tko god dođe ovamo, neka bude spreman prilagoditi se našoj kulturi.”

GM Netsa izveo je čudo u Brooklynu i jednog dana će se njegovi potezi izučavati u visokim poslovnim školama i fakultetima. Netsi će ovakvim poštenim i prirodnim pristupom zasigurno pridobiti navijačku bazu, iako će New York uvijek biti utvrda Knicksa. Ali bi zato Brooklyn mogao biti taj koji će u idućim godinama rezultatski dominirati.

Ne propusti top članke

Dom