Prije četiri i pol godine trebao je biti budućnost europskog nogometa, kao i Barcelonina budućnost. Sada više nije, čini se, niti njena sadašnjost.
Ljeta 2017. Ousmane Dembélé je tek bio navršio 20, a na leđima je već mogao osjetiti težinu kolektivnih neuroza i nadanja jedne od najzahtjevnijih navijačkih baza u Europi. Uostalom, iako nitko to nije eksplicitno rekao u javnosti, od njega se očekivalo da barem djelomično zamijeni Neymara koji je tog ljeta prešao u Paris Saint-Germain u transferu koji je zatresao i fundamentalno promijenio nogometno tržište.
Transfer je sa sobom od samog početka nosio određenu dozu rizika. Barcelona je bila javno osramoćena nakon Neymarova odlaska i njen tadašnji gazda, u međuvremenu osramoćeni i ozloglašeni Josep Maria Bartomeu, smatrao je da hitno mora potegnuti potez koji će klubu barem djelomično obraniti status europske supersile. Odabir Dembéléa imao je smisla s nogometne strane — iza sebe je imao fenomenalnu sezonu u Borussiji Dortmund, bio je mlad, uklapao se u profil svestranog ofenzivca koji koristi obje noge, može zabiti, driblati i asistirati. I činilo se da mu je plafon u stratosferi.
Ali Barcelonin bolni prekid s Neymarom bio je javna afera, a Borussijini šefovi Hans-Joachim Watzke i Michael Zorc bili su (i ostali) majstori nogometnog tržišta, pogotovo kada su u pitanju mladi talenti. Borussia je u svojim rukama imala sve karte i Barcelona je bila primorana platiti debelo iznad tržišne vrijednosti jednog talentiranog, ali još uvijek ne u potpunosti formiranog klinca.
Činilo se da ga neće zaustaviti čak niti pozitivan test na COVID-19, ali onda je krenuo rat riječima oko novog ugovora. Korak naprijed, natrag dva
Sada, četiri i pol godine kasnije, Dembélé je u tihom ratu sa svojim klubom i čini se da je odlazak iz Barcelone puno izvjesnija opcija od produženje ugovora. Xavi mu je poručio da “potpiše novi ugovor ili napusti klub”, što je igrač protumačio kao ultimatum — na takve stvari ne pristajem, uzvratio je francuski nogometaš.
Nakon manje od pet sezona, wunderkind koji je trebao spasiti Barcelonu na rubu je odlaska, a čini se da u takvom raspletu gube svi: klub, igrač, navijači. Dembélé je između 2017. i 2022. pokazivao bljeskove talenta zbog kojega su mu mnogi još kao tinejdžeru pripisali status buduće Zlatne lopte, ali nije ispunio sva ona (realna ili pretjerana) očekivanja. Napusti li Barcelonu, to neće učiniti kao Neymar — superzvijezda na vrhuncu moći — već kao igrač koji ima kroničnih problema s ozljedama i s autoritetom. Barcelona će, s druge strane, bez odštete izgubiti igrača na kojega je potrošila vrtoglavih 140 milijuna eura. Više od polovice iznosa koji je klub dobio za Neymara moglo bi nestati u dimu. Što se dogodilo?
Ozljede i promjene
Teško je uprti prstom u jedan odgovor na to pitanje, ali nema sumnje da su ključnu ulogu odigrale ozljede.
Dembélé je od dolaska na Camp Nou pretrpio 13 različitih ozljeda, uključujući tri teška puknuća mišića. Propustio je ukupno 98 utakmica u tom periodu i u tri navrata bio izvan stroja na više od 100 dana. U ključnim trenucima razvoja karijere, jednostavno nije imao kontinuitet koji mu je bio potreban da razvije vještine na terenu, u potpunosti se uklopi u momčadsku strukturu i prilagodi na notorno zahtjevan katalonski entorno. Za svaki korak koji je napravio prema naprijed, uslijedila su dva natrag.
Nisu pomogle ni promjene trenera i sveukupna atmosfera krize i neizvjesnosti u klupskom vodstvu. Dembélé je na Camp Nou došao u tranziciji između eksplozivne ere MSN-a i racionalnijeg doba Ernestea Valverdea. On i Philippe Coutinho trebali su pomoći u Neymarovu izostanku, ali niti jedan nije ostavio očekivani trag na terenu. Valverde je bio pod kritikama da mu je sustav preoprezan i racionalan, baziran na organizaciji i minimiziranju rizika, u suprotnosti s Barceloninim idealima totalnog nogometa. Međutim, Valverde je osvajao trofeje — pravi problemi počeli su kada je otišao, a s njim i rezultati.
Kada nije bio ozlijeđen, Dembélé se uglavnom pogubio između romantičarskog, ali neodrživog napadačkog sustava Quiquea Setiena i ležernog, dobrim dijelom improviziranog sustava njegova nasljednika Ronalda Koemana. U međuvremenu je Messidependencia — Barcelonina patološka ovisnost o svom najboljem svjetskom igraču, koju je Dembélé djelomično trebao ublažiti — postajala sve gora, a onda u potpunosti nestala kada je Lionel Messi prošloga ljeta napustio klub i otišao Neymarovim stopama u Pariz.
Messijev odlazak, uzrokovan činjenicom da klub zbog financijskih problema nije imao mjesta na platnoj listi, bio je simptom krize koja je srušila Bartomeuov režim, iste one koja je na neki način započela ogromnim transferima Dembéléa i Coutinha. U međuvremenu je klub posegao u zlatnu prošlost ne bi li se vratio na slavne staze: Bartomeua je na predsjedničkoj poziciji zamijenio Joan Laporta, Koemana na trenerskoj Xavi, obojica ključne figure ere u kojoj je katalonski klub suvereno vladao europskim i svjetskim nogometom.
Mikrokozmos Barçina sunovrata
Dembélé je prošle sezone pod Koemanom konačno postigao kontinuitet. Skupio je 42 nastupa i više od 2.500 minuta u svim natjecanjima. Međutim, unatoč tome što je Xavi kazao da Francuz može postati najbolji na svijetu, napredak je još jednom uzdrmala, naravno, ozljeda. Na Euru je ozlijedio koljeno i svoje prve minute u La Ligi ove sezone odigrao tek krajem studenog. U utakmici protiv Mađarske na Euru na terenu je proveo pola sata, pogodio gredu i ozlijedio se. Činjenica da su mnogi tih 30 minuta vidjeli kao metaforu za Dembéléovu karijeru u Barceloni govori dovoljno sama za sebe.
Pa ipak, ovo nije nužno kraj.
Xavi nije lagao kada je govorio da vidi Dembéléa u svojom vrlom novom svijetu — nakon oporavka od ozljede i postupnog povratka u fizičku spremu, u prosincu se vratio u prvu postavu. Protiv Osasune, Elchea i Seville igrao je od prve minute, a u potonje dvije utakmice podijelio i dvije asistencije. Činilo se da ga neće zaustaviti čak niti pozitivan test na COVID-19, ali onda je krenuo rat riječima oko novog ugovora. Korak naprijed, natrag dva.
Dembéléu je preostalo još pola godine ugovora, a već sada može uči u pregovore s drugim klubovima. Kako će se priča rasplesti, još uvijek nitko ne zna, vjerojatno ni on sam. Tek su mu 24 godine i nema sumnje da bi zdrav Xavijevoj momčadi mogao ubrizgati dozu nepredvidljivosti koja joj od Messijeva odlaska nedostaje.
Međutim, kako god on i klub odluče odgovoriti na vječno pitanje Joea Strummera, jedno ostaje sigurno. Ako je onih pola sata na Euru mikrokozmos Dembéléove karijere u Barceloni, onda je ona sama mikrokozmos Barçina sunovrata: priča o igraču (i klubu) koji je imao sve, koji je s pravim vodstvom i u potrebnim okolnostima mogao postati najbolji na svijetu, a ne simbol neispunjenih obećanja, lažnih nadanja i propuštenih mogućnosti.
