De Jong: Tri u jednom

On je igrač koji može pomiriti nogometne laike i štrebere, tradicionaliste i postmoderniste

Zadnja izmjena: 11. travnja 2022.

Kompanija Stats Perform za svaku nogometnu utakmicu koju obrađuje evidentira oko pet milijuna pojedinačnih podataka. Koliko se detalja — dodavanja, šutova, duela… — možete sjetiti iz zadnje utakmice koju ste pogledali?

Moglo bi se reći da nogometna analitika počiva na određenoj dozi apstrakcije i generalizacije. Naravno da će nam statističke kategorije kao što su progresivna dodavanja, broj dodavanja po obrambenoj akciji (PPDA, koji mjere intenzitet presinga) ili očekivani golovi (xG), da nabrojimo samo neke, pomoći da bolje shvatimo dinamiku između dviju momčadi. Međutim, iluzorno je misliti da će nam sve to reći što se točno događalo na terenu. S druge strane, ‘test oka’ nam daje kontekst koji se u brojkama ne vidi, ali nas također može uvelike zavarati; bez analitike naš se dojam oslanja na ono nešto malo izoliranih detalja koliko možemo samo pohvatati gledajući utakmicu i kao takav je također prilično ograničen.

Upravo zbog toga mi se čini da je navodni ‘hladni rat’ oko pristupa nogometu između tradicionalnijih komentatora i analitičara novije generacije zapravo paradoksalan. Radi se o dvije komplementarne stvari koje nadopunjuju i korigiraju jedna drugu. Jasno da postoje modelima nemjerljive kategorije poput motivacije, sreće, srca ili kako god to željeli nazvati; isto tako postoje i sofisticirani alati koji nam pomažu u filtriranju ‘buke’ i razumijevanju događa na terenu; usto još postoje i one stvari koje nisu sasvim unutar dohvata jednog ili drugog pristupa, a odnose se ponajprije na kretanje igrača bez lopte i u kontekstu momčadske strukture — njih nogometna analitika u ovom stadiju svog razvoja, fokusirana na događaje koji uključuju loptu, ne bilježi i ne može pravilno objasniti, dok ih ‘oko’ može pohvatati samo malim dijelom, pogotovo ako gleda preko ekrana.

Za primjer bismo mogli uzeti Luku Modrića i njegov nastup za Real Madrid protiv Chelseaja u Ligi prvaka.

Tek sada zapravo De Jong postaje ono što može biti: jedan od najboljih. On je praktički čitava vezna linija zapakirana u jedno mršavo i neobično elegantno tijelo

Dok su mediji — osobito, naravno, hrvatski — opsesirali oko kvalitete izvedbe i važnosti njegove uloge u velikoj pobjedi, suhi podaci otkrivaju nam da kapetan hrvatske reprezentacije, primjerice, u 90 minuta nije dobio niti jedan jedini duel na toj utakmici (0/7 prema Opti), da su ga suparnici u tri navrata predriblali, da je 13 puta izgubio loptu i da je dodavao s preciznošću od 82 posto. Usprkos ubilježenoj asistenciji, Modrić je od SofaScorea dobio najnižu ocjenu od svih Realovih igrača koji su počeli utakmicu. Samo za usporedbu, Toni Kroos je kao njegov partner u veznom redu imao 93 posto točnih pasova, dobio 5/6 svojih duela, nisu ga nijednom prošli driblingom, a izgubio je tek pet posjeda (doduše, igrao je samo 74 minute).

Znači li to da je Modrić igrao senzacionalno, kao što tvrde neki osvrti, ili pak prilično loše, kako bi se dalo zaključiti samo gledajući statse? Ili možda barem na takvom primjeru možemo priznati da nam za konačni zaključak naprosto nije dovoljan samo jedan ili drugi pristup?

Temelj Xaviballa

U ovom kontekstu je, čini mi se, baš uloga veznih igrača posebno indikativna. Ideal suvremenog veznjaka u svakom bi slučaju bio onaj koji podjednako dobro izgleda na terenu i u Excelu.

Frenkie de Jong je takav nogometaš.

Nogomet je na okretu stoljeća još uvijek bio zapeo u binarnosti srca i kreacije, čelika i trika. Smatralo se da svaka momčad treba ‘industrijske’ radnike koji će bez puno kompliciranja obavljati ‘prljavi’ posao za talentiranije od sebe. Postojale su iznimke, ali nogomet je tada u principu prepoznavao samo dva osnovna tipa veznjaka: onog ‘plemenitog’ i ‘razbijača’. I danas, naravno, čak i na najvišoj razini, postoje igrači koje bismo u tom kontekstu svrstali kao pretežito jednoobrazne, ali nogometna evolucija i osobito onaj njen dio koji je išao s razvojem i širenjem sofisticiranih sustava presinga, kao i s usponom analitike, zamaglila je tu podjelu i učinila puno na tome da se distinkcija dobrim dijelom izgubi.

Paradigmatski veznjak 2022. ne samo da trči, nego trči pametno; on obilno sudjeluje i u kreaciji i u destrukciji, nosi loptu u opasne zone, navlači suparnike i otvara prostor suigračima jednako dobro kao što dodaje ili oduzima loptu. Ono što su nekoć radila trojica, sada se, u idealnom slučaju, traži od jednog: biti istovremeno Patrick Vieira, Andrea Pirlo i Xavi. Takav je ideal, kojemu korijen možemo pronaći u nizozemskom totalnom nogometu, temelj i Barcelonina Xaviballa, a utjelovljuje ga upravo Nizozemac koji i pojavom i stilom igre u potpunosti odgovara zamišljenom arhetipu Barçajax igrača.

Još dok se ustaljivao u Ajaxovom prvom sastavu, mladi je De Jong postao liebling nogometnih hipstera; Twitter su preplavili klipovi u kojima iznosi loptu, lomi suparničke linije i dribla iz dubokih pozicija. Nešto kasnije, Kopljanici su još jednom na prepad osvojila srca najšire europske publike i umalo otišli do samog kraja u Ligi prvaka, a njegovu je mladenačku energiju i nepredvidljivost na svojoj koži osjetio, između ostalih, upravo i Modrić, kojeg je De Jong driblingom u sudaru Ajaxa i Real Madrida doslovce bacio na dupe u još jednom isječku koji je postao viralan.

Ovo je budućnost nogometa, vikali su svi, opčinjeni njegovom igrom, ali i drskošću i samom pojavom. Avangarda koja može igrati veznjaka, stopera, pa i preuzeti na sebe neku novu interpretaciju uloge libera ili ‘lažne petice’, igrač koji briše granicu među linija, između napada i obrane, mokri je san svakog fana, kao i unaprijeđeni izdanak totaalvoetbal revolucije.

Rađa se nešto veliko

Međutim, čak ni generacijski talent poput njega ne može iskoristiti svoj potencijal ako kontekst nije odgovarajući. De Jong je po prelasku u Barcelonu često bio meta kritika jer, kako se činilo, nije ispunjavao očekivanja koja su bila ogromna. Treneri su ga gurali u stranu, koristili i u obrani ali na način koji ne bismo baš mogli opisati inventivnim, tražili su mu pravu ulogu u sustavu koji sam nikako nije postajao ‘pravi’ niti osobito smislen. Barcelona je propadala na terenu i izvan njega, a u takvim okolnostima ni De Jong ni bilo tko drugi nije mogao činiti čuda.

Tek je Xavijev prevrat počeo otključavati ono što u njemu čuči još od samih početaka. Prema StatsBombovim podacima, on se sada penje u sam vrh u mnogim analitički bitnim kategorijama: u posljednjih godinu dana nalazi se među tri posto veznjaka u ligama Petice po zbroju očekivanih golova i asitencija, među elitom je po progresivnim dodavanjima, dodirima u kaznenom prostoru i primljenim progresivnim dodavanjima. Sve to nam govori dosta o njegovom stilu igre i prirodi njegove uloge u momčadi. Kao i, naravno, o kvaliteti.

Tek sada zapravo De Jong polako postaje ono što je već dugo bilo jasno da može biti: jedan od najboljih. On je praktički čitava vezna linija zapakirana u jedno mršavo i neobično elegantno tijelo. A kad se takav igrač sinkronizira s Pedrijem, kojega sad već možemo smatrati ne samo najboljim mladim igračem na svijetu nego i znatno više od toga, kad takav igrač ima priliku učiti od Sergija Busquetsa i samog Xavija, onda je vidljivo da se tu rađa nešto zaista veliko.

De Jong je — kao, uostalom, i Pedri — igrač koji može pomiriti nogometne laike i štrebere, tradicionaliste i postmoderniste. S nepunih 25 godina on je upravo ono što Barceloni u srcu veznog reda treba da bi se u dogledno vrijeme vratila onamo gdje joj je i mjesto: u sam europski vrh.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.