Dečko o kojem se priča

Kako je Kanađanin Jonathan David postao jedan od najtraženijih mladih igrača

Zadnja izmjena: 24. studenoga 2021.

Tko bi rekao da će, uz sve monumentalne promjene kojima smo svjedočili u nogometu u posljednje vrijeme, jedna od najčudnijih biti činjenica da Kanada ima ne jednoga, već dvojicu igrača koji su na putu prema samoj eliti europskog i svjetskog nogometa

Godina je 2021. i nogomet prolazi kroz užurbani proces transformacije koji mijenja njegove fundamentalne postavke; u posljednja 24 mjeseca proživjeli smo pandemiju koja je nakratko zaustavila kotač, pa ga zavrtjela još brže, proživjeli smo abortirani pokušaj osnivanja Super lige, a samim time i institucionalnu formalizaciju nejednakih odnosa između nekolicine ultrabogatih europskih klubova i svih ostalih, proživjeli smo krik i bijes oko društvenih nepravdi u vezi s katarskom organizacijom Svjetskog prvenstva i po tko zna koji put saznali da je rukovodećima više stalo do nula na računu nego do ljudskog dostojanstva.

Ali čak i kada upadnemo u opasnost da od drveća ne vidimo šumu i ignoriramo sistemske krize koje haraju sportom koji volimo, nogomet ima nevjerojatnu sposobnost da nas natjera da… osjećamo. Uzmimo Svjetsko prvenstvo u Kataru kao primjer. Da, svi znamo da je dodjela domaćinstva bila čin nepotizma i ukorijenjene korupcije. Da, znamo da Katar organizaciju Mundijala koristi isključivo ne bi li oprao svoju međunarodnu reputaciju. Da, znamo da je na desetine tisuća imigranata poginulo usred groznih radnih uvjeta na izgradnji stadiona. Znamo da Svjetsko prvenstvo u Kataru u globalu nije nimalo dobra ideja.

Pa ipak, pitajte Jonathana Davida što misli o ideji da se dogodine plasira na Mundijal.

David je produkt svog doba: tehnički potkovan, snažan i strašno raznovrstan

Kanada nije na Svjetskom prvenstvu bila od 1986. u Meksiku; njen velebni omjer na Mundijalima iznosi tri poraza u tri utakmice, pet primljenih i nula postignutih pogodaka. Trenutno se nalazi na prvom mjestu finalne skupine CONCACAF-ovih kvalifikacija, kao jedina reprezentacija bez poraza. Ispred Sjedinjenih Američkih Država, ispred Meksika. Sjevernoamerički nogomet već neko vrijeme prolazi kroz boom; američki preporod predvode Serginho Dest, etabliran u Barceloni, Christian Pulisic i Giovanni Reyna koji su se razvili u superzvijezde u Borussiji Dortmund, tu su još Weston McKennie, Tyler Adams i drugi. Kanadski novi val nosi lice Alphonsa Daviesa, koji rastura u Bayernu, ali Jonathan David je ime koje se u posljednje vrijeme još češće spominje.

Sinoć je zabio pobjednički gol u Lilleovoj pobjedi nad Red Bull Salzburgom u Ligi prvaka. Jedan gol za tri boda i vodeće mjesto u skupini G; Lilleu je u posljednjem kolu protiv Wolfsburga dovoljan bod za prolazak u osminu finala. Bio bi to trijumf kolektivne organizacije, kao što je to bilo i lanjsko osvajanje titule francuskog prvaka, ali nema sumnje da je David ove sezone prvi među jednakima u Lilleu, baš kao što je trenutno i čovjek koji predvodi Kanadu do prvog plasmana na najprestižniji svjetski nogometni turnir nakon 36 godina.

Europa ili ništa

David je za kanadsku reprezentaciju debitirao u rujnu 2018., kad mu je bilo 18 godina i sedam mjeseci. U iduće je dvije godine skupio 23 nastupa i zabio 18 golova, uključujući i sedam u 12 nastupa u kvalifikaciijama za Katar, a 2019., kad je bio i najbolji strijelac Gold Cupa, postavio je kanadski rekord s osam pogodaka u kalendarskoj godini. Skupio je više od 1.000 minuta ligaškog i europskog nogometa prije svog 20. rođendana, a trenutno je, s 21 godinom, glavna udarna igla prvaka jedne od liga Petice i zabija u Ligi prvaka.

Drugim riječima, momak ima sve predispozicije za veliku karijeru. Lille je djelomično zahvaljujući njegovih 11 golova u drugoj polovici sezone došao do prve titule nakon 10 godina, Kanada je ove godine izgubila tek dvije utakmice, protiv Meksika u polufinalu Gold Cupa i Sjedinjenih Država u kvalifikacijama za Mundijal. U 19 utakmica za klub ove sezone zabio je 12 komada, a u Ligue 1, gdje je Lille ove sezone potonuo do sredine ljestvice, sam je zabio samo jedan manje od na papiru najjačeg napadačkog trozupca na svijetu: Lea Messija, Kyliana Mbappea i Neymara.

Kao igrač, David je produkt svog doba: tehnički potkovan, snažan i strašno raznovrstan. U Belgijii je, osim kao povučena špica (second striker), ponekad igrao u veznoj liniji i kao centralni napadač. Ove sezone pod Jocelynom Gourvennecom igra uglavnom kao jedan od dvojice napadača, u partnerstvu s Burakom Yilmazom ili Yusufom Yazicijem. U prvim sezonama u Europi neodoljivo je podsjećao na mladog Dellea Alija, iako je sada preuzeo nešto klasičniju napadačku ulogu. S obzirom na raspon vještina i fizičkih predispozicija koje posjeduje, svijet bi uskoro mogao biti pod njegovim nogama.

Ali nije se uvijek činilo da će do toga doći tako lako. Uostalom, kako kvantificirati nečiji san nakon što je on ostvaren? David je svoj ispunio još kao tinejdžer:

“Imao sam jedan jedini cilj: doći do Europe”, pričao je. “Nogomet je u Kanadi jako dugo bio malen sport koji nije dobivao puno medijske pozornosti. Sada se to mijenja, ali treba nam plasman na Svjetsko prvenstvo da ga populariziramo, trenutno nas prate samo nogometni fanatici.”

Nije bilo dvojbe: Europa ili ništa, što je potvrdila i činjenica da je, prije nego je stigla ponuda iz Belgije, odbio ponude akademija iz Vancouvera i Toronta. Sve ili ništa. Dakle, prvi cilj je ispunjen, sada je na redu plasman na Mundijal. Jedna vrata su se zatvorila, druga se otvaraju.

Jedan dječak, nekoliko identiteta

Međutim, takve su stvari uvijek puno teže nego što se na papiru čine. David je simbol pluralnog, heterogenog identiteta koji ne poznaje nacionalne granice: rođen je u Brooklynu, roditelji su mu s Haitija, gdje je proveo djetinjstvo prije nego što se s obitelji skrasio u Ottawi. Pohađao je frankofonu školu, živio je u Belgiji, a trenutno plijeni pozornost najvećih svjetskih klubova igrajući u Francuskoj. Haiti, Brooklyn i Kanada, Belgija i Francuska, jedan dječak s loptom, nekoliko identiteta. David, poput Mesuta Ozila, koji se jednako osjeća turskim kao i njemačkim nogometašem, poput Romelua Lukakua, koji “rečenicu započne na francuskom i završi je na nizozemskom, pa ubaci malo španjolskog, portugalskog ili lingale, ovisno o tome u kojem je kvartu”, ili poput Jamala Musiale, koji kaže da ima dva srca — “jedno englesko, drugo njemačko”.

Možda je i njegov kozmopolitizam bio razlog zašto se nije uklopio u dominantnu kanadsku sportsku kulturu hokeja na ledu, ali očito je da je David od malih nogu volio nogomet i sanjao o europskim travnjacima, o magičnoj zemlji u kojoj igraju divovi. Kada je belgijski Gent 2018. osigurao njegove usluge od Ottawa Internationalsa, san se ispunio. Ili, kao što je sada jasno, samo dio sna. Dvije godine i 37 pogodaka kasnije, Lille je izdvojio 30 milijuna eura i od Davida napravio najskupljeg kanadskog nogometaša svih vremena.

Ako ovako nastavi, nikoga neće začuditi ako postane i najbolji.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.