Međutim, jedno je kad izletite s nekom procjenom – primjerice, snage neke momčadi, kvalitete pojedinog igrača ili ishoda natjecanja – koja se u brzo promjenjivim okolnostima može pokazati drastično krivom, a sasvim drugo kad spekulirate na temelju čvrstih brojki i zdrave logike i kad u tu spekulaciju nisu uključeni elementi sreće, slučajnosti, grupne dinamike i svega onoga što utječe na sport u natjecateljskom smislu, a nemoguće je točno predvidjeti.

Potkraj kolovoza Telesport je objavio analizu Dinamovih financija na temelju dostupnih (i nedovoljno preciznih) izvještaja te izvukao zaključak da bi klub 2017. mogao završiti s gubitkom od otprilike stotinjak milijuna kuna. Prihode smo procijenili na „oko 200 milijuna kuna, možda tek koji milijun više“, a za rashode – kod kojih je zbog mnogih nepoznanica u klupskom financijskom izvještaju trebalo znatno više spekulirati – napisali kako bi logično bilo da s prošlogodišnjih 389 milijuna „Dinamo uspije znatno uštedjeti i spusti troškove možda na oko 300 milijuna kuna“.

Kad se već neko vrijeme bavite ovim poslom, onda znate i to da zadiranje u određena područja i teme sa sobom neminovno povlači karakteristične reakcije. Dinamove financije jedno su od takvih područja.

GNK Dinamo će u tekućoj godini ostvariti gubitak od 98,5 milijuna kuna. Najmanje

Nije tajna da maksimirski klub ima čitavu neslužbenu armiju internetskih trolova, botova i općenito budala koji skaču reagirati na svaki iole utjecajniji medijski napis koji ruši sustavno građenu idiličnu sliku ‘napunjenog broda’ koji gazi ‘plitke potoke’. I premda je na ovom planu tijekom godina ostvaren značajan pomak – između ostaloga, zahvaljujući medijima kao što su Nogometplus, Telegram i Telesport – pa tako Dinamovi ‘povjerenici’ u mainstreamu ne mogu više nesmetano prodavati maglu (iako i dalje pokušavaju), svejedno ste pri svakom diranju u osinje gnijezdo suočeni sa svom silom agresivnih, bezobraznih i prijetećih reakcija.

Taj smo ih put primili zaista masu – putem Facebook komentara, od kojih su mnogi morali biti izbrisani, ali i drugim kanalima. Lajtmotiv je bila apsurdna prijetnja tužbom Telesportu i autoru Marku Oršaniću zbog „klevete“, iako članak nije bio zasnovan na nekakvim subjektivnim tvrdnjama nego na analizi postojećih podataka.

Slijede prodaje u siječnju

Jučer je GNK Dinamo održao svoju redovitu godišnju skupštinu, na kojoj je iznesen podatak o 227,5 milijuna kuna planiranih prihoda te 326 milijuna kuna rashoda za 2017. To znači da će klub u tekućoj godini ostvariti gubitak od 98,5 milijuna kuna. Najmanje.

Ispada da smo u svojoj procjeni prihode podcijenili za nekih desetak milijuna kuna (jer Dinamo je naknadno još prodao Juniora Fernandesa za – po Transfermarktu – 1,8 milijuna eura), ali i da smo kod rashoda precijenili kapacitet za uštedu. Pritom treba napomenuti da su ovo preliminarni podaci; godina još traje i Dinamo tek treba podnijeti izvještaj Ministarstvu financija. Primjeri iz prošlosti pokazuju da u konačnom izvješću rashodi još značajno narastu – tako se, primjerice, uvid u bilancu za 2015. razlikovao za 52 milijuna kuna više rashoda od onoga što je objavljeno na tadašnjoj godišnjoj skupštini. Ako se tijekom iduće godine pokaže da je gubitak za 2017. bio bliži 150 nego 100 milijuna kuna, neće to biti nikakvo iznenađenje.

Ljudski je sad poželjeti svim onim agresorima od ljetos nabiti na nos ove brojke i ustvrditi „rekli smo vam, idioti“, ali ovo nije natjecanje u dokazivanju tko je bio u pravu (naravno da smo bili mi). Važnije od toga je vidjeti što one znače za Dinamovu budućnost.

A prvi zaključak je – Dinamo više nema para. Gotovo je, finito, the end.

Financijski direktor Matej Škegro tvrdi da će gubitak biti pokriven iz prošlogodišnjeg dobitka, koji je iznosio preko 100 milijuna kuna. Ali činjenica je da je ta dobit bila jedva dostatna da Dinamo izađe iz UEFA-ina nadzora, odnosno da mu se makne uvjetna kazna. Podsjetimo, Dinamo je u sezoni 2015./16. bio kažnjen sa 200.000 eura i registracijom dvojice igrača manje za europska natjecanja zbog povrede Financijskog fair playa; to se dogodilo zato što su njegovi akumulirani gubitci u razdoblju 2013.-2015. prešli granicu od pet milijuna eura u promatranom trogodišnjem razdoblju.

S ovim gubitkom za 2017. Dinamo anulira dobitak iz prošle godine, a 2015. je završio također s gubitkom, u visini od nešto manje od 50 milijuna kuna. Time opet ulazi u zonu ugroženosti kad je u pitanju FFP, ali treba napomenuti da UEFA gleda promet po sezonama, ne po kalendarskim godinama; budući da u prvoj polovici 2018. značajnije prihode može ostvariti jedino od transfera, sasvim je izvjesno da će Dinamo u zimskom prijelaznom roku pokušati dogovoriti neku unosnu prodaju igrača, pri čemu ona priča kako Filipa Benkovića „ne pušta za manje od 27 milijuna eura“ u potpunosti spada u domenu znanstvene fantastike.

Osim toga, jedini način da Dinamo – koji je, još uvijek, udruga građana – barem donekle pokrije financijski gubitak iz 2017. je trošenje prenesene dobiti iz prethodnih razdoblja. Ona je, po službenim klupskim podacima, lani iznosila malo manje od 80 milijuna kuna.

Zec u šumi i privatizacija

Uzevši sve to u obzir, Dinamo će vjerojatno sasvim isprazniti račun i ostati u potpunosti ovisan o transferima i eventualnim UEFA-inim premijama za plasman u skupine Lige prvaka (one za Europa ligu mu baš i neće dostajati). Želi li opstati, to je kraj slaganja proračuna po principu ‘zeca u šumi’ jer više nema zaštitne mreže u vidu dobiti iz prethodnih razdoblja. Ako se na ljeto ne uspije domoći Lige prvaka, za očekivati je ili egzodus igrača i brutalno smanjenje troškova ili odlazak u pozamašne dugove.

To je to. Tko je jamio, jamio je.

I naravno da će onda, u klasičnom GNK-stilu, Savjetnik održati kontroverzni govor o svojim kriminalnim (?) aktivnostima i progonu koji će u drugi plan baciti mnogo ozbiljnije stvari sa skupštine. I naravno da je onda uskrsnuo san o preoblikovanju, posljednji put ozbiljno spomenut 2015. – kome trebaju dvije godine za elaborat o tome? – kad su gubici dosegli dotad nezapamćenu razinu; a sasvim zanemaren lani, kad je ostvaren ‘fantastični’ poslovni rezultat. Rezultat gotovo istovjetan ovogodišnjem, samo s pozitivne strane spektra.

Ali privatizacija je tek posebna priča…