Hrvatski košarkaški ovisnici s pravom mogu kukati oko mnogo problema koji su zahvatili domaću košarku posljednjih godina, ali na nedostatak talentiranih visokih igrača nikako se ne mogu požaliti. Kroz proteklih desetak godina na domaćoj se sceni pojavio veliki niz darovitih igrača u reketu koji su potom, više ili manje uspješno, u seniorskoj košarci ostvarili svoj potencijal ili su, pak, još uvijek u tom procesu.
A na samom njegovu početku nalazi se jedno novo golobrado lice: Tomislav Ivišić.
Ovaj 17-godišnji centar žarko je zabljesnuo na netom završenom Euroliginom turniru Adidas Next Generation u Beogradu. Momčad podgoričke Budućnosti osvojila je četvrto mjesto, a njezino uvjerljivo prvo ime bio je Ivišić, koji je obilato punio statističke rubrike u svim kategorijama — u četiri utakmice u prosjeku 21 poen (slobodna bacanja 80 posto, šut za dva 51,3 posto i šut za tri 40 posto), 12,8 skokova, 3,5 izgubljene lopte, 3 blokade, 2,3 asistencije i 1 ukradena lopta. To je ogroman napredak u odnosu na lani kada je nastupao za Cibonu na ANGT-u u Valenciji i prosječno bilježio 4,5 poena, 2,3 skoka i 1,3 blokade po susretu.
“Sretan sam što sada svi mogu vidjeti ogromnu količinu truda koji sam uložio u sebe u proteklih sedam mjeseci kako bi ostvario ovaj iskorak u igri”, poručio je 216 centimetara visoki tinejdžer i dodao: “Mnogo mi je pomoglo seniorsko iskustvo koje sam dosad stekao”, misleći pritom ponajviše na utakmice u dresu vodećeg dvabaligaša Studentskog centra, koji Budućnost koristi kao svoju razvojnu ekipu.
On je tip centra koji je za svoju visinu dobro koordiniran i lagan na nogama, a vrlo dobar šut ga čini opasnim u pick & pop igri
Vratimo se sada malo unatrag. Kako je hrvatski dragulj završio na brušenju u Crnoj Gori? Ivišić se prvi put našao pod svjetlom šire javnosti u ljeto 2018. nakon zlatnog pohoda kadeta na Eurobasketu u Novom Sadu. Tada je bio ulazna generacija u uzrastu te je pored godinu dana starijih suigrača imao malo prostora u igri, ali zato je sljedeće godine na Eurobasketu u Italiji igrao preko 35 minuta u prosjeku. Odigrao je vrlo dobro, iako se nije moglo reći da je baš eksplodirao.
U to vrijeme Tomislav se razvijao u Šibeniku u momčadima OKK Dražen Petrović (mlađe kategorije) i Šibenke (seniori), uz već spomenutu posudbu u Ciboninu juniorsku ekipu za europske nastupe. Šibenčani su ga doveli iz rodnog Viteza kada je tek navršio 14 godina. Već tada bio je ekstremno visok, što je budilo interes brojnih klubova, poput Real Madrida i Cedevite, ali Šibenik je pobijedio u tom nadmetanju zbog toga što je ponuda uključivala dolazak brata blizanca Zvonimira, kao i njihovih roditelja. Treba napomenuti da je 219 cm visoki Zvonimir također bio kadetski reprezentativac, ali njegov su dosadašnji napredak prikočile ozljede.
Bogati asortiman vrlina
U Draženovu gradu braća su radila pod budnim okom trenera Branka Klisovića, koji je svojedobno konstatirao da u 20 godina rada nije trenirao igrača koji je toliko napredovao kao Tomislav. Već kao 16-godišnjak imao je stanoviti prostor u Šibenkinu prvom sastavu (u prekinutoj sezoni u 16 utakmica 8,9 minuta prosječno u HT Premijer ligi).
Sve je to izgledalo podosta obećavajuće, ali nakon tri godine u Šibeniku Ivišići su osjetili da im je za daljnji napredak potrebno drugo okruženje. Željeli su biti dio nekog novog projekta i onda se javio regionalni teškaš Budućnost.
Čelnici podgoričkog abaligaša predstavili su obitelji višegodišnji razvojni plan čija je prva faza kaljenje u novopečenom dvabaligašu Studentskom centru. Sve to im je očito bilo mnogo primamljivije nego daljnji razvoj kroz hrvatsko prvenstvo, stoga su braća odselila u Crnu Goru. Tada se sve činilo kao rizični put u nepoznato, ali aktualni presjek stvari jasno govori da je to bio sjajan potez — Tomislav je konačno dostojno konkretizirao svoju igru.
Naime, sve do turnira u Beogradu dojam je bio da Ivišić ne koristi maksimalno svoje fizičke predispozicije kada igra sa svojim vršnjacima, što je osobito frustriralo kada se uzme u obzir da nije riječ o fizički moćnom igraču bez osjećaja za igru, dapače. Tomislav je pokazivao svestranost, ali u količinski skromnim mjerama; prečesto je ostajao nedorečen.
On je tip centra koji je za svoju visinu dobro koordiniran i lagan na nogama, što je esencijalno za afirmaciju u suvremenoj košarci. U toj misiji pomoći će mu i vrlo dobar šut, koji ga čini opasnim u pick & pop igri. No, srećom, nije jedan od onih centara kojeg, radi beneficija meke ruke, treba puškom tjerati u reket — Ivišić se također jako dobro rola unutra te poentira na razne načine i bori za skokove. Ne treba posebno napominjati da zbog dužine svojih ekstremiteta predstavlja čvrst bedem u zaštiti obruča, ali svakako treba istaknuti da posjeduje istančan osjećaj za asistenciju — ne samo šablonsku, već i onu improviziranu, a od posebne je važnosti otvaranje kontranapada brzim dodavanjem naprijed poslije obrambenog skoka.
S tako bogatim asortimanom vrlina napokon je počeo istinski dominirati među svojim vršnjacima, ali kakva je situacija u seniorskom pogonu?
Studentski centar sastavio je vrlo ozbiljnu momčad za napad na ABA ligu, stoga Ivišić u Dvabi ne dobiva više od desetak minuta po utakmici pored iskusnijih Marka Tejića i Vasilija Baćovića. Znatno više prostora ima u crnogorskom prvenstvu, gdje je u 11 odigranih utakmica na prosjeku od 9 poena, 6,2 skoka i 1,7 asistencija.
U svakom slučaju, iskusni trener Nenad Trajković (u bogatoj karijeri bio u stručnim stožerima Phoenix Sunsa i Real Madrida) ažurno priprema Ivišića za ozbiljne stvari. Neosporno je da je pod njegovom paskom uvelike napredovao te se očekuje da u sljedećoj sezoni postane nositelj Studentskog centra. Lako je moguće da će to biti u ABA ligi, a potom ni mjesto u prvom sastavu Budućnosti neće biti daleko. Ivišić krupnim koracima grabi prema afirmaciji na košarkaškoj sceni, što može zahvaliti mudrim i pravodobnim odlukama u svojoj mladoj karijeri.
