U 67. minuti Hajdukova gostovanja u Koprivnici kod Slaven Belupa, Dario Melnjak krenuo je ispratiti jedan nagli povratni pas domaćih igrača, i to na njihovoj polovici. Međutim, nagla promjena smjera dovela je do katastrofe; i na samom TV prijenosu bilo je jasno da je u pitanju neugodan trzaj koljena, ali Hajdukovi su navijači ipak odahnuli kad se Melnjak ustao i nastavio susret. Punih je skoro šest minuta ispraćao još protivničke igrače, čak bez dojma da šepa ili oteže nogu, a onda ga je zamijenio Aleksandar Trajkovski. Predostrožnosti radi, činilo se. Ipak, dan-dva nakon utakmice stigle su grozne vijesti za miljenika hajdučke publike i potvrda teške ozljede križnih ligamenata koja će ga ostaviti bez nogometa vjerojatno sve do idućeg ljeta.
Bila je to ujedno i prva povratnička utakmica Mislava Karoglana na Hajdukovoj klupi. Jedan od prvih trenerskih poteza koje je povukao bio je iskušavanje Melnjaka kao formalnog lijevog krila, dok mu je leđa, prvi put na sebi prirodnoj poziciji beka otkako je u klubu, čuvao Ismaël Diallo.
Bjelokošćanin je od dolaska u klub prošlog ljeta već do tog trenutka zaigrao u devet susreta, ali je većinom uskakao na poziciju stopera onda kad je Ferro — tad Filip Uremović još nije bio potpisao — pokazivao prve znakove svoje teže ozljede. I iako je na predstavljanju sportski direktor Mindaugas Nikoličius naglasio da Diallo može pokriti i poziciju stopera, hajdučki puk ga je promptno demonizirao i maltene već otpisao u žaru nezadovoljstva visokim porazom u Solunu.
Iako je na toj utakmici imao i ‘dimnu zavjesu’ u vidu Vadisa Odjidja-Ofoea i njegove loše predstave, Diallovo je poigravanje pred kaznenim prostorom rezultiralo podebljanjem PAOK-ova vodstva, da bi onda par minuta kasnije skrivio i prekršaj u opasnoj zoni iz kojee je Andrija Živković betonirao uvjerljivu pobjedu domaćih. Jasno, nije teško hajdukovcima u troskoku preskočiti put od euforije oko novog pojačanja — ili barem redovitog člana rotacije — do razočaranja, pogotovo ako je u pitanju stranac. Iako je Diallo nakon tog Soluna odigrao još nekolicinu solidnih partija na stoperskoj poziciji, hajdučku je publiku teško ponovno kupiti.
Rijetka je situacija da se strano pojačanje, koje je stiglo na mala vrata i pogotovo nakon ne pretjerano uvjerljivog starta, vrati u formu i potencira svoje vrline
Uvrštavanje od prve minute u Koprivnici stoga je viđeno kao nužno zlo, pragmatično rješenje u kojem se stremi maksimalizirati sjajni Melnjakov ofenzivni potencijal i rutinu u napadačkim kretnjama iz drugog plana, pogotovo zato jer je Hajdukov problem s krilima u tom trenutku pogotovo bio kardinalan. A onda je stigao i taj katastrofični scenarij. Diallo više ne samo da je trebao čuvati leđa jednom od stožernih igrača, već je Hajduk ostao i bez potencijalne opcije na krilu i na Diallu kao jedinom iskusnom seniorskom beku.
No, u za Hajduk rijetkom primjeru da jedan problem ne prouzroči domino-efekt novih poteškoća, Diallo se prometnuo u jedno od najvećih Karoglanovih otkrića. Od te Koprivnice 26-godišnjak je startao u svakoj od šest idućih utakmica, a Hajduk je u tom nizu od šest pobjeda nakrcao i impresivnu gol razliku 12:1. Diallo je u međuvremenu ubilježio i jednu asistenciju, onu za Emira Sahitija i vodstvo protiv Istre u Puli.
Nova taktička opcija
Ali nije povremeni reprezentativac Obale Bjelokosti svoju drugu šansu u Hajduku iskoristio napadački doprinosom. Publika ga je ljetos uzela na zub baš zbog zaigranosti s loptom u nogama u Solunu i Diallo se na svojoj novoj-staroj poziciji učvrstio vrativši se onome zbog čega je i doveden kao alternativa napadački orijentiranom Melnjaku. I to je Nikoličius ispravno naglasio na predstavljanju, objasnivši da Diallo, osim iskustva kontinuiranog igranja u elitnom rangu francuskog nogometa s Ajaccioom, donosi i “dodatnu kvalitetu i drugačiji profil lijevog beka” od postojećih opcija.
Iako na momente pokušava emulirati neke od pojedinačnih Melnjakovih kretnji u zadnjoj trećini, pogotovo u trenucima utakmice u kojima Hajduk s loptom u posjedu zbije suparnika na njegovu polovicu, Diallo prvenstveno iskorištava svoje obrambene vrline.
One solunske zaigranosti je malo i ta stilska suprotnost Melnjaku vidljiva je iz utakmice u utakmicu. Osim heatmapa, koji izgleda ‘prepolovljeno’ u usporedbi s Melnjakovim, isto sugeriraju i brojke. Diallo je prvenstveno tu kao dodatni osigurač obrani, u trenucima u kojima Filip Krovinović sada ostaje visoko, dok se na suprotnom beku također motorični Niko Sigur krene podizati put suparničke polovice, u sredinu ili široko.
Dok je Melnjak u ovih 12 utakmica koliko je odigrao imao prosječno jedan udarac na gol i jedno ključno dodavanje po utakmici, Diallo je u tom napadačkom segmentu na razini statističke pogreške; nema još čak ni upućen udarac unutar okvira gola. No, Diallo zato značajno više sudjeluje u obrambenim zadaćama: tako prema Sofascoreu prosječno ima 4,2 osvojena duela po utakmici (59 posto od onih u kojima se našao), 5,2 osvojena posjeda, 1,9 uspješnih startova, 2,3 otklonjene opasnosti i 1,2 presječene lopte. Zanimljivo je notirati i to da on i Melnjak upućuju jednaki broj centaršutova, 0,3 po utakmici, s tim da je Diallo u tom segmentu precizniji s 30 posto točnosti naspram Melnjakovih 13 posto.
Diallova defenzivna stabilnost, uz dodatak Mihaela Žapera u obrambenoj tranziciji, Karoglanu je olakšala implementaciju novih ideja u napadu, pogotovo kad je riječ o krilima. Odjednom je Hajduku puno jednostavnije postalo istrpjeti trenutke u kojima krilo ispred Dialla ‘zaspe’ u povratnoj trci, a i suparničkim je napadačima automatski puno teže vrebati prazan prostor iza Hajdukova beka, koji je s ograničenim i discipliniranim izletima prema naprijed zaista rijetko otvoren.
Rijetka je situacija da se strano pojačanje, koje je stiglo na mala vrata i pogotovo nakon ne pretjerano uvjerljivog starta, vrati u formu i potencira svoje vrline, omogućivši u praksi ne samo rotaciju za ključnog igrača nego i otvaranje novih taktičkih opcija. Taj je dio posebno bitan, jer one uspješno kompenziraju nominalno izrazito veliki problem nastao kad je Hajduk s Melnjakom izgubio i jedan od dotad najuhodanijih napadačkih mehanizama. Ujedno i onaj koji je, u terminalnim fazama prethodnih trenera, često ostajao kao jedina opcija mimo odigravanja dugih lopti na Marka Livaju.
No, Hajduk sada mora smisliti i način da novonastalog heroja iz sjene rastereti opterećenja izazvanog upravo manjkom rotacije za njega samog. Mladi, 19-godišnji Šimun Hrgović dobio je svoj seniorski debi za Hajduk u utakmici protiv Varaždina, zamijenivši upravo Dialla; iako je pretjerano mladiću nabiti krivicu za taj jedini (auto)gol koji je Hajduk od Diallova bekovskog ustoličenja primio, opet nije baš slučajno da je Varaždin do takve situacije stigao upravo tako što je Marko Vukčević ‘slomio’ Hrgovića na toj strani. Uspješni junior vidno treba još svoj potencijal brusiti na dvojnoj registraciji u Solinu, pogotovo u defenzivnom dijelu, dok Hajduk mora razmisliti o alternativi za Dialla.
Takav zadatak nije lak, posebno znajući da će se Melnjak kad-tad vratiti, ali takva je i nogometna svakodnevnica. Kod nje se teško iz ‘nisi’ vratiti u ‘jesi’, jednom kad se degradiraš iz jedne kategorije u drugu, ali je baš stameni Diallo postao suprotan primjer i igrač koji će olakšati aklimatizaciju nekim budućim prinovama u klubu.
